Simfonija br. 21 (Mozart)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Simfonija br. 21 u A-duru, KV  134. je simfonija koju je u augustu 1772. komponirao Wolfgang Amadeus Mozart, samo mjesec dana nakon Simfonije br. 20 u D-Duru.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Ova simfonija je komponirana za dvije flaute, dva roga i gudačke instrumente. U odnosu na prethodnu Simfoniju br. 20 u D-duru, u Simfoniji br. 21 u A-Duru nisu uključene trube i oboe.

Simfonija ima 4 stavka:

Uvod u stavak Allegro:


\relative c'' {
  \override Score.NonMusicalPaperColumn #'line-break-permission = ##f
  \version "2.18.2"
  \tempo "Allegro"
  \key a \major
  \time 3/4
  a8.\f cis32 e a4 a |
  a2( gis4) |
  b8. gis32 e d4 d |
  d2( cis4) |
  g'8. e32 cis g4 g |
  fis8. a32 d fis4 fis |
  e4
}

Uvod u stavak Andante:


<< 
  \new Staff \with { instrumentName = #"V1 "}  
  \relative c'' {
  \version "2.18.2"
  \key d \major 
  \tempo "Andante"
  \time 2/4
    a4.\p d8 d16 (cis) cis4 (d8)
    dis16 (e) e4 (g8)
    fis32 (e d e) d8-! r4
    d8\f g4 (b8)
    a32 (fis) g (e) d8 r4  
}
  \new Staff \with { instrumentName = #"V2 "}
  \relative c'' {
    \key d \major
    \time 2/4
     d,32 -.\p [ fis-. a-.  fis-.]  \repeat unfold 3 { d32 -. [ fis-. a-.  fis-.] }
    \repeat unfold 3 {e -.  [g-. a-.  g-.] } fis (a fis d)
    e [(b e g)] b (a g fis) g [(fis e d)] cis (e a e)
    d [(e fis g)] fis (g a g) fis\f [(g a b)] c (a fis c!)
    b-. [d-. g-. d-.] b'-. [d,-. g-. d-.] b'-. [d,-. d'-. d,-.] b'-. [d,-. g-. d-.]
    fis [(a b g)] fis (g a g) fis [( g fis e)] d (e d c)
  } 
>>

Uvod u stavak Menuetto:


\relative c'' {
    \version "2.18.2"
    \key a \major 
    \tempo "Menuetto"
    \time 3/4
    e4.\f\trill a8 cis,4
    \tuplet 3/2 {d8 (cis d)} \tuplet 3/2 {b-! cis-! d-!}cis4
      \tuplet 3/2 {b8 (cis b)} \tuplet 3/2 {fis'-! [d-! b-!] } a4
      gis4.\trill b8 e,4
      R2. 
}

Uvod u Trio:


\relative c'' {
  \version "2.18.2"
  \key d \major 
  \tempo "Trio"
  \time 3/4
    d,2.\p 
    d'8  (cis) d  (cis) d4-!
    b,2.
    d'8  (cis) d  (cis) d4-!
    cis,2.
    cis'8  (b) cis  (b) cis4-!
    d4 cis8 (b) a (g)
    fis2 (e4) \bar ":|."
}

Uvod u stavak Allegro finale:


\relative c'' {
    \version "2.18.2"
    \key a \major 
    \tempo "Allegro"
    \time 2/2
    \partial2  \partial4  a4\p e'4 e2 fis4
    \grace e16 (d4) cis8 d \grace cis16 (b4) a8 b
    cis4 cis2 b4
     \grace gis16 (a4) b8 a  \grace b16 (cis4) d8 cis
     e4 e2 a4 fis4 fis2 a4
     \grace fis16 (e4) d8 e fis d b a
     \grace a16 (gis4) fis8 e a b cis d
     \grace fis16 (e4) d8 e fis d b a
     gis (a b gis) e4 r4 
}

Analiza[uredi | uredi izvor]

Prvi stavak je allegro u 3/4 tempu i pomalo zvuči kao menuet. Primjećuje se da Mozartovi simfonijski stavci postaju sve duži. Andante je drugi stavak koji se ističe toplim, uvjerljivim i lijepim muzičkim izrazom. Treći stavak je kao i u njegovim prethodnim simfonijama menuet, a odlikuje se klasičnom muzičkom uglađenošċu i lahkoċom. Završni četvrti stavak je allegro u 2/2 tempu, čiji početak odlikuju kontrastni muzički prijelazi od tihog ka glasnom.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mozart, Wolfgang Amadeus (2005). Die Sinfonien III. Translated by Robinson, J. Branford. Kassel: Bärenreiter-Verlag. str. XI. ISMN M-006-20466-3

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Simfonija br. 21 u A-duru KV 134". fugueforthought.de. Pristupljeno 30. 11. 2019.