Sokol (tvrđava)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Sokol u Konavlima je bio vojni centar župe Konavli u srednjem vijeku. Novija istraživanja pokazuju da korištenje njegove strateške vrijednosti seže od najstarijih vremena.

Više je utvrđenih gradova u srednjem vijeku na jugoistoku Evrope nosilo naziv Sokol ili Soko. Obzirom na njihovu poziciju, redovno na visokim vrletima, najvjerovatnije je da upravo to pojašnjava kako su dobili svoje ime. Soko u Konavlima ima zanimljivu srednjovjekovnu historiju. Iako se javlja tek krajem 14. vijeka izvjesno je da postoji i od ranije, jer tada se javlja već kao glavni vojni centar župe Konavli. Prvi put se spominje 1373. kada je imao i svoga kastelana po imenu Dubravac. [1]

Stjecanjem župe Konavli 1377 i Sokol je došao u ruke bosanskog vladara Tvrtka Kotromanića. Od 1391. kada su Konavli bile podijeljene između Kosača i Pavlovića, takva sudbina zadesila je i grad Soko. U njemu su kao predstavnici vojne vlasti dalje sjedili ljudi obje familije. Svoj dio Konavala sa polovinom grada Sokola Sandalj Hranić Kosača prodao je 1419. Kako Dubrovčani nisu mogli da zaposjednu kupljeni dio posjeda bez vojne kontrole koja se može vršiti iz utvrde Soko, nastalo je pregovaranje da kupe i drugu polovinu i grada Sokola i župe Konavli. Uz pomoć Osmanlija, čiji su vazali tada bili i vojvoda Radoslav Pavlović i vojvoda Sandalj Hranić, došlo je do sporazuma kojim je Sokol u cjelini 1423. predat na upravu Dubrovčanima. Svoj dio Konavala Radoslav Pavlović je prodao Dubrovčanima krajem 1426. godine.

U vrijeme dubrovačke vlasti Soko je dodatno izgrađivan i zadržao je poziciju glavnog vojnog centra u Konavlima sve do 1673. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ “Stoycus Sladinouich de Brenno coram domino Rectore ser Blasio de Sorgo conqueritur supra Dubraueç castellanum de Socchol dicens quod heri in Canali abstulit michi unum asinum oneratum frumento” (16. august 1373. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Lamenta de foris, I, 133 verso.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Emir O. Filipović-Esad Kurtović, Četiri bosanska Sokola, Pregled LII/1, Sarajevo 2011, 83-114.
  2. Emir O. Filipović-Esad Kurtović, Četiri bosanska Sokola, Gračanički glasnik XVI/32, Gračanica novembar 2011, 201-222.
  3. Sokol grad - nijemi svjedok povijesti Konavala za Uskrs otvara vrata, [1]
  4. Sokol – kula, [2]