Severin Freund

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Severin Freund
FIS Ski Jumping World Cup 2014 - Engelberg - 20141221 - Severin Freund.jpg
Lične informacije
Rođenje 11. maj 1988.
Freyung
Visina 185 cm
Karijera
Klub WSV DJK Rastbüchl
Takmiči se za Njemačka Njemačku
Lični rekord 245 m (Vikersund 2015)
Svjetski kup
Sezone 2007–trenutno
Pobjede 22 (+ 6 ekipnih)
Pob. postolja 53 (+ 18 ekipnih)
Ažurirano: 25. 3. 2018.

Severin Freund njemački je skijaš-skakač i bivši svjetski prvak na velikoj skakaonici.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U Kontinentalnom kupu debitirao je u decembru 2004 i u njemu je ostvario 3 pobjede. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008. osvojio je zlatnu medalju u ekipnim skokovima. Debi u Svjetskom kupu imao je u decembru 2007. u švicarskom Engelbergu. Do sezone 2010/11. najbolji plasman bio mu je 12. mjesto u Sapporu iz januara 2010.

29. decembra iste godine zauzeo je 6. mjesto na prvoj stanici Novogodišnje turneje u Oberstdorfu, a 15. januara 2011. došao je i do prve pobjede u karijeri, također u Sapporu. U istoj sezoni osvojio je i svoju prvu medalju na nekom takmičenju, došavši do bronze u ekipnim skokovima na maloj skakaonici na SP-u 2011. u Oslu.

Najbolje rezultate u dosadašnjoj karijeri ostvario je u drugom dijelu sezone 2013/14, nakon ZOI 2014. u Sočiju, kad je nanizao četiri pobjede i četiri druga mjesta, dok je na samim Igrama osvojio zlatnu medalju u ekipnim skokovima. U dodatku na ovo, postao je i svjetski prvak u skijaškim letovima u Harrachovu 2014. Nakon prvog dana takmičenja, odnosno nakon dvije serije bio je u vodstvu. Drugog dana vrijeme se pogoršalo, pa su 3. i 4. serija morale biti otkazane, pa su medalje dodijeljene prema poretku nakon dvije održane serije.[1]

21. februara 2015. na Svjetskom prvenstvu u švedskom Falunu došao je i do prve pojedinačne seniorske medalje u karijeri osvojivši srebro na maloj skakaonici. Već narednog dana osvojio je i ekipnu zlatnu medalju u mješovitim skokovima. Četiri dana kasnije osvojio je i treću medalju na ovom prvenstvu, i to zlatnu na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna zlatna medalja na velikim takmičenjima.

U istoj sezoni, kao i u prošloj, imao je dug niz pobjeda i plasmana na postolje: nakon završetka Novogodišnje turneje, pa do dramatičnog finala sezone na Planici (gdje je bio četvrti i sedmi) samo dvaput nije bio na postolju (od toga je jednom bio diskvalificiran zbog predugih skija mada je i tad imao uvjerljivo vodstvo nakon 1. serije i gotovo osiguranu pobjedu), što ga je dovelo na prvo mjesto i u ukupnom poretku i u poretku letača. Ovaj niz na kraju mu je donio i veliki "Kristalni globus" za pobjednika Svjetskog kupa iako ga je u Planici umalo prestigao Peter Prevc; završili su sezonu s istim brojem bodova, ali je Freund imao devet pobjeda, a Prevc samo tri. Prevc ga je na posljednjem takmičenju sezone ipak uspio prestići u poretku letača za devet bodova i osvojiti mali "Kristalni globus".

Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu nije uspio odbraniti pojedinačnu titulu zauzevši 6. mjesto, ali je u ekipnom takmičenju osvojio srebrnu medalju, kao i 2012. u Vikersundu.

