Slobodna teritorija Trsta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Slobodna teritorija Trsta
Territorio Libero di Trieste
Svobodno tržaško ozemlje
Slobodni teritorij Trsta
1947–1954
Države prije:
Flag of Italy (1861–1946).svg Kraljevina Italija
Države poslije:
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
Italija Flag of Italy.svg
Zastava Grb
Položaj na karti
Glavni grad Trst
Službeni jezik srpskohrvatski, slovenski i italijanski
Etničke grupe  Jugoslaveni i Italijani
Državno uređenje Grad-država pod nadzorom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
Guverner
• 1947–1951
Terence Airey (Zona A)
Mirko Lenac (Zona B)
• 1951–1954
John Winterton (Zona A)
Miloš Stamatović (Zona B)
Osnivanje 10. februar 1947. 
Površina
• 1947.
 738 km2
Stanovništvo
• Ukupno (1949.)
370.000 
Valuta Italijanska lira (Zona A)
Jugolira (Zona B)
Vremenska zona UTC +1 (CET)
UTC +2 (CEST)

Slobodna teritorija Trsta (it: Territorio libero di Trieste; slv: Svobodno tržaško ozemlje; hr: Slobodni teritorij Trsta) bilo je nezavisna teritorija smješteno u srednjoj Evropi između sjeverne Italije i SFR Jugoslavije, okrenuta sjevernom dijelu Jadranskog mora, pod direktnom odgovornošću Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija nakon Drugog svjetskog rata. U osnovi je djelovao kao slobodan grad, tj. grad-država.

Slobodna država Trsta je osnovana 10. februara 1947. godine, i to Ugovorom o miru s Italijom, kojega su pod okriljem Ujedinjenih nacija potpisale sve sile pobjednice iz Drugog svjetskog rata. Glavni cilj uspostave tog ovog teritorija je bila smanjivanje teritorija koje predstavljaju predmet spora između SFR Jugoslavije i Italije - Istra, Rijeka, Zadar, otok Cres, Lošinj i Lastovo, te jednog broja manjih otoka koji su nakon Prvog svjetskog rata bili pripali Italiji su istim ugovorom iz 1947. godine pripojena SR Hrvatskoj u Jugoslaviji - a time i između tadašnjeg socijalističkog i zapadnog bloka u uvjetima Hladnog rata između njih.

Objektivno je nad južnim dijelom STT-a - tzv. "Zonom B" upravljala Jugoslavija (putem vojne uprave, koja je njime upravljala kao faktičnim dijelom socijalističke Jugoslavije), a sjeverni dio ("Zona A") koji je bio pod vojnom upravom SAD i Velike Britanije ekonomski i socijalno je predstavljao dio Italije. Faktično stanje je sankcionirano Osimskim ugovorom iz 1975. godine, kojim su granice između zone A i zone B postale definitivno priznatim međudržavnim granicama.[1] Područje nekadašnje Zone B koje se nalazi južno od rijeke Dragonje pripada danas Hrvatskoj, a područje od te rijeke do italijanske granice predstavlja teritorij Slovenije (Slovensko Primorje).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Slobodni teritorij Trsta se sastojao od grada Trsta, te obalnog pojasa koji se danas nalazi u Italiji (zona A) i jednog dijela Istarskog poluotoka (zona B), danas podijeljen između Slovenije i Hrvatske. Područje države se protezalo na 738 km² oko Tršćanskog zaliva od Duina na sjeveru, do Novigrada na jugu, te je na tom području živjelo oko 370,000 stanovnika. Rijeke na ovom području su: Dragonja (Dragogna), Reka (Timavo), Glinščica (Rosandra) i Mirna (Quieto). Najviša tačka države je bila Veliko Gradišče (Monte Castellaro) (724 m).

