Sindrom poremećene regulacije dopamina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Trodimenzijski model strukture molecule dopamine
Dopamin je izvor poremećaja DDS.

Sindrom poremećene regulacije dopamina (DDS) je disfunkcija sistema nagrađivanja koja je uočena kod nekih osoba koje uzimaju opaminske lijekove u produženom vremenskom periodu. To se može dogoditi u ispitanika s Parkinsonovom bolešću (PD), zbog dugog izlaganja terapiji za nadomještanje dopamina (DRT).

Ovaj sindrom je obilježen problemima samokontrole, kao što su ovisnost o lijekovima, kockanja ili seksualnog ponašanja.[1]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Parkinsonova bolest je čest neurološki poremećaj koj je obilježen degeneracijom dopaminskih neurona u substantia nigra i gubitkom dopamina u putamenskoj regiji. Opisana je kao motorna bolest, ali također stvara kognitivne i simptome poremećenog ponašanja. Najčešće je liječenje terapijom nadomještanja dopamina, koja se sastoji u uzimanju levodopa (L-Dopa) ili agonista dopamina (kao što su ropinirol ili pramipeksol). Za liječenje uz nadomještanje dopamina, poznato je da se poboljšavaju motorni simptomi, ali njegovi učinci na simptome kognicije i ponašanja su složeniji.[2] Dopamin je u vezi s normalnim učenjem podražaja s problemima koji su značajni u ponašanju i motivaciji, pozornosti, i što je najvažnije sistemu nagrađivanja.[3] U skladu s ulogom dopamina u obradi samonagrađivanja, droga koja izaziva ovisnost postiče otpuštanje dopamina.[3] Iako tačan mehanizam još treba razjasniti, uloga dopamina u sistemu nagrađivanja i ovisnost predloženi su kao izvor poremećaja DDS.[3] Za objašnjenja kako zamjenska terapija izaziva DDS, uzimaju se modeli ovisnosti.[4]

Jedan od tih modela ovisnosti predlaže da se tokom upotrebe lijeka razvija navikavanje do nagrađivanje koje se proizvodi u početnim fazama. Smatra se da je ta prilagodba posredovana dopaminom. Uz dugoročne primjene L-Dopa, sistem samonagrađivanja se navikava i trebaju mu sve veće količine. Kako korisnik povećava unos lijeka/droge, dolazi do uništavanja dopaminskih receptora u strijatumu, što utiče na dodatno umanjivanje ciljno usmjerene mentalne funkcije, pa se dobije poboljšanje osjwtljivosii za dopaminsku terapiju. Simptomi ponašanja i raspoloženja u sindromu se proizvode dopaminskim predoziranjem.[3]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Mogući simptom DDS-a je ponavljanje složenih motornih ponašanja, kao što su prikupljanje i uređenje objekata
Uobičajeni oblik automata za kockanje

Najčešći simptom je žudnja za dopaminskim lijekovima. Međutim, mogu se pojaviti i drugi simptomi poremećenog ponašanja, nezavisno od želje ili koje se skupa javljaju.[4] Žudnja je intenzivni impuls osobe da dobije lijekove čak i u odsustvu simptoma koji ukazuju na potrebu unosa. [4] Kako bi ispunila tu potrebu, osoba će samostalno uzimati dodatne doze. Kada samokontrola nije moguća, slijede agresivni ispadi ili upotreba strategija kao što su simulacija simptoma ili podmićivanje za pristup dodatnim lijekovima.[4]

