Niskoponavljajuća kopija
Niskoponavljajuća kopija (LCR), također poznata kao segmentne duplikacije (SD), ili duplikoni, su sekvence DNK prisutne na više lokacija unutar genoma koje dijele visok nivo identiteta sekvence.
Ponavljanja
[uredi | uredi izvor]Ponavljanja, ili duplikacije, obično su dugačke 10–300 kb i čine više od 95% identiteta sekvence. Iako rijetka kod većine sisara, LCR-ovi čine veliki dio ljudskog genoma zbog značajne ekspanzije tokom evolucije primata.[1] Kod ljudi, hromosomi Y i 22 imaju najveći udio standardnih devijacija: 50,4% odnosno 11,9%[2] SRGAP2 je SD.
Neusklađenost LCR-ova tokom nealelne homologne rekombinacije (NAHR)[3] je važan mehanizam koji leži u osnovi hromosomskih mikrodelecijskih poremećaja, kao i njihovih recipročnih duplikacijskih partnera.[4] Mnogi LCR-ovi su koncentrirani u "vrućim tačkama", kao što je regija 17p11-12, od kojih se 27% sastoji od LCR sekvence. NAHR i nehomologno spajanje krajeva (NHEJ) unutar ove regije odgovorni su za širok spektar poremećaja, uključujući Charcot-Marie-Toothov sindrom tip 1A,[5] nasljedna neuropatija sa sklonošću ka paralizama uzrokovanim pritiskom,[5] Smith-Magenisov,[6] i Potocki–Lupskijev sindrom.[3]
Detekcija
[uredi | uredi izvor]Postoje dva široko prihvaćena metoda za detekciju SD-a:[7]
- 1. Poređenje sklopa cijelog genoma (WGAC), u kojem se identificiraju regije homologije unutar sklopa.
- 2. Detekcija sekvenci cijelog genoma pomoću sačmarice (WSSD), u kojoj se duplikacija regija zaključuje povećanom pokrivenost čitanja na mjestu segmentne duplikacije.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Johnson, M.E. (2008). Primate Gene and Genome Evolution Driven by Segmental Duplication of Chromosome 16 (PDF) (Ph.D.). Case Western Reserve University.
- ↑ Bailey, Jeffrey A.; Eichler, EE (2006). "Primate segmental duplications: crucibles of evolution, diversity and disease". Nature Reviews Genetics. 7 (7): 552–64. doi:10.1038/nrg1895. PMID 16770338. S2CID 3203768.
- 1 2 Zhang, F; Potocki, L; Sampson, JB; Liu, P; Sanchez-Valle, A; Robbins-Furman, P; Navarro, AD; Wheeler, PG; Spence, JE; Brasington, CK; Withers, MA; Lupski, JR (12. 3. 2010). "Identification of uncommon recurrent Potocki-Lupski syndrome-associated duplications and the distribution of rearrangement types and mechanisms in PTLS". American Journal of Human Genetics. 86 (3): 462–70. doi:10.1016/j.ajhg.2010.02.001. PMC 2833368. PMID 20188345.
- ↑ Shaikh, TH; Kurahashi, H; Saitta, SC; O'Hare, AM; Hu, P; Roe, BA; Driscoll, DA; McDonald-McGinn, DM; Zackai, EH; Budarf, ML; Emanuel, BS (1. 3. 2000). "Chromosome 22-specific low copy repeats and the 22q11.2 deletion syndrome: genomic organization and deletion endpoint analysis". Human Molecular Genetics. 9 (4): 489–501. doi:10.1093/hmg/9.4.489. PMID 10699172.
- 1 2 Inoue, K; Dewar, K; Katsanis, N; Reiter, LT; Lander, ES; Devon, KL; Wyman, DW; Lupski, JR; Birren, B (juni 2001). "The 1.4-Mb CMT1A duplication/HNPP deletion genomic region reveals unique genome architectural features and provides insights into the recent evolution of new genes". Genome Research. 11 (6): 1018–33. doi:10.1101/gr.180401. PMC 311111. PMID 11381029.
- ↑ Shaw, CJ; Withers, MA; Lupski, JR (juli 2004). "Uncommon deletions of the Smith-Magenis syndrome region can be recurrent when alternate low-copy repeats act as homologous recombination substrates". American Journal of Human Genetics. 75 (1): 75–81. doi:10.1086/422016. PMC 1182010. PMID 15148657.
- ↑ "Genome-wide detection of segmental duplications".