Simfonija br. 7 (Mozart)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Simfonija br. 7 u D-duru, KV 45, koju je komponirao Wolfgang Amadeus Mozart, završena je u Beču u januaru 1768. godine, nakon povratka porodice Mozart iz posjete Olomoucu i Brnu u Moravskoj. Simfonija ima četiri stavka, a premijerno je vjerovatno bila izvedena na privatnom koncertu. Simfonija je prerađivana kako bi postala uvertira Mozartove opere, La Finta Semplice, KV 51. Ova opera je komponirana i izvođena kasnije te iste godine, a sama uvertira je kasnije dalje prilagođena kako bi Mozart stvorio novu simfoniju, poznatu u katalogu Köchel 1964 (K6) kao KV 46a. Mozartov potpis sa notnim zapisom je sačuvan u Staatsbibliothek Preusischer Kulturbesitz u Berlinu.

Muzički stavci i instrumentacija[uredi | uredi izvor]

Za prvobitnu verziju simfonije (KV 45) instrumenti su bili: gudači, dvije oboe, dva roga, dvije trube, timpani, fagot, basso continuo. Za verziju simfonijske uvertire (KV 46a) trube su zamijenjene flautama, dodan je dodatni fagot, a timpani su izbačeni.

  1. Molto allegro, 4/4
  2. Andante, 2/4
  3. Menuetto and Trio, 3/4 (ovaj stavak je izostavljen iz "uverture" verzije)
  4. Molto allegro, 2/4

Uvod u stavak Molto allegro


\relative c' {
  \version "2.18.2"
  \key d \major
  \tempo "Molto allegro"
  \tempo 4 = 140
  <d a' fis'>4\f q q r8 a\p |
  d8 a fis' d e a, g' e |
  fis8 d a' fis b( g) fis-. e-. |
  d8 a fis' d e a, g' e |
}

Uvod u stavak Andante]] :


\relative c'' {
  \version "2.18.2"
  \key g \major
  \time 2/2
  \tempo "Andante"
  \tempo 4 = 70
  g,2 \f bes''8\p (g) c (a)
  d4. \fp (b8) g4 \tuplet 3/2 { g,8-!\f b-! e-! } \scaleDurations 2/3 { fis,8-! [a-! d-!] } 
  \scaleDurations 2/3 {e,-! [g-! c-!]} \scaleDurations 2/3 {d, [fis b]} \scaleDurations 2/3 {c, [e a]}
  \scaleDurations 2/3 {b, [d g]} \scaleDurations 2/3 {a, [c fis]} \scaleDurations 2/3 {g, [b fis']} \scaleDurations 2/3 {g [b d]} 
}

Uvod u stavak Menuet


\relative c'' {
  \version "2.18.2"
  \key d \major
  \time 3/4
  \tempo "Menuet"
  \tempo 4 = 100
  d,4 \f (a)  \tuplet 3/2 { fis'8 (e d) } \scaleDurations 2/3 { cis8 d e }  \scaleDurations 2/3 {a,8 b cis} d4 
  a''4\p (d,)  \scaleDurations 2/3 { d'8 cis b } 
  a4 (g) fis-!
  d'4\fp (b) \scaleDurations 2/3 { b8 cis d }
  d4\fp (gis,) \scaleDurations 2/3 { gis8 a b }
}

Uvod u stavak Molto allegro


\relative c'' {
  \version "2.18.2"
  \key d \major
   \time 2/4
    \tempo "Molto allegro"
    \tempo4 = 120
  d,8. \f fis16 a8. d16
  cis8. b16 a8. b16
  a8. g16 fis8. g16
  fis8. e16 d4
  \scaleDurations 2/3 { fis'8-.  \p [g-. a-.] }  \scaleDurations 2/3 {a-. [g-. fis-.]} 
  \scaleDurations 2/3 {g-. [a-. b-.]}  \scaleDurations 2/3 {b-. [a-. g-.]}
  \scaleDurations 2/3 {e-. [fis-. g-.]} \scaleDurations 2/3 {g-. [fis-. e-.]} \scaleDurations 2/3 {fis-. [g-. a-.]} a4 
}

Historija koncertnih izvedbi[uredi | uredi izvor]

Prema riječima američkog muzikologa Neala Zaslawa, prva prilika na kojoj se mogla čuti verzija Simfonije br. 7 u D-duru KV 45, bio je koncert koji je ruski ambasador princ von Galitzin, u svojoj bečkoj rezidenciji organizovao krajem marta 1768. godine. Verzija KV 46b se čula na premijeri opere La finta semplice, u Salzburgu 1. maja 1769. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Osborne, Charles: The Complete Operas of Mozart Gollancz, London 1992 ISBN 0-575-03823-3
  • Zaslaw, Neal: Mozart's Symphonies: Context, Performance Practice, Reception OUP, Oxford 1991 ISBN 0-19-816286-3