Krajem aprila 2016. podvrgao se operaciji kuka zbog hroničnih smetnji, koje su posljedica njegovog pada tri mjeseca prije na trećoj stanici Turneje 4 skakaonice u Innsbrucku.[2] U sljedeću sezonu ušao je odlično zabilježivši 2. mjesto i pobjedu na otvaranju sezone u Kuusamu, ali forma mu je ubrzo pala; na Novogodišnjoj turneji odustao je od takmičenja nakon njemačkog dijela turneje zbog gripe i infekcije, a zatim se ponovo povrijedio na treningu pred takmičenje u Willingenu, za koje je bio planiran njegov povratak, i zbog toga propustio ostatak sezone, uključujući Svjetsko prvenstvo, podvrgavši se još jednoj operaciji, ovog puta križnih ligamenata. U julu 2017. ponovo je povrijedio ligamente i propustio cijelu sljedeću sezonu, koja je bila i olimpijska.[3]

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Postolja[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 15. 1. 2011. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 124 m 129 m 249,6 1.
2. 16. 1. 2011. 134,5 m 120 m 224,7 2. Andreas Kofler
3. 21. 1. 2011. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 137 m 130 m 264,0 3. Adam Małysz
4. 30. 1. 2011. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 143,5 m 139 m 289,1 1.
5. 13. 3. 2011. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 128 m 130 m 280,0 3. Simon Ammann
6. 4. 12. 2011. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132 m 124 m 249,2 2. Andreas Kofler
7. 11. 12. 2011. Češka Harrachov Čerťák K-125 HS 142 126,5 m 133,5 m 277,8 3. Richard Freitag
8. 4. 2. 2012. Italija Predazzo Trampolino dal Ben K-120 HS 134 131 m 130,5 m 234,7 2. Gregor Schlierenzauer
9. 11. 3. 2012. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS-134 123 m 134 m 238,9 2. Martin Koch
10. 24. 11. 2012. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 99 m 100,5 m 268,5 1.
11. 1. 12. 2012. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 134,5 m 135,5 m 266,1 1.
12. 8. 12. 2012. Rusija Krasna Poljana Ruskije Gorki K-95 HS 106 101,5 m 105,5 m 265,4 2. Gregor Schlierenzauer
13. 30. 12. 2012. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138,5 m 135,5 m 290,8 3. Anders Jacobsen
14. 10. 3. 2013. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 124 m 265,8 3. Richard Freitag
15. 12. 3. 2013. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 129,5 m 130 m 255,2 3. Kamil Stoch
16. 8. 12. 2013. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132,5 m 137 m 279,0 1.
17. 1. 2. 2014. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 139 m 147,5 m 262,2 2. Kamil Stoch
18. 2. 2. 2014. 141,5 m 134 m 257,9 2.
19. 26. 2. 2014. Švedska Falun Lugnet K-120 HS 134 133,5 m 135 m 266,1 1.
20. 28. 2. 2014. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 131 m 127,5 m 276,6 1.
21. 2. 3. 2014. 131,5 m 129,5 m 277,4 2. Kamil Stoch
22. 4. 3. 2014. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 127 m 125 m 258,9 2.
23. 9. 3. 2014. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 130,5 m 265,4 1.
24. 21. 3. 2014. Slovenija Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 137,5 m 137,5 m 289,1 1.
25. 23. 3. 2014. 136 m 141 m 280,8 2. Peter Prevc
26. 29. 11. 2014. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 135 m 137,5 m 268,7 3. Simon Ammann i
Noriaki Kasai
27. 13. 12. 2014. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 130,5 m 127 m 254,9 3. Anders Fannemel
28. 14. 12. 2014. 131,5 m ^ 145,7 1.
29. 10. 1. 2015. Austrija Tauplitz Kulm K-200 HS 225 227,5 m 210 m 420,5 1.
30. 15. 1. 2015. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 129,5 m ^ 131,1 3. Stefan Kraft
31. 18. 1. 2015. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS-134 131 m 133 m 267,1 3. Kamil Stoch
32. 30. 1. 2015. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 135,5 m 146 m 261,8 3.
33. 1. 2. 2015. 149,5 m 146 m 270,3 1.
34. 7. 2. 2015. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 140 m 299,4 1.
35. 15. 2. 2015. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 237,5 m 245 m 436,7 1.
36. 8. 3. 2015. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126 m 126,5 m 273,2 2. Stefan Kraft
37. 10. 3. 2015. Finska Kuopio Puijo K-92 HS 100 103,5 m ^ 139,3 1.
38. 12. 3. 2015. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 140 135 m 139 m 265,3 1.
39. 14. 3. 2015. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 132 m 135,5 m 275,7 1.
40. 15. 3. 2015. 132 m 128 m 258,9 1.
41. 22. 11. 2015. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 134 m 132 m 265,6 3. Daniel-André Tande
42. 5. 12. 2015. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 94,5 m ^ 129,7 1.
43. 12. 12. 2015. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 132 m 134 m 260,0 1.
44. 29. 12. 2015. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 126 m 137,5 m 307,2 1.
45. 1. 1. 2016. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 133,5 m 132,5 m 256,8 3. Peter Prevc
46. 3. 1. 2016. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 122,5 m 128 m 258,4 2.
47. 6. 1. 2016. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 136 m 141 m 290,5 2.
48. 10. 1. 2016. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 145,5 m 133 m 234,2 3.
49. 19. 2. 2016. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 125 m 128 m 259,5 3. Michael Hayböck
50. 27. 2. 2016. Kazahstan Almati Gornji gigant K-125 HS 140 135 m 135 m 252,0 3. Peter Prevc
51. 28. 2. 2016. 137 m 141,5 m 314,3 2.
52. 25. 11. 2016. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 140 m 140 m 318,3 2. Domen Prevc
53. 26. 11. 2016. 146 m 138 m 290,6 1.

