Simfonija br. 11 (Mozart)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Simfonija br. 11 u D-duru, KV 84/73q, se jedno vrijeme sa sigurnošċu smatrala muzičkim djelom Volfganga Amadeusa Mozarta. Međutim, kompozitorski status ove simfonije je osporen od 2008. godine, a ko je stvarno komponirao ovu simfoniju ostaje neizvjesno i do danas. Vjeruje se da je komponirana 1770. godine, te da je možda napisana u Milanu ili Bologni, ako je to stvarno kompozitorsko djelo Mozarta. Raniji rukopisi iz Beča pripisuju ovo djelo Volfgangu Amadeusu Mozartu, ali kasnije kopije iz 19. vijeka pripisuju ovo djelo Leopoldu Mozartu i Karlu Dittersdorfu. Američki muzikolog Neal Zaslaw piše:

"Upoređivanje rezultata dvije stilske analize prvog stavka iz ove simfonije sa analizama prvih stavaka simfonija iz tog perioda od strane ova tri kompozitora sugeriše da je Wolfgang Amadeus najvjerovatniji kompozitor Simfonije br. 11 u D-duru."

Simfonija je u tri stavka, nedostaje menuet i trio. Engleski muzički komentator i izdavač Nicholas Kenyon smatra da postoji "mala posebnost" u vezi sa ovim djelom, dok je Neal Zaslaw pronašao "Gluck ambijent", i sklonost ka operi buffa u ponovljenim tripletima pronađenim u finalu ove simfonije. Nije poznat podatak kada i gdje je ova simfonija bila prvi put izvedena.

Stavci i muzička instrumentacija[uredi | uredi izvor]

Simfonija br. 11 u D-duru napisana je za: gudače, 2 oboe, 2 roga, fagot i basso continuo.


\relative c'' {
  \tempo "Allegro"
  \key d \major
  <d d,>4\f r8 d <fis a, d,>4 r8 fis |
  a4 <d d, d,> <a a, d,> r |
  b8 r g r e r cis r |
  g8-. b-. a,-. cis-. d4 r |
}
  1. Allegro, 4/4
  2. Andante, 3/8
  3. Allegro, 2/4

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dearling, Robert: The Music of Wolfgang Amadeus Mozart: The Symphonies Associated University Presses Ltd, London 1982 ISBN 0-8386-2335-2
  • Kenyon, Nicholas: The Pegasus Pocket Guide to Mozart Pegasus Books, New York 2006 ISBN 1-933648-23-6
  • Zaslaw, Neal:Mozart's Symphonies: Context, Performance Practice, Reception OUP, Oxford 1991 ISBN 0-19-816286-3