Senad Hadžifejzović
Senad Hadžifejzović | |
|---|---|
 Hadžifejzović u 2017. | |
| Rođenje | 15. maj 1962 |
| Nacionalnost | Bošnjak |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | Novinar, voditelj |
| Godine aktivnosti | 1974– |
| Televizija |
|
| Religija | Sunitski islam |
| Supružnik/ci | Lejla Hadžifejzović |
| Djeca | 3 |
Senad Hadžifejzović (rođen 15. maja 1962) bosanskohercegovački je novinar i voditelj, te vlasnik televizije Face TV.[1]
Hadžifejzović je jedan od poznatijih i značajnih bosanskohercegovačkih novinara i voditelja. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, uključujući Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva i Nagradu Internacionalne lige humanista.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Njegov prvi tekst objavljen je u novinama 1974. kada je beogradska Borba objavila tekst 12-ogodišnjeg Hadžifejzovića kao najbolji novinarski rad mladog autora. Od 1978. do 1984. radio je za Borbu (Beograd), Omladinske novine (NON Beograd), Radio Index 202 (Beograd), Radio Sarajevo 202 i Večernje novine (Sarajevo). U ovom periodu objavio je više od 800 tekstova, članaka, reportaža i komentara u novinama. Također je bio reporter, voditelj i urednik na radiostanicama. Od 1981. do 1984. studirao je žurnalistiku na Fakultetima političkih nauka Univerziteta u Beogradu i Univerziteta u Sarajevu. Diplomirao u Sarajevu 1984. i bio najmlađi diplomac na fakultetu.[1][2]
Svoj prvi profesionalni ugovor potpisao je 1985. za Radio Sarajevo i iste godine postao najmlađi urednik tog radija. Bio je urednik Zajedničkog programa radiostanica SR Bosne i Hercegovine. Uređivao je i koordinirao program 52 lokalne stanice u Bosni i Hercegovini, te zajedničku informativnu emisiju Susret na talasu. Godine 1987. pokrenuo je i uređivao Omladinski program, najveći medijski projekt u Jugoslaviji. Projekt je uređivao s Borom Kontićem. Omladinski program dnevno je slušalo 800.000 mladih u cijeloj Jugoslaviji.[1][2]
Naredne godine specijalizirao je televizijsku i dokumentarnu režiju na Akademiji FAMU u Pragu, Čehoslovačka. Diplomirao je u klasi profesorice Hane Jemelikove. Od 1988. do 1992. uređivao je i vodio emisiju Pet do dvanaest na Televiziji Sarajevo (s Aleksandrom Pavlovićem). Gosti emisije bili su članovi jugoslavenske inteligencije.[1]
Godine 1990. pokrenuo je, uređivao i vodio Face to Face, prvi televizijski talk-show u Jugoslaviji. Emitiran je uživo, favorizirajući direktnu raspravu s gledaocima o aktuelnim temama. Bilo je to pionirsko iskustvo uključivanja gledalaca u program bez prethodne provjere njihovog identiteta – i za autora i za javnost.[1]
Godine 1991. imenovan je za urednika i voditelja Dnevnika, centralne informativne emisije Televizije Sarajevo, najmlađi urednik Dnevnika u Jugoslaviji. Istovremeno je radio i kao šef DESK-a, reporter, specijalni izvještač sa ključnih političkih događaja u zemlji (sastanci predsjednika jugoslavenskih republika). Dnevnik je uređivao do jula 2000. Za deset godina je uredio i vodio 1.134 televizijska Dnevnika.[1]
Od 1996. do 1998. uređivao je i vodio remake talk-showa Face to Face. Godine 1998. imenovan je za glavnog i odgovornog urednika i direktora Televizije Bosne i Hercegovine. U istraživanjima javnosti koje je provela agencija Mareco Index Bosnia, Televizija Bosne i Hercegovine je u periodu od 1998. do 2000. imala ubjedljivo najveću gledanost. U istom periodu otplaćeni su naslijeđeni milionski dugovi TVBiH.[1]
Godine 2000. novo rukovodstvo RTV BiH donijelo je odluku da Hadžifejzovića smijeni s dužnosti glavnog urednika i direktora Televizije BiH uz obrazloženje da je to učinjeno "na zahtjev Senada Hadžifejzovića". Smijenjen i s mjesta urednika Dnevnika bez obrazloženja.[1][2]
Godine 2002. objavio je knjigu Rat uživo – War: live on air na bosanskom i engleskom jeziku. Knjiga je kompilacija svih razgovora koje je autor vodio u programu uživo s ključnim akterima rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995).[1][2]
Godine 2003. imenovan je za urednika Kulturno-umjetničkog programa PBS-a (Public Broadcasting Service).[1]
Pred kraj iste godine u saradnji s Neovisnom Televizijom Hayat pokrenuo je projekt Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem (Cd). CD je postao jedna od gledanijih informativnih emisija u Bosni i Hercegovini.[1]
U januaru 2012. osnovao je Face TV.[3]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Hadžifejzović je tokom svoje karijere dobio sljedeća priznanja:
- TV ličnost godine (1991)
- Najbolji novinar u Bosni i Hercegovini (1993)
- Najbolja TV emisija u Bosni i Hercegovini – "Face to face" (1996; 1997)
- Najbolja TV godine u Bosni i Hercegovini – BHT (1999)
- Nabolja knjiga u oblasti publicistike u BiH – "Rat uživo – War: live on air" (2003)
- Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2005)[4]
- Nagrada Internacionalne lige humanista – "Humanista godine" – plaketa Linus Pauling (2005)
Reference[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Senad Hadžifejzović |
 |
Wikicitati imaju citate vezane za: Senad Hadžifejzović |
- ^ a b c d e f g h i j k "Osnivač FACE TV: Senad Hadžifejzović". facetv.ba. Arhivirano s originala (zvanična biografija), 23. 6. 2019. Pristupljeno 27. 8. 2017.
- ^ a b c d Tulić, Zlatko (17. 12. 2016). "Novinar koji je vrijeđao predsjednicu Hrvatske, Dodika je u studio zvao da se fizički obračunaju". vecernji.hr. Pristupljeno 27. 8. 2017.
- ^ "Face TV počeo emitovanje". Klix.ba. 15. 1. 2012. Pristupljeno 15. 1. 2012.
- ^ "Šestoaprilska nagrada za 2005. godinu | Sarajevo.ba". www.sarajevo.ba. Pristupljeno 18. 12. 2020.