Sekundarne spolne oznake

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Paun prikazuje svoj dugački, obojeni rep, primjer sekundarnih spolnih karakteristika

Sekundarne spolne oznake su osobine koje se u čovjeka pojavljuju tokom puberteta i u spolnoj zrelosti kod ostalih životinja.[1][2] Te karakteristike posebno su vidljive u spolno dimorfnih fenotipskih osobina koje razlikuju spolove date vrste,[3] ali, za razliku od spolnih organa (primarne spolne oznake), nisu direktno dio reproduktivnog sistema.[4] Smatra se da su sekundarne spolne karakteristike proizvod spolnog odabiranja za osobine koje povećavaju fitnes, dajući organizmu prednost nad rivalima u udvaranju i agresivnim interakcijama.[5]

Sekundarne spolne karakteristike uključuju, naprimjer, grivu mužjaka lava,[2] svijetlu obojenost lica i krzna mužjaka mandrila i rogove kod mnogih koza i antilopa . Vjeruje se da ove oznake proizvodi petlja pozitivne povratne informacije poznata kao odbjegli ribar, koju proizvodi sekundarna karakteristika jednog spola, a želja za tom karakteristikom kod drugog spola. Muške ptice i ribe mnogih vrsta imaju sjajnije obojenje ili druge vanjske ukrase. Razlike u veličini među spolovima također se smatraju sekundarnim seksualnim oznakama.

U ljudi, vidljive sekundarne spolne karakteristike uključuju stidne dlake, uvećane dojke i proširene kukove žene i dlake na licu i Adamova jabuka na muškarcima.[4][6]

Evolucijski korijeni[uredi | uredi izvor]

Rogovi crvenog jelena sekundarne su spolne karakteristike.

Charles Darwin pretpostavio je da spolna selekcija, ili nadmetanje unutar vrste za parnjake, može objasniti uočene razlike među polovima kod mnogih vrsta.[7]

Ronald Fisher, engleski biolog, razvio je niz ideja koje se tiču sekundarnih karakteristika u svojoj knjizi „Genetička teorija prirodne selekcije“ (The Genetical Theory of Natural Selection) iz 1930. godine uključujući koncept odbjegli ribar, koji pretpostavlja da želja za određenim svojstvom kod žena u kombinaciji s osobinom kod muškaraca može stvoriti pozitivnu povratnu spregu ili odbojnost gdje se ona pojačava. U 1975., princip hendikepa proširuje ovu ideju, navodeći da rep pauna, naprimjer, pokazuje kao beskorisna prepreku koju je vrlo teško glumiti. Još jedna od Fisherovih ideja je hipoteza o seksi sinu, pri čemu će žene poželjeti imati sinove koji posjeduju karakteristiku koja im se čini seksi kako bi maksimizirali broj unučadi koju proizvedu.[8] Alternativna hipoteza je da neki od gena koji omogućavaju mužjacima da razvijaju impresivne ukrase ili borbenu sposobnost mogu biti u korelaciji s markerima fitnesa, kao što je otpornost na bolesti ili efikasniji metabolizam. Ova ideja je poznata kao hipoteza dobrih gena.

Kod ostalih životinja[uredi | uredi izvor]

Sekundarne spolne karakteristike u neljudskih životinja uključuju grivu mužjaka lavova[2] i dugo perje mužjaka paunova, kljove mužjaka narvala, uvećane proboscise u mužjaka, sjajna boja lica i krzna mužjaka mandrila i rogovi u mnogih koza i antilopa.[9]

Danas biolozi razlikuju "borbu između muškaraca i muškaraca" i "izbor partnera", obično izbor žena za muške partnere. Seksualne karakteristike zbog borbe su obilježja poput granatih i jednostavnih rogova i većih dimenzija. Karakteristike zbog izbora partnera, koje se često označavaju kao ukrasi, uključuju svjetlije perje, obojenost i druge osobine koje nemaju neposrednu svrhu za preživljavanje ili borbu.

Mužjaci pauka skakača imaju vizuelne mrlje UV refleksije, ukrase koji se koriste za privlačenje ženki.[10]

Kod ljudi[uredi | uredi izvor]

Anatomske karakteristike muškarca i žene

Spolna diferencijacija započinje tokom gestacije, kada se formiraju gonade. Opća struktura i oblik tijela i lica, kao i spolni hormoni, slični su kod preadolescentnih dječaka i djevojčica. Kako pubertet započinje i razina spolnih hormona raste, pojavljuju se razlike, iako su neke promjene slične kod muškaraca i žena. Muški nivoi testosterona direktno induciraju rast genitalija, a indirektno (putem dihidrotestosterona (DHT)) prostate. Estradiol i drugi hormoni uzrokuju razvoj dojke kod žena. Međutim, fetusni ili neonatusni androgeni mogu modulirati kasniji razvoj dojke, smanjenjem sposobnosti tkiva dojke da odgovori na kasnije lučeni estrogen.[11][12][13]

