Skorenovac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Skorenovac

Skorenovac (srpski: Skorenovac ili Скореновац, mađarski: Székelykeve, njemački: Skorenowatz) je selo u općini Kovin, u Južnobanatskom okrugu autonomne pokrajine Vojvodine Republike Srbije.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Geografski, najbliži veći gradovi su Kovin (6 km), Pančevo (30 km) i Beograd (46 km). Selo se nalazi na 44° 45' 42,9" sjeverne geografske širine i 20° 54' 20,72" istočne geografske dužine.

Historija[uredi | uredi izvor]

Selo po imenu Đurđevo (mađ. Gyurgyova) je postojalo između 1869. i 1886. godine na lokaciji između Banatskog Brestovca i rijeke Dunav. Prvobitni stanovnici Đurđeva bili su mađarske porodice (u stvari Kumani, Polovci) koje su došle iz Banatskog Novog Sela (mađ. Újfalu), Jermenovaca (mađ. Ürményháza), Šandorfalve (mađ. Sándorfalva) te iz okoline Segeda (mađ. Szeged) i Banatskog Dušanovca (mađ. Szőlősudvarnok/nje. Rogendorf). U Đurđevu je 1869. godine bilo 396 stanovnika. Kasnije, 1883 godine, u Đurđevo se naseljava 645 porodica (oko 2.000 ljudi) Sekelja. U tom periodu na Dunavu nije bilo nasipa pa je Dunav, izlivajući se svake godine, nanosio velike štete selu i obradivom zemljištu, a većina ugroženog stanovništva preseljena je na lokaciju današnjeg Skorenovca, a manji dio u Ivanovo.

Skorenovac (tada prozvan imenom mađ. Székelykeve), osnovan je 1886. godine u vrijeme Austro-Ugarske monarhije i vladavine Franje Josipa.

Godine 1888. selo je imalo 506, a 1910. godine 685 kuća. Većina doseljenika bili su Sekelji koji su došli iz Bukovine. Istovremeno sa Sekeljima, u Skorenovac je došao i određeni broj njemačkih porodica z današnjeg Plandišta (mađ. Zicsifalva) i Pločice (mađ. Plosic) te banatski Bugari iz mjesta Dudešti Veki (Dudestii-Vechi/Ó-Besenyő/Altbeschenowa/Stár Bišnov). Većina stanovnika (Mađari, Bugari i Nijemci) bili su katolici. Krajem 1891. godine (kada je počela gradnja crkve) i početkom 1892. godine (kada je gradnja završena) počinje se sa pisanjem crkvenih knjiga. Od 1869. pa do 1892. godine crkvene knjige su se nalazile u katoličkoj crkvi u Banatskom Brestovcu.

Historijski nazivi kraja i samog mjesta[uredi | uredi izvor]

Historijski nazivi kraja:

  • Skorenovec Tera - (Zkorenovetz Terra) (1412)
  • Skorenoc Pusta - (Zkorenocz Puszta)
  • Vila Regalis - (Villa Regalis) (1428)

Ime sela kroz historiju:

  • Nađđerđfalva - (Nagygyörgyfalva) (1883-1886)
  • Skorenovac - (Skorenowatz) (naziv koji su koristili Nijemci u različitim razdobljima)
  • Sekelj - (Székelykevе) (1886-1922)
  • Skorenovac - (Skorenovac) (од 1922)

Sekeljkeve u prijevodu znači „selo Sekelja“.

Broj stanovnika i demografski podaci[uredi | uredi izvor]

Nacionalni sastav po popisima[uredi | uredi izvor]

Godina Broj stanovnika Mađari Nijemciс Bugari Srbi Slovaci "Jugoslaveni"
1910. 4.541 73,31% 11,94% 9,69% 1,26% 2,53% 0,00%
1921. 4.195 81,83% 7,34% 10,27% 0,36% 0,05% 0,00%
1948. 4.465 84,46% 0,70% 11,22% 3,18% 0,05% 0,00%
1991. 3.213 80,36% 0,15% 2,53% 9,40% 0,03% 3,36%
2002. 2.501 86,71% 0,07% 2,99% 5,47% 0,00% 1,04%

Pored navedenih naroda u Skorenovcu još žive Albanci, Makedonci, Muslimani, Romi, Rumuni, Slovenci, Ukrajinci i Hrvati.

Grafikon[uredi | uredi izvor]


Tendencija porasta/opadanja broja stanovništva

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Skorenovac története - Szabatka Gyula ( kiadta R. Oberläuter, Kovin 1936 )
  • Jovan Erdeljanović, Srbi u Banatu, Novi Sad, 1992.
  • Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
  • Mgr. Erős Lajos, Adalékok a Zrenjanini-Nagybecskereki Egyházmegye történetéhez, 1993. (Additamenta ad historiam Diocesis Zrenjaninensis-Nagybecskerekensis)