Server (računarstvo)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mreža zasnovana na modelu klijent-server gdje više pojedinačnih klijenata traži usluge i resurse s centralnog servera

U računarstvu, server je računarski program ili uređaj koji pruža funkcionalnost za druge programe ili uređaje koje zovemo "klijentima". Ta arhitektura jest model klijent-server. Serveri mogu pružiti različite funkcionalnosti, često nazvane "uslugama", poput dijeljenja podataka ili resursa između više klijenata ili obavljanja računanja za klijenta. Jedan server može opsluživati više klijenata, a jedan klijent može koristiti više servera. Tipični serveri su serveri baze podataka, datotečni serveri, email serveri, serveri za štampače, web serveri, serveri za igre i serveri aplikacija.

Historija[uredi | uredi izvor]

Upotreba riječi server u računanju dolazi iz teorije čekanja. U računarstvu, "server" se prvi put spominje 1969 u ARPANET dokumentu RFC 5.

Način rada[uredi | uredi izvor]

Pojam server se odnosi na računarski program ili proces koji su pokrenuti na nekoj fizičkoj mašini. Na mreži takav uređaj se naziva host.

Server je dio modela klijent-server; u kojem server poslužuje podatke za klijente. Priroda komunikacije između klijenta i servera je na principu zahtjeva i odgovora. To je u suprotnosti s modelom "peer-to-peer" (P2P) u kojem je odnos recipročan. Svaki računar opće namjene povezan na mrežu može da bude server ako ima odgovrajući program na njemu. Softver za web server se može pokrenuti na bilo kojem računaru, pa tako laptop i lični računar mogu biti korišteni kao serveri.

Namjena[uredi | uredi izvor]

Svrha servera je dijeljenje podataka, kao i dijeljenje resursa i distribucija rada. Sljedeća tabela prikazuje nekoliko scenarija gdje se serveri koriste.

Vrsta servera Namjena Klijenti
Server aplikacija Host web aplikacije (računarski programi koji se pokreću unutar web pretraživača) omogućuju korisnicima u mreži da ih pokreću i koriste, bez potrebe da instaliraju kopiju na svoje računare. Računari sa web preglednikom
Kataloški server Održava indeks ili tabelu sadržaja informacija koje se mogu pronaći u velikoj distribuiranoj mreži, poput računara, korisnika, datoteka dijeljenih na datotečnim serverima i web aplikacija. Server imenika i Server imena su primjeri. Bilo koji računar koji treba pronaći nešto na mreži, kao što je član Domene koji se pokušava prijaviti, klijent e-maila koji traži adresu e-maila ili korisnik koji traži datoteku
Komunikacijski server Održava okruženje koje je potrebno da jedna krajnja tačka komunikacije (korisnik ili uređaji) pronađe druge krajnje tačke i komunicira s njima. Krajnje tačke komunikacije (korisnici ili uređaji)
Računarski server Dijeli ogromne količine računarskih resursa, posebno CPU-a i RAM-a, putem mreže. Bilo koji umreženi računar koji nema dovoljno sistemskih resursa za obavlajnje nekog zadatka.
Server baze podataka Održava i dijeli bilo koji oblik baze podataka preko mreže. Proračunske tabele, računovodstveni softver, softver za upravljanje imovinom ili gotovo bilo koji računarski program koji treba dobro organizirane podatke, posebno u velikim količinama
Fax server Dijeli jednu ili više faks mašina preko mreže Bilo koji pošiljatelj faksa ili primalac
Datotečni server Dijeli datoteke i mape, prostor za pohranjivanje datoteka i mapa ili oboje preko mreže Umreženi računari
Server za igre Omogućuje nekoliko računara ili igraćih uređaja za igranje multiplayer igara Lični računari ili igraće konzole
Server e-pošte Omogućuje komunikaciju putem e-maila. Pošiljaoci i primaoci e-maila
Media server Dijeli digitalni video ili digitalni audio putem mreže putem streaminga Umreženi lični računari koji imaju monitor i zvučnik
Print server Dijeli jedan ili više pisača preko mreže Umreženi računari koji trebaju nešto da štampaju
Zvučni server Omogućuje računarskim programima da reprodukuju i snimaju zvuk, pojedinačno ili zajedno Računarski programi istih računarskih i mrežnih klijenata.
Proxy server Djeluje kao posrednik između klijenta i poslužitelja, prihvaćajući dolazni promet od klijenta kojeg onda proslijeđuje serveru. Razlozi za to uključuju kontrolu i filtriranje sadržaja, poboljšanje performansi u prometu, sprječavanje neovlaštenog pristupa mreži ili jednostavno usmjeravanje prometa preko velike i komplikovane mreže. Bilo koji umreženi računar
Virtualni server Dijeli hardverske i softverske resurse s drugim virtualnim serverima. Postoji samo kako je definisan u specijaliziranom softveru zvanom hipervizor. Virtuelizacija servera omogućava efikasniju infrastrukturu. Bilo koji umreženi računar
Web server Server na kojem su web stranice. Web server je ono što omogućuje World Wide Web. Svaka web stranica ima jedan ili više web servera. Računari sa internet preglednikom

Gotovo čitava struktura Interneta je zasnovana na modelu klijent-server. Srž interneta čine serveri imena, DNS i routeri koji usmjeravaju promet. Postoje milioni servera povezanih s Internetom koji neprekidno rade širom svijeta[1] i gotovo svaka radnja koju koristi obični korisnik interneta zahtijeva jednu ili više interakcija s jednim ili više servera. Postoje izuzeci koji ne koriste namjenske servere; na primjer, mreža ravnopravnih korisnika (peer-to-peer, P2P) i neke implementacije telefonije (npr. starije verzije Skype-a).