Hipomanija se manifestira u osjećanju euforije, svemoći ili grandioznosti, što se pojavljuj u trenucima kada su efekti lijekova maksimalni, dok disfforiju, odlikuje tuga, psihomotorna usporenost, umor ili apatija. Za DRT je karakteristično povlačenje i/ili ovisnost.[4] Opisani su različiti poremećaji kontrole impulsa, uključujući kockanje, kompulzivna kupovina, poremećaj ishrane i hiperseksualnost.[4] u ponašanju. Najčešće i gotovo redovbne su agresivne tendencije. Također je uobičajena i psihoza.[4]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza sindroma je klinička jer ne postoje laboratorijski testovi za njegovo potvrđivanje. Za dijagnozu kod osoba sa dokumentiranim odgovorpm na lijekove mora se povećati unos lijekova izvan doze koja je potrebna za ublažavanje parkinsonizamskih simptoma u obrascu koji lići na patološku. Također se mogu javiti trenutni poremećaj raspoloženja (depresija, anksioznost, hipomanijsko stanje ili euforija), poremećaji u ponašanju (prekomjerne kockanje, kupovina ili seksualna sklonost, agresija ili društvena izolacija) ili izmenjena percepcija o učincima lijekova. Razvijen je i upitnik za tipske simptome DDS, koji imože pomoći u procesu dijagnosticiranja.[5] [6]

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Kao glavna mjera prevencije predložen je recept sa najnižim mogućim dozama dopamina, kao zamjenske terapije osobanma u opasnosti. Rizik se može minimizirati korištenjem agonista dopamina i kratkotrajne formulacije L-dopa.[3]

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Prva mjera upravljanja ise sastoji u smanjenju doze dopaminskih lijekova. Ako se održava ovaj pad, znaci sindroma poremećaja funkcije se uskoro smanjuju[3] Prestanak terapije agonistima dopamina, također može biti od koristi. Neke karakteristike ponašanja mogu odgovoriti na psihoterapiju, a i socijalna podrška je važna za kontrolu faktora rizika. U nekim slučajevima antipsihotici mogu također biti od koristi, u slučajevima sa psihozom, agresijom, kockanjem ili hiperseksualnosti.[7]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

DDS nije uopbičajena kod pacijenata sa depresijom. Prevalencija može biti oko 4%.[1][5] Its prevalence is higher among males with an early onset of the disease.[4] Izgleda da su glavni faktori rizika prethodne ovisnosti, kao što su teškoće sa pićem ili uzimanja droga, zajedno sa historijom afektivnog poremećaja.[4]


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Merims D, Giladi N (2008). "Dopamine dysregulation syndrome, addiction and behavioral changes in Parkinson's disease". Parkinsonism Relat. Disord. 14 (4): 273–80. PMID 17988927. doi:10.1016/j.parkreldis.2007.09.007. 
  2. ^ Cools R (2006). "Dopaminergic modulation of cognitive function-implications for L-DOPA treatment in Parkinson's disease". Neurosci Biobehav Rev 30 (1): 1–23. PMID 15935475. doi:10.1016/j.neubiorev.2005.03.024. 
  3. ^ a b c d e f Evans AH, Lees AJ (August 2004). "Dopamine dysregulation syndrome in Parkinson's disease". Curr. Opin. Neurol. 17 (4): 393–8. PMID 15247533. doi:10.1097/01.wco.0000137528.23126.41. 
  4. ^ a b c d e f g h i Lawrence AD, Evans AH, Lees AJ (October 2003). "Compulsive use of dopamine replacement therapy in Parkinson's disease: reward systems gone awry?". Lancet Neurol 2 (10): 595–604. PMID 14505581. doi:10.1016/S1474-4422(03)00529-5. 
  5. ^ a b Pezzella FR, Colosimo C, Vanacore N, etal (January 2005). "Prevalence and clinical features of hedonistic homeostatic dysregulation in Parkinson's disease". Mov. Disord. 20 (1): 77–81. PMID 15390130. doi:10.1002/mds.20288. 
  6. ^ Pezzella FR, Di Rezze S, Chianese M, etal (October 2003). "Hedonistic homeostatic dysregulation in Parkinson's disease: a short screening questionnaire". Neurol. Sci. 24 (3): 205–6. PMID 14598089. doi:10.1007/s10072-003-0132-0. 
  7. ^ Kimber TE, Thompson PD, Kiley MA (February 2008). "Resolution of dopamine dysregulation syndrome following cessation of dopamine agonist therapy in Parkinson's disease". J Clin Neurosci 15 (2): 205–8. PMID 18068992. doi:10.1016/j.jocn.2006.04.019.