Siva masa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Siva masa
(Substantia grisea)
Spinal nerve.svg
Formiranje kičmenog živca iz leđnog i ventralnog korijena (siva masa je označena u centru desno)
Grey matter and white matter - very high mag.jpg
Mikrografija pokazuje sivu tvar s karakterističnim tijelima neuronskih ćelija (desno - tamno ružičasto), i bijele mase sa njenim karakterističnim fino mrežastim izgledom (lijevo – svijetlo ružičasto). HPS bojenje.
Identifikatori
Code A14.1.00.002
Dorlands
/Elsevier
Gray matter
TA A14.1.00.002
FMA 67242
Anatomska terminologija

Siva masa, siva tvar ili siva materija (lat. substantia grisea) je glavna komponenta centralnog nervnog sistema, koja se sastoji od tijelâ nervnih ćelija, neuropila (dendriti, mijelinizirani i mijelinizirani aksoni), glijinih ćelija: astroglija i oligodendrociti) i kapilara.[1][2][3] [4][5]

Siva materija razlikuje se od beijle po tome što siva sadrži brojna ćelijska tijela i relativno malo mijeliniziranih aksona, dok se bijela masa sastoji uglavnom od dugačkih mijeliniziranih aksona, a sa relativno vrlo malo ćelijskih tijela.[6]

Razlika u boji uglavnom je posljedica izražene bjeline mijelina. U živom tkivu, siva materija zapravo veoma svijetlo siva, sa žućkastim ili ružičastim tonovima koji potiču od boje krvnih kapilare i neuronsdkih tijela.[7][8][9]

Siva materija sadrži većinu tijela neuronskih ćelija mozga, a obuhvata moždane regije koje su uključene u kontrolu mišića, senzornu percepciju, kao što su vid i sluh, pamćenje, emocije, govor, odlučivanje, te samokontrola. Procjenjuje se da 20% ukupne tjelesne potrošnje kisika odlazi na mozak, 95% od toga troši se upravo u sivoj tvari.[10]

Raspodjela i struktura[uredi | uredi izvor]

Prikaz kičmene moždine
Siva tvar je u centralnom dijelu

.

Poprečni presjek kičmene moždine sa obilježenom sivom masom

Siva supstanca je raspoređena na površini hemisfera velikog mozga|velikog (moždana kora] ili cerebralni korteks) i malog mozga (cerebelarna kora), kao i u dubinama mozga (talamus, hipotalamus, suptalamus, bazalna ganglija - putamen, globus pallidus, nucleus accumbens pregradnog jezgra), cerebelumskog jezgra (duboka cerebelum jezgra: nucleus dentatus, nucleus globosus, nucleus emboliformis, nucleus fastigii), moždanog stabla (supstantia nigra, nucleus ruber, nucleus olivarius, jezgra možganih nerava) i spinalne sive mase (prednji, bočn i zadnji rog). Siva tvar se snažno razvija i raste tokom detinjstva i adolescencije.[11][12][13]

Klinički značaj i istraživanja[uredi | uredi izvor]

Volumen i kognitivne sposobnosti starijih ljudi[uredi | uredi izvor]

Rezultati mnogih istraživanje su zabilježili značajne pozitivnu korelaciju između volumena sive tvari u starijih osoba i pokazatelja semantičkog i kratkoročnog pamćenja. Nije nađena značajna korelacija s zapreminom bijele mase. Tukazuje na pojavu da se individualna varijabilnost specifičnih, relativno dobro očuvanih kognitivnih funkcija u starosti može objasniti varijabilnošću zapremine sive materije zdravih starijih testiranih osova. [14]

Odnos volumena sive mase i bipolarnog poremećaja[uredi | uredi izvor]

Neke strukturne razlike u sivoj supstanci mogu biti povezane sa psihijatrijskim poremećajima. Pritom nije pronađena razlika u volumenu sive materije cijelog mozga između ispitanika sa bipolarnim poremećajem tipa I i zdravih ispitanika. Osobe s bipolarnim poremećajem tipa I imale su manju zapreminu lijevog donjeg tjemenog režnja, desne gornje sljepoočne vijuge, srednjeg desnog čeone vijuge, te lijevog kaudatusa. Samo je volumen desne srednje frontalne vijuge u pozitivnoj korelaciji s trajanjem bolesti i brojem epizoda kod pacijenata. [15]

Efekti pušenja[uredi | uredi izvor]

Dokazano je da stariji pušači gube sivu tvar i kognitivne funkcije u većoj meni nego nepušači. Hronični pušači koji prestanu pušti tokom ispitivanja gubili su manje moždanih ćelija i zadržali bolju intelektualnu funkciju od onih koji su nastavili pušenje.[16]

Efekti zlostavljanja djece[uredi | uredi izvor]

Ispostavilo se da adolescenti koji su bili izloženi zlostavljanju i zanemarivanju obično imaju smanjenu količinu sive mase u prefrontalnom korteksu.[17]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC.
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  3. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  6. ^ Purves D., Augustine G. J., Fitzpatrick D., William C. Hall W. C., LaMantia A-S., McNamara J. O., Leonard L. E. (2008). Neuroscience. 4th ed. Sinauer Associates. str. 15–16. ISBN 978-0-87893-697-7. 
  7. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  8. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  9. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  10. ^ Miller, A. K. H.; Alston, Corsellis (28 June 2008). "Variation with age in the volumes of grey and white matter in the cerebral hemisferes of man:measurements with image analyser.". Neuropathology and Applied Neurobiology 6 (2): 119–132. PMID 7374914. doi:10.1111/j.1365-2990.1980.tb00283.x. 
  11. ^ Sowell, E.; Thompson T. T. (15 November 2001). "Mapping Continued Brain Growth and Gray Matter Density Reduction in Dorsal Frontal Cortex: Inverse Relationships during Postadolescent Brain Maturation". The Journal of Neuroscience. 
  12. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press
  13. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  14. ^ Taki Y., Kinomura S., Sato K., Goto R., Wu K., Kawashima R., Fukuda H. "Correlation between gray/white matter volume and cognition in healthy elderly people.". Brain and Cognition. Pristupljeno 2011-04-21. 
  15. ^ Li M., Cui L., Deng W., Ma X., Huang C., Jiang L., Li T. "Voxel-based morphometric analysis on the volume of gray matter in bipolar I disorder". Psychiatry Research: Neuroimaging. Pristupljeno 2011-04-21. 
  16. ^ Almeida, Osvaldo. "Smoking causes brain cell loss and cognitive decline". NeuroImage. Pristupljeno 2011-04-21. 
  17. ^ http://news.yale.edu/2011/12/05/past-abuse-leads-loss-grey-matter-brains-adolescents-0

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]