Slatka voda
Slatka voda je voda koja se prirodno javlja na površini Zemlje u ledenom pokrivaču, ledenim poljima, ledenjacima, santama leda, močvarama, lagunama, jeterima, rijekaama, potocima ispod površine kao podzemna voda, u vodonosnicima, podzemnim vodenjm tokovima i u distributivnoj mreži pijaće vode koju su izgradili ljudi. Slatku vodu obično karakterizira niska koncentracija otopljenih soli i niska ukupna otopljena čvrsta supstanca. Pojam posebno isključuje morsku vodu i slankaste, iako uključuje vode bogate mineralima, kao što su izvori mineralne vode. Termin "slatka voda" nastao je iz opisa vode za razliku od slane vode.
Definicija
[uredi | uredi izvor]Numerička
[uredi | uredi izvor]Svježa ili slatka voda može se definirati kao voda sa manje od 500 dijelova na milion (ppm) rastvorenih soli.[1]
Drugi izvori daju veće gornje granice slanosti slatke vode, npr. 1000 ppm.[2] ili 3000 ppm.[3]
Sistemi
[uredi | uredi izvor]Slatkovodna staništa klasificirana su kao lentski sistemi, što su mirne vode, uključujući ribnjake, jezera, močvare i glibišta, koji su sistemi tekuće vode ili podzemne vode koje teku u stijenama i vodonosnicima. Pored toga, postoji zona koja premošćuje podzemne vode i lotičke sisteme, a to je hipoheična zona, koja leži u osnovi mnogih većih rijeka i može sadržavati znatno više vode nego što se vidi na otvorenom toku. Također može biti u direktnom kontaktu sa podzemnom vodom.
Većina slatke vode na Zemlji nalazi se u ledenim kapama.
Izvori
[uredi | uredi izvor]Izvor gotovo sve slatke vode su padavine iz atmosfere, u obliku magle, kiše i snijega i ostalih fotmi . Svježa voda koja pada kao magla, kiša ili snijeg sadrži materijale rastvorene iz atmosfere i materijale iz mora i kopna preko kojih su putovali oblaci s kišom. U industrijalizovanim područjima, kiša je obično kisela zbog rastvorenih oksida sumpora i dušika, nastalih izgaranjem fosilnih goriva u automobilima, fabrikama, vozovima i avionima i iz atmosferske ndustrijske emisije. U nekim slučajevima ova kisela kiša rezultira zagađenjem jezera i rijeka.
U priobalnim područjima, slatka voda može sadržavati značajne koncentracije soli dobivenih iz mora ako su vjetroviti uslovi podigli kapljice morske vode u kišne oblake. To može dovesti do povišenih koncentracija natrija, hlora, magnezija i sulfata, kao i mnogih drugih spojeva u manjim koncentracijama.
U pustinjskim područjima ili područjima sa siromašnim ili prašnjavim zemljištima, kišni vjetrovi mogu pokupiti pijesak i prašinu, a oni se mogu odložiti drugdje u padavinama i uzrokovati protok slatke vode onečišćene i netopivim čvrstim supstancama, ali i rastvorljivim komponentama tih tala. Značajne količine gvožđa mogu se prenijeti na ovaj način, uključujući dobro dokumentovani prenos kiša bogatih gvožđem koje padaju u Brazilu, a nastale su usljed pješčanih oluja u Sahari i u Sjevernoj Americi. other compounds in smaller concentrations.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Groundwater Glossary". 27. 3. 2006. Arhivirano s originala, 28. 4. 2006. Pristupljeno 14. 5. 2006.
- ^ "Freshwater". Glossary of Meteorology. American Meteorological Society. juni 2000. Arhivirano s originala, 6. 6. 2011. Pristupljeno 27. 11. 2009.
- ^ "Freshwater". Fishkeeping glossary. Practical Fishkeeping. Arhivirano s originala, 11. 5. 2006. Pristupljeno 27. 11. 2009.
- ^ USGS – Earth's water distribution Arhivirano 29. 6. 2012. na Wayback Machine. Ga.water.usgs.gov (11 December 2012). Retrieved on 29 December 2012.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Más allá de la escasez: poder, pobreza y la crisis mundial del agua. Arhivirano 15. 5. 2011. na Wayback Machine Informe de desarrollo humano 2006. PNUD.
- Recursos de agua dulce por país. Arhivirano 21. 2. 2020. na Wayback Machine
- How much of the Earth's water is stored in glaciers? - USGS
- Trabajo y publicaciones del Banco Mundial vinculado a recursos hídricos.
- Enciclopedia del Agua.