Sluzaste plijesni
_J._Schr%C3%B6t_277695.jpg)
Sluzaste plijesni ili plijesni od sluzi (sluzave plijesni) su oblici života koji žive na podmom sloju prašuma i mnogim drugim dijelovima svijeta. Pomiču se nad tlom i srušenim krošnjama drveća u potrazi za hranom. Šire se sporama, poput biljke, koja izraste u nove sluzaste plijesni.
One su jedan od načina života ili životni oblik, koji je evoluirao više puta. Kako nisu monofiletska grupa, svrstane su u nekoliko različitih koljena. Imaju neke osobine gljiva a druge protozoa.[1][2] Dio života provode kao izolirane ćelije, ali se okupljaju kada se oslobodi hemijski signal. Zatim zajedno, formiraju višećelijski organizam, koji se razmnožava spora[ma. Dakle, one su i jednoćelijske i višećelijske. To nije sve: višećelijski oblik gubi ćelijski zid i postaje sincicij. Ovo su organizmi s mnogo jedara, ali malo ili nimalo ćelijskih zidova. Pojedinačne ćelije su ameboidne (amebolike) i haploidne (jedna hromosomska garnitura, kao što imaju svi gameti). Višejedarni stadij naziva se "plazmodij". To je diploidno stanje, formirano fuzijom između parova ameboidnih ćelija. Hranu uzimaju putem fagocitoziranja bakterija i drugih hranjivih čestica.
Kada opskrba hranom oslabi, plazmodij prelazi u haploidne ćelije putem mejoza i čine osnovu spora. Spore se čuvaju i zatim distribuiraju iz strukture poput sporangija Ovaj životni ciklus je karakterističan za glavnu grupu koja se zove Mycetozoa.
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Moderna molekularna biologija, analizom makromolekulskih pokazala je da sluzaste plijesni nisu monofiletska grupa. Nekada su smatrani gljivama, ali sad su podijeljeni u tri različite grupe i nijedna od njih nije u gljivama.[3] One su samo formalni takson, sastavljen po nekim zajedničkim karakteristikama. Odnosi između grupa još uvijek nisu potpuno shvaćeni.
Bikonta[uredi | uredi izvor]
Bikonta su eukariotake ćelije sa dva biča. Postoje tri grupe koje su se samostalno razvijale u obliku sluzastih plijesni.
- Acrasidae: sluzaste plijesni koje pripadaju supergrupi Excavata.
- Labyrinthulomycetes: sluzaste gljive supergrupe Chromalveolata. One su morske i tvore labirintne mreže cijevi u kojima se ameboid može kretati bez pseudopodija.
- Phytomyxea: Parazitski protisti koji pripadaju supergrupi Rhizaria. Oni također formiraju višejedarne ćelije s i unutrašnji su paraziti biljaka (npr. bolest korijena kupusa).
Amoebozoa[uredi | uredi izvor]
- Mycetozoa pripadaju supergrupi Amoebozoa i uključuju:
- Myxogastria: sincicijske ili plazmodijske sluzaste plijesni , najčešće susreću. Uobičajena je sluzasta plijesan koja formira sitne smeđe nakupine na truhlim trupcima je roda Stemonitis. Drugi oblik koji živi u truležnim trupcima i koji se često koristi u istraživanjima je "Physarum polycephalum". U trupcima ima izgled tanke mreže djela žutih niti, veličine do nekoliko stopa. "Fuligo" formira žutu kore u otpadnom materijelu (tijeskama, iverju i dugim ostacima obrade trupaca).
- Dictyosteliida: jednoćelijske sluzaste plijesni ili diktiostelidi. Diktiostelidske sluzaste plijesni su u dalekoj vezi sa plazmodijskim i imaju vrlo različit način života. Njihove amebe ne formiraju ogromne nakupine ćelija i ostaju pojedinačne. Žive u sličnim staništima i hrane se mikroorganizmima. Kad im ponestane hrane i spremni su formirati sporangija, čine nešto radikalno drugačije. Oni oslobađaju signalne molekule u svoje okruženje uz pomoć kojih se nalaze i stvaraju rojeve. Te amebe tada se udružuju u sićušno višećelijsko kordinirano biće, koje puže do otvorenog osvetljenog mjesta i preraste u plodno telo. Neke od ameba postaju spore za početak sljedeće generacije, ali neke od njih postanu mrtva stabljika, podižući spore u zrak.
- Protostelidi. Protostelidi imaju posredne oznake između prethodne dvije grupe, ali mnogo su manji, plodna tijela oblikuju samo jednu do nekoliko spora.
Opisthokonta[uredi | uredi izvor]
Fonticula je ćelijska sluzasta plijesan koja ima plodno tijelo u obliku vulkanA.[4] nije usko srodna ni s Dictyosteliida niti sa Acrasidae.[5] Jedan rad iz 2009. godine otkriva da je povezan sa Nuclearia , koja je povezana sa gljivama.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ganeri, Anita (2000). Jungle Animals: over 100 questions and answers to things you want to know. Dubai, U.A.E. ISBN 0-75254-909-X.
- ^ deBary, Anton 1858. Ueber die Myxomyceten. Botanische Zeitung, 16, 357–358, 361–364, 365–369.
- ^ "Introduction to the "Slime Molds"". Pristupljeno 4. 4. 2009.
- ^ Deasey, Mary C. and Olive, Lindsay S. (1981), "Role of Golgi apparatus in Sorogenesis by the cellular slime mold Fonticula alba", Science, 213 (4507): 561–563, doi:10.1126/science.213.4507.561CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Worley, Ann C; Raper, Kenneth B. and Hohl, Marianne (1979), "Fonticula alba: a new cellular slime mold (Acrasiomycetes)", Mycologia, 71 (4): 746–760, doi:10.2307/3759186CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Brown, Matthew W; Spiegel, Frederick W. and Silberman, Jeffrey D. (2009), "Phylogeny of the "forgotten" cellular slime mold, Fonticula alba, reveals a key evolutionary branch within Opisthokonta", Molecular Biology and Evolution, 26 (12): 2699–2709, doi:10.1093/molbev/msp185CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- Bonner, John Tyler 1959. The cellular slime moulds: investigations in the biological sciences. Princeton University Press, Princeton N.J.
- Bonner, John Tyler 2009. The social amoebae: the biology of cellular slime molds. Princeton University Press, Princeton N.J.