Simfonija br. 22 (Mozart)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Simfonija br. 22 u C-duru, KV 162, je simfonija je koju je komponirao Wolfgang Amadeus Mozart u aprilu 1773. Ovo je jedna od njegovih ranih simfonija koje su po trajanju duplo kraće od kasnijih simfonija.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Između marta 1773. i novembra 1774. Mozart je napisao devet simfonija u Salzburgu: KV.184 30. aprila 1773. (moguće u jesen 1773.), KV.162 aprila ili marta 1773., KV.199 aprila 1773., KV .181 maja 1773, KV.182 oktobra 1773, KV.183 oktobra 1773, KV.201 aprila 1774, KV.202 maja 1774, KV.200 novembra 1773 ili 1774.

Ne znamo za koga ili kojim povodom Mozart je sastavio ovih devet simfonija koje se danas nazivaju "Salcburške simfonije". Moguće je da ih je namijenio italijanskim mecenama ili da je želio da napravi ovu grupu kako bi pomoċu nje mogao naći posao. Čini se da su neka od tih djela bila posebno cijenjena jer ih je dirigovao 1783. u Beču. Međutim, pošto je bilo neobično predstavljati stare kompozicije u javnosti, morao je da ih objavi kao nove simfonije. To je možda razlog zašto su Mocartovi datumi na autogramima nečitljivi, jer su ogrebani i prepisani tintom (datumi su se dijelom mogli rekonstruirati zahvaljujući modernoj tehnologiji, ali za KV 162 i KV 200, neizvjesnost ostaje).

Simfonije KV.162, KV.181, KV.182, KV.184 i KV.199 imaju samo tri stavka i zadržavaju strukturu italijanskih operskih uvertira, dok su KV.183, KV .200, KV.201 i KV.202 simfonije sastavljene od četiri stavka, zajedno sa menuetom, simfonije namijenjene koncertnim izvođenjima.

Ocjena autograma nalazi se u privatnoj kolekciji u Beču. Simfoniju je posthumno objavila izdavačka kuċa "Günther und Böhme" u Hamburgu 1798. godine.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Simfonija je napisana za: dvije oboe, dva roga, dvije trube i gudačke instrumente. Prvi stavak označen je Allegro assai, a započinje u dobrom raspoloženju koje ubrzo donosi živahniju i bučniju muziku. Muzička tema koja slijedi je ublažena i nježna u svom razigranom karakteru, šarmantna u svojoj bezbrižnoj, ali elegantnoj radosti. Razvojni odjeljak, zasnovan na drugoj temi, kratak je, ali rađa veći osjećaj drame i kontrasta od muzike u početku izlaganja (ekspoziciji). Slijedi vesela repriza radi zatvaranja stavka.

Andante grazioso koji slijedi je elegantan i živahniji nego što se to može naznačiti u notnom zapisu. Ovdje se živahna muzička tema uvodi uz gudačke instrumente, a zatim im se dodaju oboe i rogovi. Nakon toga gudači i puhači sudjeluju u nekoliko elegantnih razmjena, a raspoloženje je mješavina razigranog i sanjarenja. Finale Presto Assai, koje traje dvije minute, najkraće je od tri stavka. Međutim, svoju kratkoću nadoknađuje neodoljivom kombinacijom radosti i energije sa svojim burnim ritmovima, ekstatično razigranim gudačima i uopšteno raznovrsnom instrumentacijom u ovom završnom stavku.[1]

Simfonija br. 22 u C-duru sastoji se od tri muzička stavka:

1. Allegro assai, 4/4

2. Andantino grazioso, 2/4

3. Presto assai, 6/8

Uvod u stavak Allegro assai:


\new StaffGroup <<
\new Staff  
\with {
  instrumentName = #"Cors"
}
\relative c'' {
 \version "2.18.2"
 \key c \major
 \time 4/4
  \tempo "Allegro assai"
 \tempo 4 = 130
  <c c,>4\f <e e,> <g g,> <e e,> |
  <c c,>4 <e e,> <g g,> <e e,> |
  <c c,>4 r <c e,>8 r <d g,> r |
  <e c>8 r <f d> r <g e> r <e c> r |
}  
\new Staff  
 \with {
  instrumentName = #"V"
}
 \relative c' {
  \key c \major
  \set Staff.midiMinimumVolume = #0.2 \set Staff.midiMaximumVolume = #0.5
  \time 4/4
  \repeat  unfold 16 {<e' c'>16 <e c'>} <e c'>4 r4 r2 r1
}
>>

Uvod u stavak Andantino grazioso:


\relative c' {
  \version "2.18.2"
  \key f \major
  \time 2/4
  \tempo "Adantino grazioso"
  \tempo 4 = 50
  \partial 4 \partial 8 \partial 16 c'16\p-! f8-! g-! a-! bes-! 
  \grace d32 (d16)\f bes32 a  a4 r16 c,16-!\p
  e8-! f-! g-! a-!
  \grace c32 (bes16)\f a32 g g4 r16
}

Uvod u stavak Presto assai:


\relative c' {
  \version "2.18.2"
  \key c \major
  \time 6/8
  \tempo "Presto assai"
  \tempo 4 = 150
   <g e' c'>4\f e''8 g4 e8
  c4 e8 g4 e8
  c4 e8\p e-! f-! g-!
  g (a g) e-! f-! g-!
  g (a g) e-! f-! g-!
  g (a g) f-! e-! d-!
}

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mozart, Wolfgang Amadeus (2005). Die Sinfonien III. Translated by Robinson, J. Branford. Kassel: Bärenreiter-Verlag. p. XII. ISMN M-006-20466-3
  • Jean Massin i Brigitte Massin, Osnove muzike - Mozart, 1990, ISBN 2-213-00309-2, str. 697

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Wolfgang Amadeus Mozart - Simfonija br. 22 u C-duru, K-162". allmusic.com. Pristupljeno 7. 12. 2019.