Skeneova žlijezda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Skeneova žlijezda
Detalji
LatinskiGlandulae vestibulares minores
PrekurzorUrogenitalni sinus
Identifikatori
Gray'sp.1213
TAA09.2.01.017
FMA20083
Anatomska terminologija

Skeneove žlijezde ili Skene žlijezde – poznate i kao male vestibulske žlijezde, paramaternične žlijezde,[1] ili ženski homolozi prostate – su žlijezde u prednjem zidu vagine, oko donjeg kraja uretera. One luče tekućinu koja pomaže podmazivanje otvora uretera i okruženi su tkivom koje nabubri krvlju za vrijeme seksualnog uzbuđenja.

Struktura i funkcija[uredi | uredi izvor]

Skeneove žlijezde nalaze se u općem području vulve, na prednjem zidu vagine, oko donjeg kraja uretera. Skeneove žlijezde su homologne sa prostatnom žlijezdom muškaraca, sadržeći brojne mikroanatomske strukture koje su zajedničke sa prostatnom žlijezdom, kao što su sekretorne ćelije.[2][3][4] Skeneove žlijezde, međutim, same po sebi nisu eksplicitne prostate. Dva Skeneova kanala vode od Skeneovih žlijezda do mjesta na površini vulve, lijevo i desno od otvora uretera, odakle su strukturno sposobni izlučivati tekućinu. Iako i dalje postoji rasprava o funkciji Skeneovih žlijezda, jedna je svrha izlučivanje tekućine koja pomaže podmazivanju uretarskog otvora, vjerojatno doprinoseći antimikrobnim faktorima za zaštitu mokraćnog sistema od infekcija.

Porijeklo i mjesto proizvodnje ženske ejakulacije nije dokazano.[5] Pretpostavlja se da su njen izvor Skeneove žlijezde.[5][6] Zato što Skeneova žlijezda i mužjačka prostata djeluju slično u odnosu na prostata-specifični antigen (PSA), koji je ejakulatski protein, identično proizveden kod muškaraca, a u terminima prostate kiselina fosfataza, što je dovelo do trenda naziva Skeneove žlezde ženskom prostatom. Ženski ejakulat, koji može nastati tokom seksualne aktivnosti za neke žene, posebno tokom ženskog orgazma,[5] sadrže biohemijske markere seksualne funkcije poput ljudski mokraćni protein 1[7] i enzim PDE5, dok su žene bez žlijezde imale nižu koncentraciju ovih proteina.[8] Kada se pregledaju elektronskim mikroskopom, Skeneove i prostatne žlijezde pokazuju slične sekretorne strukture.

Dokazano je da se velika količina tekućine može izlučiti iz ovih žlijezda kada se stimulira unutar vagine.[9][10] Neki izvještaji ukazuju da postoji sramota u vezi sa ženskom ejakulacijom i diskutirana je ideja da supstance urina mogu dovesti do namjernog suzbijanja seksualnog klimaksa i natjerati žene da potraže medicinski savjet, pa čak i podvrgnu pogrešnom operativnom zahvatu radi „zaustavljanja urina“.[11]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Poremećaji ili veze sa Skeneovom žlezdom uključuju:

Cista Skeneovog kanala pritišće vanjeski ureterski otvor prema desnoj strani slike

Historija[uredi | uredi izvor]