Teritorija se sastojila od 18 općina (od sjevera prema jugu):

Zona Općina Država
Izvorno ime Drugo ime
A Duino / Devin Duino Italija
Aurisina / Nabrežina Aurisina
Zgonik Sgonico
Repentabor Monrupino
Trst Trieste
Milje / Muđa Muggia
Dolina San Dorligo della Valle
-
B Dekani Villa Decani Slovenija
Koper Kopar, Capodistria
Izola Isola
Piran Pirano
Marezige Maresego
Šmarje Monte di Capodistria
Umag Umago Hrvatska
Buje Buie
Brtonigla Verteneglio
Grožnjan Grisignana
Novigrad Cittànova

Historija[uredi | uredi izvor]

Trst je vijekovima bio dio Austro-Ugarske, iako su većinu stanovnika činili Italijani. Nakon Prvog svjetskog rata, 1921. godine, Italija je službeno pripojila Trst, Istru, Kvarner i dijelove današnje zapadne Slovenije. Nadalje, 1924. godine, Italija je pripojila i Slobodnu Državu Rijeku. Ruralno područje su većinom naseljavali Slovenci i Hrvati, dok su Talijani prebivali većinom u Trstu i nekim istarskim gradovima. U 1920-im i 1930-im godinama, slavensko stanovništvo je pod fašističkim režimom bilo podvrgnuto italijanizaciji i diskriminaciji. Također su često bili podvrgnuti nasilju, 13. maja 1920. zapaljen je Slovenski narodni dom u Trstu, kao odgovor na ubojstvo dvojice italijanskih mornara, koje je ubila jugoslavenska žandarmerija u pobuni u Splitu. Mnogi Slovenci i Hrvati su emigrirali u Jugoslaviju, dok su se neki pridružili pokretu otpora TIGR (Trst, Istra, Gorica i Rijeka), koji je u 1920-ima i 1930-ima izveo više od 100 oružanih akcija u Trstu i njegovoj okolici.

Poster Marshallovog plana koji prikazuje zastave evropskih država, uključujući zastavu Trsta, koja je greškom prikazana s plavom umjesto s crvenom pozadinom.
Grb Slobodnog teritorija Trsta korišten u Zoni B.

Italija se u Drugom svjetskom ratu borila na strani Osovinskih sila. Nakon pada fašističkog režima 1943. godine i italijanske kapitulacije, NDH je pripojila ovaj teritorij, ali su ga okupirale njemačke snage. 4. armijs jugoslavenske vojske, zajedno sa 9. korpusom slovenske NOV-e, zauzela je Trst 1. maja 1945. godine, čime su Trst osvojile partizanske snage. Idući dan njemačka vojska se predala novozelandskoj vojsci. 12. maja je potpisan dogovor između Jugoslavije i zapadnih Saveznika o napuštanju teritorija, što je jugoslavenska vojska učinila 12. juna.

10. februara 1947. godine, u Parizu je potpisan Pariški mirovni ugovor, mirovni sporazum s Italijom kojim je osnovan Slobodni teritorij Trsta (STT). Ovaj teritorij je podijeljen u dvije zone. Zona A je bila oko 222,5 km² i u njoj je živjelo 262 406 stanovnika, te je uključivala grad Trst. Ova zona je bila pod upravom britanskih i američkih snaga. Zona B je bila velika 515,5 km² te je uključivala sjeverozapadnu Istru. U ovoj zoni je tad živjelo 71.000 stanovnika, a bila je pod upravom Jugoslavenske narodne armije. Ovaj teritorij, tako nikad nije de facto funkcionirao kao samostalna država, iako je de iure to bio, te je izdavao vlastiti novac i poštanske marke.

U 1954. godini, u Londonu, potpisan je Sporazum o suglasju (ili Londonski sporazum)[2] kojim je Slobodni teritorij Trsta prestajao postojati. Zona A je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji. Konačna granica između Italije i Jugoslavije je dogovorena 1975. godine, Osimskim sporazumima (ili Osimskim sporazumom), koji je potpisan 10. novembra u italijanskom mjestu Osimo.

