Sokolarstvo
| Sokolarstvo | |
|---|---|
 | |
| Nematerijalna kulturna baština | |
| Država | |
| Svjetska baština | |
| UNESCO oznaka | 01209 |
| Datum upisa | 2010, 2012, 2016 |
| Veb-sajt | UNESCO |
Sokolarstvo je tradicijska djelatnost koja je izvorno bila jedan od načina prikupljanja hrane. Vremenom je sokolski lov evoluirao kako bi se više povezo sa očuvanjem prirode, kulturnim naslijeđem i društvenim angažmanom unutar i među zajednicama. Slijedeći vlastitu tradiciju i etička načela, sokolaši treniraju i uzgajaju ptice grabljivice (što osim sokola uključuje i ptice kao što su orlovi i jastrebovi) razvijajući vezu s njima i postajući njihov glavni izvor zaštite.
Sokolari razvijaju snažne duhovne veze sa svojim pticama za čiji uzgoj, trening i djelovanje prilikom lova je potrebna posebna požrtvovanost. Sokolarstvo se također i prenosi s koljena na koljeno kao porodična baština (npr. u Mongoliji, Maroku, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje očevi vode djecu u pustinju kako bi izgradili povjerenje putem treninga), ali i formalizirala obuka u klubovima.
Većina ljudi smatra sokolarstvo hobijem, ali nije tako. Sokolarstvo je način života, gde sokolar živi životom prošlosti sa duhom čovjeka i duhom ptice grabljivice. Sokolar mora imati u sebi osećaj da prepozna svaku promjenu u ponašanju ptice grabljivice, a takav osećaj se razvija vremenom, uz mnogo truda i rada. Dosta ljudi se javlja u želji da se bave sokolarstvom, ali problem je u tome što sokolarenje olako shvataju. [1]
Sve ptice grabljivice su zakonom zaštićene i nemogu se uzimati iz prirode. Mogu se kupiti iz nekih odgajivačnica. Takve jedinke posjeduju CITES sertifikat koji potvrđuje porijeklo ptice i dokaz da ptica nije uzeta iz prirode. Ptica mora imati prsten sa registarskim brojem koji takođe piše i na CITES sertifikatu ili mikročip.
Svjetska kulturna baština[uredi | uredi izvor]
Iako svjetski sokolari potječu iz različitih sredina oni svi dijele zajedničke vrijednosti poput tradicija i navika, te metoda treninga i brige za ptice, ali i opreme koju koriste i veza koje ostvaruju sa svojim pticama. Zbog toga je ova djelatnost upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine prvi put 2010. godine kao zajednička nematerijalna baština više zemalja, a dopunjavana 2012, 2016 i 2021. god. Na listi su: Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Italija, Južna Koreja, Katar, Kazahstan, Mongolija, Njemačka, Mađarska, Maroko, Pakistan, Portugal, Saudijska Arabija, Sirija, Španija, Ujedinjeni Arapski Emirati.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Kako postati sokolar - www.sokolarstvosrbije.rs - Pristupljeno 24.11.2021". Arhivirano s originala, 25. 11. 2021. Pristupljeno 25. 11. 2021.
- ^ UNESCO: Sokolarstvo
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Sokolarstvo na Wikimedia Commonsu
- Slovačka
- Nematerijalna kulturna baština u Austriji
- Nematerijalna kulturna baština u Belgiji
- Nematerijalna kulturna baština u Češkoj
- Nematerijalna kulturna baština u Francuskoj
- Nematerijalna kulturna baština u Hrvatskoj
- Nematerijalna kulturna baština u Italiji
- Nematerijalna kulturna baština u Irskoj
- Nematerijalna kulturna baština u Južnoj Koreji
- Nematerijalna kulturna baština u Kataru
- Nematerijalna kulturna baština u Kazahstanu
- Nematerijalna kulturna baština u Kirgistanu
- Nematerijalna kulturna baština u Mađarskoj
- Nematerijalna kulturna baština u Maroku
- Nematerijalna kulturna baština u Mongoliji
- Nematerijalna kulturna baština u Nizozemskoj
- Nematerijalna kulturna baština u Njemačkoj
- Nematerijalna kulturna baština u Pakistanu
- Nematerijalna kulturna baština u Poljskoj
- Nematerijalna kulturna baština u Portugalu
- Nematerijalna kulturna baština u Saudijskoj Arabiji
- Nematerijalna kulturna baština u Siriji
- Nematerijalna kulturna baština u Slovačkoj
- Nematerijalna kulturna baština u Španiji
- Nematerijalna kulturna baština u Ujedinjenim Arapskim Emiratima