Iako su žlijezde prvi opisali francuski hirurg Alphonse Guérin (1816-1895), a 1872. Regnier de Graaf,[18] imenovane su po škotskom ginekologu Aleksanderu Skeneu, koji je o tome pisao u zapadnoj medicinskoj literaturi 1880.[19][20][21] U 2002.,[22]Federative International Committee on Anatomical Terminology prestavio je termin ženska prostata u spisu Terminologia Histologica. Zati je u izdanju iz 2008. napomenuto da je termin uveden "zbog morfološkog i imunološkog značaja strukture", uz dodatne detalje pozivajući se na izvor Zaviacic i Ablin 2000 za ostale detalje.[23]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "paraurethral glands" na Dorland's Medical Dictionary
  2. ^ Zaviačič, M; Jakubovská, V; Belošovič, M; Breza, J (2000). "Ultrastructure of the normal adult human female prostate gland (Skene's gland)". Anatomy and Embryolog. 201 (1): 51–61. PMID 10603093. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  3. ^ "A female prostate?". Berkeley Wellness, University of California at Berkeley. 18. 4. 2013. Pristupljeno 7. 5. 2017.
  4. ^ Diane Tomalty, Olivia Giovannetti et al.: Should We Call It a Prostate? A Review of the Female Periurethral Glandular Tissue Morphology, Histochemistry, Nomenclature, and Role in Iatrogenic Sexual Dysfunction. In: Sexual Medicine Reviews. Volume 10, Issue 2, April 2022, page 183–194.
  5. ^ a b c Greenberg, Jerrold S.; Bruess, Clint E.; Oswalt, Sara B. (2014). Exploring the Dimensions of Human Sexuality. Jones & Bartlett Publishers. str. 102–104. ISBN 978-1449648510.
  6. ^ Bullough, Vern L.; Bullough, Bonnie (2014). Human Sexuality: An Encyclopedia. Routledge. str. 231. ISBN 978-1135825096.
  7. ^ Zaviacic M, Danihel L, Ruzicková M, Blazeková J, Itoh Y, Okutani R, Kawai T (mart 1997). "Immunohistochemical localization of human protein 1 in the female prostate (Skene's gland) and the male prostate". The Histochemical Journal. 29 (3): 219–27. PMID 9472384. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  8. ^ Jones, Nicola (3. 7. 2002). "Bigger is better when it comes to the G-Spot". New Scientist.
  9. ^ Castleman, Michael (2. 1. 2014). "Female Ejaculation: What's Known and Unknown". Psychology Today. Pristupljeno 8. 5. 2017.
  10. ^ Heath D (1984). "An investigation into the origins of a copious vaginal discharge during intercourse: "Enough to wet the bed" – that "is not urine"". The Journal of Sex Research. 20 (2): 194–215.
  11. ^ Chalker, Rebecca (2002). The Clitoral Truth: The secret world at your fingertips. New York: Seven Stories. ISBN 1-ج-473-4 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).
  12. ^ Miranda EP, Almeida DC, Ribeiro GP, Parente JM, Scafuri AG (2008). "Surgical Treatment for Recurrent Refractory Skenitis" (PDF). TheScientificWorldJournal. 8: 658–60. PMC 5848640. PMID 18661053. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  13. ^ Gittes RF, Nakamura RM (maj 1996). "Female urethral syndrome. A female prostatitis?". Western Journal of Medicine. 164 (5): 435–38. PMC 1303542. PMID 8686301.
  14. ^ Chaudhari, Vinika V.; Patel, Maitraya K.; Douek, Michael; Raman, Steven S. (novembar 2010). "MR Imaging and US of Female Urethral and Periurethral Disease". RadioGraphics (jezik: engleski). 30 (7): 1857–1874. ISSN 0271-5333.
  15. ^ Petrin D, Delgaty K, Bhatt R, Garber G (1998). "Clinical and Microbiological Aspects of Trichomonas vaginalis". Clinical Microbiology Reviews. 11 (2): 300–317. PMC 106834. PMID 9564565.
  16. ^ Harvard Medical School Health Topics A-Z. Harvard Health Publications. 2017 – preko Credo Reference.
  17. ^ "Cystoceles, Urethroceles, Enteroceles, and Rectoceles - Gynecology and Obstetrics - Merck Manuals Professional Edition". Merck Manuals Professional Edition. Arhivirano s originala, 23. 12. 2017. Pristupljeno 6. 2. 2018.
  18. ^ de Graa, Regnier (1872). De Mulierum Organis Generationi Inservientibus (jezik: Latin). Leiden.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  19. ^ Skene, A (april 1880). "The anatomy and pathology of two important glands of the female urethra". The American Journal of Obstetrics and Diseases of Women and Children. 13: 265–70.
  20. ^ Skene's glands na Who Named It?
  21. ^ Skene's ducts na Who Named It?
  22. ^ Hornstein, Theresa; Schwerin, Jeri Lynn (2012). Biology of Women. str. 61. ISBN 9781285401027.
  23. ^ "THh306". Arhivirano s originala, 20. 9. 2017. Pristupljeno 2. 8. 2020.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]