Sklavinija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
South Slavic tribes.png


Sklavinija (slavenska zemlja) je bizantski naziv u ranom srednjem vijeku, (Σκλάβηνοι - Sklábēnoi), za prvobitne teritorijalne jedinice Južnih Slavena na Jugoistoku Evrope. U početku, izraz se koristio za one teritorije koje su bile van Vizantije i van njihove kontrole.Bizantski izvori, naročito Konstantin VII. Porfirogenet, prve državne organizacije među Južnim Slavenima imenuju Sklavinijama. Izraz se koristio do X stoljeća.

To su zemlje koje su imale svoje arhonte kao predstavnike vlasti. Na području na kojem će se razviti kasnija Bosanska banovina i Bosansko kraljevstvo u ranom srednjem vijeku egzistiralo je više sklavinija.

To su Vrhbosna, [1] Usora, Soli, Donji kraji, Podrinje, Travunija, Zahumlje (Humska zemlja), zemlja Neretljana (Neretvani) ili Pagana (Paganija) i Konavli. Jezgra tih prvih sklavinija prepoznatljiva su u kasnijem razvoju kao zemlje koje su ulazile u sastav onih sklavinija koje su uspijevale da se izdvoje u jače i da ih pripoje sebi.

Helenizacija[uredi | uredi izvor]

Mnoge Sklavinije, one koje su teritorijalne bile bliže Carigradu, doći će pod kulturni uticaj Vizantije, a stanovništvo će biti helenizirano. Pri tome je vlast koristila i silu, razmještajući Slavene u Malu Aziju, Siriju, Italiju. Car Justinian II (685–695), premjestio je 30,000 Slavena iz Trakije u Malu Aziju i uključio u vojne jedinice. Mnogi od njih, sa svojim vođom Nebulosom, dezertirali su Arabljanima u bici kod Sevastopolja 692. godine. [2]

Poznata je i vojna kampanja u sjevernoj Grčkoj koju je vodio Konstantin V (741-775), kada je to područje potpuno očistio od Slavena.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Siniša Mišić: Земља, Лексикон српског средњег века, Beograd 1999.

Reference[uredi | uredi izvor]