Sokolski dom u Banjoj Luci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sokolski dom u Banjoj Luci

Sokolski dom u Banjoj Luci, smješten je u zoni gradskog centra Banje Luke. Među lokalnim stanovništvom poznatiji je pod imenom Sportski dom „Partizan“ s obzirom da je to ime nosio za vrijeme SFRJ. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Nacionalni spomenik sačinjava objekat Sokolskog doma sa pratećim sportskim terenima.

Historija[uredi | uredi izvor]

Organizacija za fizičko vaspitanje Soko, zasnovana je u Češkoj i prvo društvo osnovano je 16. februara 1862. godine u Pragu. U Ljubljani je 1863. osnovan Južni soko, prvo društvo kod Južnih Slovena. Pokret širio se vrlo brzo: 1866. u SAD; 1870. u Rusiji; 1874. u Zagrebu (Hrvatski sokol); 1890. u Njemačkoj... Članovi Sokola u Austrougarskoj u najvećem broju bili su Slaveni, pa je Soko pored sportskog, imao karakter i patriotske organizacije slavenskih naroda pod austrougarskom upravom. Pokret je naročito manifestovan preko svesokolskih sletova.

Zakonskim dekretom od 5. decembra 1929. godine osnovan je Soko Kraljevine Jugoslavije. Ban Vrbaske banovine takođe podržavao je rad sokolskog udruženja, pa su njegova lična zalaganja doprinijela izgradnji doma u Banjoj Luci. Radovi na izgradnji izvođeni su u dvije faze: 1932. godine završena je prva faza, a 1937. godine završena je i druga faza kada je objekat zvanično i otvoren.

Opis[uredi | uredi izvor]

Arhitektura objekta definisana je kroz simbiozu stiskih, konstruktivnih i funkcionalnih parametara. Istoricizam se naročito ogleda u raskošno dekorisanoj ulaznoj fasadi. Svedenost oblika i detalja na ostalim fasadama, pročišćenost forme i funkcionalna komponenta dispozicije objekta upućuju na načela moderne arhitekture. Danas je ovaj prostor adaptiran i prilagođen novim funkcijama.

Dimenzije vanjskih gabarita iznose 39,50 m. x 25,00 m. Dispoziciju objekta karakterišu jasno definisane funkcionalne zone: prostor ulaznog hola, centralna zona velike sale za vježbanje i oko njih prostori sporednih sadržaja.

Sokolski dom nalazi se u konstruktivno stabilnom stanju. Fasade zadržale su u većem dijelu prvobitan izgled i materijalizaciju, sa ulazne fasade uklonjen je originalan natpis i figura sokola, a fasada je obojena u upadljivu oker boju.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ljiljana Ševo, Urbanistički razvoj Banje Luke. Banja Luka: Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Banja Luka, 1996. godina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sokolski dom u Banjoj Luci". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 7. 2016.[mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]