^ – održana samo 1 serija zbog lošeg vremena

Ekipne pobjede[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 30. 11. 2012. Finska Kuusamo Rukatunturi
2. 9. 3. 2013. Finska Lahti Salpausselkä
3. 22. 11. 2014. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena
4. 17. 1. 2015. Poljska Zakopane Wielka Krokiew
5. 21. 11. 2015. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena
6. 9. 1. 2016. Njemačka Willingen Mühlenkopf

Postolja po sezonama[uredi | uredi izvor]

Sezona 1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto Ukupno
2007/2008.
2008/2009.
2009/2010.
2010/2011. 2 1 2 5
2011/2012. 3 1 4
2012/2013. 2 1 3 6
2013/2014. 5 5 10
2014/2015. 9 1 5 15
2015/2016. 3 3 5 11
2016/2017. 1 1 2
2017/2018.
Ukupno 22 15 16 53

Rekordi skakaonica[uredi | uredi izvor]

Mjesto Skakaonica Dužina Postavljen Trajao do
Švedska Falun Lugnet 133 m
(HS: 134 m)
26. 2. 2014. 26. 2. 2014.
135,5 m
(HS: 134 m)
26. 2. 2014. 26. 2. 2015.
Slovenija Planica Bloudekova velikanka 137,5 m
(HS: 130 m)
21. 3. 2014. 22. 3. 2014.
Norveška Trondheim Granåsen 141,5 m
(HS: 130 m)
6. 3. 2014. 12. 3. 2015.
Slovenija Planica Bloudekova velikanka 141 m
(HS: 130 m)
23. 3. 2014. 23. 3. 2014.
Austrija Tauplitz Kulm 237,5 m
(HS: 225 m)
9. 1. 2015 15. 1. 2016.
Švedska Falun Lugnet 135,5 m
(HS: 134 m)
26. 2. 2015 trenutni

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nach Absage: Severin Freund ist Skiflug-Weltmeister". skispringen.com. Pristupljeno 15. 3. 2014.  (de)
  2. ^ "Severin Freund underwent hip surgery". FIS. 28. 4. 2016. Pristupljeno 28. 4. 2016. 
  3. ^ "Olympia-Aus für Severin Freund" (jezik: njemački). spiegel.de. 21. 7. 2017. Pristupljeno 25. 3. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]