Zona A odgovara današnjoj italijanskoj pokrajini Trst, a zona B je podijeljena između primorske Slovenije i Istarske županije.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Popis u Austro-Ugarskoj iz 1910.[uredi | uredi izvor]

Prema revidiranom austro-ugarskom popisu stanovništva iz 1910. godine, popisano je 229.437 Tršćana (u samom gradu bez okolnih krajeva). Nakon protesta Slovenaca, Hrvata i Srba, popis je ponovno proveden samo za grad Trst i to tako da se građani nisu izjašnjavali prema jeziku kojim su se služili, nego kako su upisivani u određenu narodnost prema obliku prezimena ili prema mjestu podrijetla:

  • Italijani: 51,85% (118,957)
  • Slovenci: 24,78% (56,845)
  • Nijemci: 5,17% (11,856),
  • Hrvati i Srbi: 1,05% (2,403)
  • Ostali: 0,34% (779)
  • Stranci izvan Austro-Ugarske od kojih je oko 75% bilo iz Italije: 16,82% (38,597)

Lokalni popis iz 1910.[uredi | uredi izvor]

Prema lokalnom popisu provedenom iste godine, ali prema govornom jeziku, stanje je bilo sljedeće:

  • Italijani: 142,000
  • Slovenci: 36,500
  • Nijemci: 9,600
  • stranci, uglavnom iz Kraljevine Italije: 30,000

Italijanski popis iz 1921.[uredi | uredi izvor]

Prema popisu Kraljevine Italije iz 1921., koji je proveden prema govornom jeziku (i uz italijanske popisivače koji su "domoljubno" upisivali kao govornike italijanskog jezika mnoge koji su bili dvojezični: bilo je to vrijeme najintenzivnije italijanizacije), podaci za područje koje će obuhvaćati Slobodni teritorij Trsta bili su sljedeći:

Cijelo područje budućeg STT

  • Italijani: 266,311
  • Slovenci i Hrvati: 48,714
  • ostali: 18,531

Buduća Zona A

  • Italijani: 211,660
  • Slovenci i Hrvati: 32,427
  • ostali: 18,319

Buduća Zona B

  • Italijani: 54,651
  • Slovenci i Hrvati: 16,287
  • ostali: 212

Sam grad Trst

  • Italijani: 203,373
  • Slovenci: 18,088
  • stranci: 18,122

Popisi i procjene nakon Drugog svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Prema procjenama Savezničke vojne uprave, u zoni A 1949. godine bilo je oko 310,000 stanovnika, od čega oko 239,200 Itlijana i oko 63,000 Slovenaca. Prema jugoslavenskom popisu za Zonu B iz 1945. godine, na tom je području stanje bilo ukupno 67,461 stanovnik, od čega 30,789 Hrvata i Slovenaca, 29,672 Italijana i 7,000 neopredijeljenih.[3]

Saveznici su nakon Drugog svjetskog rata odbili priznati kako rezultate italijanskog popisa iz 1921., tako i rezultate jugoslavenskog popisa iz 1945., i u svojim su procjenama uglavnom slijedili austro-ugarski popis iz 1910.[4]

Tijekom 1940-ih, te nakon podijele zemlje, veliki broj Italijana, oko 40,000, iselio se iz zone B u zonu A ili u Italiju. Razlozi su bilo razni: etničke tenzije i pritisak sa strane Jugoslavenske vlasti, ekonomski razlozi, podupiranje fašističkog režima, prisiljenje na odlazak ili želja za životom u matičnoj državi. Na jugoslavenskoj strani, iseljenici su znani kao optanti (od lat. optare, »željeti, izbirati«), a na italijanskoj kao ezuli (od lat. exilium, »izgon«). Oko 30,000 Italijana ostalo je živjeti u tadašnjoj Jugoslaviji, te danas predstavljaju italijansku manjinu u Sloveniji i Hrvatskoj.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Banić, Slavica. "Vremeplov: Osimski sporazumi – 10. studenoga 1975. | Novi informator". informator.hr (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2021.
  2. ^ "Londonski ugovor | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 13. 4. 2021.
  3. ^ Glenda Sluga, „Trieste: Ethnicity and the Cold War, 1945-54“, Journal of Contemporary History 29 (1994) 285-303.
  4. ^ Darko Darovec, A Brief History of Istra, Yanchep, Western Australia 1998. Archived 2007-09-13 na Wayback Machine ISBN 0958577404

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]