Hardver[uredi | uredi izvor]

Server koji se može montirati u mrežne ormare

Hardverski zahtjevi za servere variraju ovisno o namjeni servera i njegovom softveru. Serveri najčešće moćniji i skuplji od klijenata.

Pošto se serverima obično pristupa putem mreže, mnogi rade bez nadzora i bez monitora ili ulaznog uređaja, audio hardvera i USB periferija. Mnogi serveri nemaju grafički korisnički interfejs (GUI). Konfigurišu se i upravljaju na daljinu. Daljinsko upravljanje može se provoditi različitim metodama, uključujući Microsoft Management Console (MMC), PowerShell, SSH i druge sisteme upravljanja zasnovane na web pregledniku, kao što su Dell-ov iDRAC ili HP-ov iLo.

Veliki serveri[uredi | uredi izvor]

Veliki pojedinačni serveri bi trebali biti upaljeni i raditi bez prekida i dostupnost bi trebala biti vrlo velika. Serveri od kritične važnosti trebaju biti tolerantni na greške i koriste specijalni hardver sa niskom stopom kvarljivosti kako bi maksimizirali neprekidni rad. Neprekidni izvori napajanja se koriste kao zaštita od nestanka struje. Serveri obično uključuju hardver redundantnost kao što su dvojna napajanja, RAID disk sistemi i ECC memorije,[2] zajedno sa detaljnim pre-boot testiranjem memorije. Kritične komponente mogu se zamjenjivati dok rade, omogućujući tehničarima da ih zamijene na pokrenutom serveru bez gašenja. Da bi se zaštitili od pregrijavanja, serveri mogu imati snažnije ventilatore ili koristiti hlađenje vodom. Oni se često mogu daljinski postaviti, pokrenuti ili nadograditi ili ponovo pokrenuti.

Ove vrste servera često su smještene u namjenskim centrima. Obično imaju jako stabilnu struju i internet, kao i visoku sigurnost u samom objektu. Potrošnja električne energije i pregrijavanje znaju biti faktor. Server sobe su zato opremljene klima uređajima.

Skupine servera[uredi | uredi izvor]

Serverska farma je skup računarskih servera koje održava jedna organizacija. Moderni podatkovni centri su jedna velika skupina običnih servera,[3] kojom upravlja specijalizovani softver kao što je Microsoft System Center ili Opendcim.

Operativni sistemi[uredi | uredi izvor]

Prvi WWW server smješten na CERN-u sa originalnom naljepnicom na kojoj piše: "Ova mašina je server. "NE GASITE JE!!"

Na Internetu dominantni operativni sistemi među serverima su UNIX distribucije otvorenog koda, poput onih na Linuxu i FreeBSD- u [4], uz Windows Server koji također ima značajan udio. Operativni sistemi poput z/OS i macOS Server su također prisutni, ali u puno manjem broju.

Specijalistički server orijentirani operativni sistemi tradicionalno imaju sljedeće karakteristike:

  • GUI nije dostupan ili je samo dodatna opcija
  • Sposobnost konfigurisanja i ažuriranja hardvera i softvera do određene mjere bez ponovnog pokretanja
  • Napredne sigurnosne kopije koje omogućuju redovne i česte sigurnosne kopije kritičnih podataka na mreži,
  • Transparentni prijenos podataka između različitih logičkih diskova ili uređaja
  • Fleksibilne i napredne mogućnosti umrežavanja
  • Mogućnost automatizacije poput daemona u UNIX-u i servisa u Windowsima
  • Povećana sigurnost sistema, uz naprednu zaštitu korisnika, resursa, podataka i memorije.
  • Napredno otkrivanje i upozoravanje na situacije poput pregrijavanja, kvara procesora i diska.[5]

Potrošnja energije[uredi | uredi izvor]

U 2010. godini, podatkovni centri (serveri, hlađenje i druga električna infrastruktura) su imali udio 1,1-1,5% potrošnje električne energije širom svijeta i 1,7-2,2% u Sjedinjenim Državama.[6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Web Servers". IT Business Edge. Arhivirano s originala, 21 April 2014. Pristupljeno July 31, 2013.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć)
  2. ^ Li, Huang, Shen, Chu (2010). ""A Realistic Evaluation of Memory Hardware Errors and Software System Susceptibility". Usenix Annual Tech Conference 2010". Pristupljeno 2017-01-30. 
  3. ^ "Google uncloaks once-secret server". CNET. CBS Interactive. Pristupljeno 2017-01-30. 
  4. ^ "Usage statistics and market share of Linux for websites". Pristupljeno 18 Jan 2013.  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  5. ^ "Server Oriented Operating System". Pristupljeno 2010-05-25. 
  6. ^ Markoff, John (31 Jul 2011). "Data Centers Using Less Power Than Forecast, Report Says". NY Times. Pristupljeno 18 Jan 2013.  Provjerite vrijednost datuma kod: |date=, |accessdate= (pomoć)

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]