Dlakavost pod pazuhom i stidna dlaka obično se smatraju sekundarnim spolnim oznakama,[6], ali se mogu smatrati i nesekundarnim spolnim karakteristikama, jer su osobine oba spola nakon puberteta.[14]

Ženske[uredi | uredi izvor]

Kod žena, dojke su manifestacija viših nivoa estrogena; estrogen također širi karlicu i povećava količinu tjelesne masti u bokovima, bedrima, zadnjici i dojkama.[4][6] Estrogen također potiče rast [[maternica|maternice] ], proliferaciju endometrija i menstruaciju.[4] Ženske sekundarne spolne karakteristike uključuju:

Muške[uredi | uredi izvor]

Povećano lučenje testosterona iz testisa tokom puberteta dovodi do ispoljavanja muških sekundarnih karakteristika.[18] Kod muškaraca, testosteron direktno povećava veličinu i masu mišića, glasnice i kosti, produbljujući glas i mijenjajući oblik lica i [ [kostur]].[4] Pretvoren u DHT u koži, ubrzava porast lučenja androgena – reaktivne dlake na licu i tijelu, ali androgena alopecija može usporiti i na kraju zaustaviti rast dlaka na glavi. { Viši stas uglavnom je rezultat kasnijeg puberteta i sporije epifizne fuzije. Muške sekundarne spolne karakteristike uključuju:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Melmed S, Polonsky KS, Larsen PR, Kronenberg HM (2011). Williams Textbook of Endocrinology E-Book. Elsevier Health Sciences. str. 1054. ISBN 978-1437736007.
  2. ^ a b c d e Pack PE (2016). CliffsNotes AP Biology (5th izd.). Houghton Mifflin Harcourt. str. 219. ISBN 978-0544784178.
  3. ^ Norris DO, Lopez KH (2010). Hormones and Reproduction of Vertebrates, Volume 1. Academic Press. str. 87. ISBN 978-0080958095.
  4. ^ a b c d e f g h i j k l m n Bjorklund DF, Blasi CH (2011). Child and Adolescent Development: An Integrated Approach. Cengage Learning. str. 152–153. ISBN 978-1133168379.
  5. ^ Campbell B (2017). Human Evolution: An Introduction to Man's Adaptations. Routledge. str. 392–393. ISBN 978-1351514415.
  6. ^ a b c d e f Rizzo DC (2015). Fundamentals of Anatomy and Physiology. Cengage Learning. str. 483–484. ISBN 978-1305445420.
  7. ^ Darwin, C. (1871) The Descent of Man and Selection in Relation to Sex John Murray, London
  8. ^ Weatherhead PJ, Robertson RJ (Feb 1979). "Offspring quality and the polygyny threshold: "The sexy son hypothesis"". American Naturalist. 113 (2): 201–208. doi:10.1086/283379.
  9. ^ "Primary and Secondary Sex Characteristics". Pristupljeno 14. 8. 2020.
  10. ^ Lim, Matthew L. M., and Daiqin Li. "Courtship and Male-Male Agonistic Behaviour of Comsophasis Umbratica Simon, an Ornate Jumping Spider (Araneae: Salticidae)." The Raffles Bulletin of Zoology (2004): 52(2): 435-448. National University of Singapore. 20 September 2015
  11. ^ G. Raspé (22 October 2013). Hormones and Embryonic Development: Advances in the Biosciences. Elsevier Science. str. 32–38. ISBN 978-1-4831-5171-7.
  12. ^ Neumann F, Elger W (mart 1967). "Steroidal stimulation of mammary glands in prenatally feminized male rats". Eur. J. Pharmacol. 1 (2): 120–3. doi:10.1016/0014-2999(67)90048-9. PMID 6070056.
  13. ^ Rajendran KG, Shah PN, Dubey AK, Bagli NP (1977). "Mammary gland differentiation in adult male rat--effect of prenatal exposure to cyproterone acetate". Endocr Res Commun. 4 (5): 267–74. doi:10.3109/07435807709052946. Provjerite vrijednost parametra |doi= (pomoć). PMID 608453.
  14. ^ Sherwood L (2011). Fundamentals of Human Physiology. Cengage Learning. str. 578. ISBN 978-0840062253.
  15. ^ Amis AA, Miller JH (Dec 1982). "The elbow". Clinics in Rheumatic Diseases. 8 (3): 571–93. PMID 7184689.
  16. ^ Manwatching: A Field Guide to Human Behaviour, 1977, Desmond Morris
  17. ^ Lloyd, Jillian (maj 2005). "Female genital appearance: 'normality' unfolds". British Journal of Obstetrics and Gynaecology. 12 (5): 643–646. doi:10.1111/j.1471-0528.2004.00517.x. PMID 15842291.
  18. ^ Van de Graaff i Fox 1989, str. 933-4.
  19. ^ a b Sexual reproduction Arhivirano 8. 2. 2009. na Wayback Machine
  20. ^ "Secondary Characteristics". hu-berlin.de. Arhivirano s originala, 27. 9. 2011.