Slatka voda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Amazon River near Iquitos, Peru
Lake Baikal as viewed from the Olkhon Island
Aerial view of Everglades with sawgrass and coastal marsh
Rijeke, jezera i močvare, kao što su (od vrha) Južna Amerika : Amazon, Rusija: Bajkalsko jezero i Everglades na Floridi Sjedinjene Države, su tipovi slatkovodnih sistema.
Zemlja viđena iz Apollo 17  - Antarktički ledeni pokrivač na dnu fotografije sadrži 61 % ukupne slatke vode, ili 1,525 % ukupne vode na Zemlji.

Slatka voda je voda koja se prirodno javlja na površini Zemlje u ledenom pokrivaču, ledenim poljima, ledenjacima, santama leda, močvarama, lagunaama, jeterima, rijekaama, potocima ispod površine kao podzemna voda, u vodonosnicima, podzemnim vodenjm tokovima i u distributivnoj mreži pijaće vode koju su izgradili ljudi. Slatku vodu obično karakterizira niska koncentracija otopljenih soli i niska ukupna otopljena čvrsta supstanca. Pojam posebno isključuje morsku vodu i slankaste, iako uključuje vode bogate mineralima, kao što su izvori mineralne vode. Termin "slatka voda" nastao je iz opisa vode za razliku od slane vode.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Numerička[uredi | uredi izvor]

Svježa ili slatka voda može se definirati kao voda sa manje od 500 dijelova na milion (ppm) rastvorenih soli.[1]

Drugi izvori daju veće gornje granice slanosti slatke vode, npr. 1000 ppm.[2] ili 3000 ppm.[3]

Sistemi[uredi | uredi izvor]

Vizualizacija (zapreminske) distribucije vode na Zemlji. Svaka sićušna kocka (poput one koja predstavlja biološku vodu) odgovara približno 1.400 kubnih km vode, mase približno 1,4 milijarde tona (235.000 puta veću od mase Velike piramide u Gizi ili 8 puta veće od Jezera Kariba, vjerovatno najteži umjetni objekt). Čitav blok sadrži milion sitnih kockica.[4]
Fontana vode u malom švicarskom selu; koristi se kao izvor pitke vode za ljude i stoku.

Slatkovodna staništa klasificirana su kao lentski sistemi, što su mirne vode, uključujući ribnjake, jezera, močvare i glibišta, koji su sistemi tekuće vode ili podzemne vode koje teku u stijenama i vodonosnicima. Pored toga, postoji zona koja premošćuje podzemne vode i lotičke sisteme, a to je hipoheična zona, koja leži u osnovi mnogih većih rijeka i može sadržavati znatno više vode nego što se vidi na otvorenom toku. Također može biti u direktnom kontaktu sa podzemnom vodom.

Većina slatke vode na Zemlji nalazi se u ledenim kapama.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Izvor gotovo sve slatke vode su padavine iz atmosfere, u obliku magle, kiše i snijega i ostalih fotmi . Svježa voda koja pada kao magla, kiša ili snijeg sadrži materijale rastvorene iz atmosfere i materijale iz mora i kopna preko kojih su putovali oblaci s kišom. U industrijalizovanim područjima, kiša je obično kisela zbog rastvorenih oksida sumpora i dušika, nastalih izgaranjem fosilnih goriva u automobilima, fabrikama, vozovima i avionima i iz atmosferske ndustrijske emisije. U nekim slučajevima ova kisela kiša rezultira zagađenjem jezera i rijeka.

U priobalnim područjima, slatka voda može sadržavati značajne koncentracije soli dobivenih iz mora ako su vjetroviti uslovi podigli kapljice morske vode u kišne oblake. To može dovesti do povišenih koncentracija natrija, hlora, magnezija i sulfata, kao i mnogih drugih spojeva u manjim koncentracijama.

U pustinjskim područjima ili područjima sa siromašnim ili prašnjavim zemljištima, kišni vjetrovi mogu pokupiti pijesak i prašinu, a oni se mogu odložiti drugdje u padavinama i uzrokovati protok slatke vode onečišćene i netopivim čvrstim supstancama, ali i rastvorljivim komponentama tih tala. Značajne količine gvožđa mogu se prenijeti na ovaj način, uključujući dobro dokumentovani prenos kiša bogatih gvožđem koje padaju u Brazilu, a nastale su usljed pješčanih oluja u Sahari i u Sjevernoj Americi. other compounds in smaller concentrations.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Groundwater Glossary". 27. 3. 2006. Arhivirano s originala, 28. 4. 2006. Pristupljeno 14. 5. 2006.
  2. ^ "Freshwater". Glossary of Meteorology. American Meteorological Society. juni 2000. Arhivirano s originala, 6. 6. 2011. Pristupljeno 27. 11. 2009.
  3. ^ "Freshwater". Fishkeeping glossary. Practical Fishkeeping. Arhivirano s originala, 11. 5. 2006. Pristupljeno 27. 11. 2009.
  4. ^ USGS – Earth's water distribution Archived 2012-06-29 na Wayback Machine. Ga.water.usgs.gov (11 December 2012). Retrieved on 29 December 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]