Sotosov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sotosov sindrom
(Cerebralni gigantizam)
(Sotos-Dodgeov sindrom)
Autosomal dominant - en.svg
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q87.3
ICD-9759.89
OMIM117550
DiseasesDB29134

Sotosov sindrom je rijedak genetički poremećaj okarakteriziran prekomjernim fizičkim rastom tokom prvih godina života. Prekomjerni rast često počinje u djetinjstvu i nastavlja se u ranim tinejdžerskim godinama. Poremećaj može biti praćen autizmom,[1] blagom intelektualnom ometenošću, zakašnjelim motornim, kognitivnim i socijalnim razvojem, hipotonijom (nizak mišićni tonus) i govornnim oštećenjima. Djeca sa Sotosovim sindromom obično su velika pri rođenju i često su viša, teža i imaju relativno veće lobanje (makrocefalija) nego što je to normalno za njihovu dob. Znakovi poremećaja, koji se razlikuju među pogođenima, uključuju nesrazmjerno veliku lobanju s blago izbočenim čelom, velike šake i stopala, veliku donju vilicu, hipertelorizam (nenormalno povećana udaljenost između očiju) i oči spuštene prema dolje. Mogu se javiti i nespretnost, nespretan hod i neobična agresivnost ili razdražljivost.

Iako se većina slučajeva Sotosovog sindroma javlja sporadično, zabilježeni su i porodični slučajevi. Sličan je Weaverovom sindromu.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Dijete sa Sotosovim sindromom ima karakteristične crte lica

Ovaj sindrom karakterizira pretjerani rast i poodmaklo koštano doba. Pogođene osobe imaju dismorfne karakteristike, sa makrodolihocefalijom, spuštenim palpebralnim fisurama i šiljatom bradom. Izgled lica je najizraženiji u ranom djetinjstvu. Pogođena novorođenčad i djeca imaju tendenciju brzog rasta; znatno su viši od svoje braće i sestara i vršnjaka i imaju neobično veliku lobanju i veliku glavu. Visina odrasle osobe je obično u normalnom rasponu, iako Broc Brown ima to stanje i proglašen je najvišim tinejdžerom na svijetu. Krajem 2016. imao je visinu 7'8" i još uvijek raste.[2]

Osobe sa Sotosovim sindromom često imaju intelektualno oštećenje,[3][4] a većina također pokazuje autistične crte.[5] Česta oštećenja ponašanja uključuju poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), fobije, opsesivno kompulzivni poremećaj, napade bijesa i impulsivno ponašanje (poremećaj kontrole impulsa). Problemi sa govorom i jezikom su takođe česti.[6] Pogođene osobe često mogu imati mucanje, poteškoće s proizvodnjom zvuka ili monoton glas. Osim toga, slab mišićni tonus (hipotonija) može odgoditi druge aspekte ranog razvoja, posebno motorne vještine kao što su sjedenje i puzanje.

Ostali znakovi uključuju skoliozu, napade, defekte srca ili bubrega, gubitak sluha i probleme s vidom. Neke bebe sa ovim poremećajem imaju žuticu i loše hranjenje. Mali broj pacijenata sa Sotosovim sindromom razvio je rak, najčešće u djetinjstvu, ali nijedan oblik raka nije povezan s ovim stanjem. Ostaje neizvjesno da li Sotosov sindrom povećava rizik od određenih tipova raka. Ako osobe s ovim poremećajem imaju bilo kakav povećan rizik od raka, njihov rizik je samo nešto veći nego kod opće populacije.[7]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Sotosov sindrom uzrokuju mutacije gena NSD1.[8][9] NSD1 gen daje upute za stvaranje proteina (histon metiltransferaze) koji je uključen u normalan rast i razvoj. Međutim, funkcija ovog proteina je nepoznata. U japanskoj populaciji, najčešća genetička promjena koja dovodi do Sotosovog sindroma deletira genetički materijal iz regije hromosoma 5 koji sadrži gen NSD1. U drugim populacijama češće se javljaju male mutacije unutar gena NSD1. Genetičke promjene koje uključuju gen NSD1 sprječavaju da jedna kopija gena proizvodi bilo koji funkcionalni protein. Nejasno je kako smanjena količina ovog proteina tokom razvoja dovodi do poteškoća u učenju, prekomjernog rasta i drugih karakteristika Sotosovog sindroma.

Oko 95% slučajeva Sotosovog sindroma javlja se spontanom mutacijom. Većina ovih slučajeva posljkedic a je novih mutacija koje uključuju gen NSD1. Opisano je nekoliko porodica sa više od jednog pogođenog člana porodice. Ovi nasljedni slučajevi omogućili su da se utvrdi da Sotosov sindrom ima autosomno dominantni obrazac nasljeđivanja.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se zasniva na fizičkom pregledu, tražeći prekomjeran rast između ostalih simptoma. Ne postoje biohemijski markeri za bolest.[10]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Liječenje je simptomsko.[10] Ne postoji standardni tok liječenja Sotosovog sindroma.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Sotosov sindrom nije po život opasan poremećaj i pacijenti mogu imati normalan životni vijek. Kašnjenja u razvoju mogu se poboljšati u godinama školskog uzrasta; međutim, problemi s koordinacijom mogu potrajati iu odrasloj dobi, zajedno sa bilo kakvim poteškoćama u učenju i/ili drugim fizičkim ili mentalnim problemima.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Incidencija je otprilike 1/14.000 rođenih.[11]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 7. 2012. Pristupljeno 10. 1. 2022.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "7-foot-tall Broc Brown: Facts". Morning News USA. Arhivirano s originala, 12. 3. 2017. Pristupljeno 8. 3. 2017.
  3. ^ Lane C, Milne E, Freeth M (2016). "Cognition and Behaviour in Sotos Syndrome: A Systematic Review". PLOS ONE. 11 (2): e0149189. Bibcode:2016PLoSO..1149189L. doi:10.1371/journal.pone.0149189. PMC 4752321. PMID 26872390.
  4. ^ Lane C, Milne E, Freeth M (januar 2018). "The cognitive profile of Sotos syndrome" (PDF). J Neuropsychol. 13 (2): 240–252. doi:10.1111/jnp.12146. PMID 29336120.
  5. ^ Lane C, Milne E, Freeth M (januar 2017). "Characteristics of Autism Spectrum Disorder in Sotos Syndrome". J Autism Dev Disord. 47 (1): 135–143. doi:10.1007/s10803-016-2941-z. PMC 5222916. PMID 27771801.
  6. ^ Lane C, Van Herwegen J, Freeth M (decembar 2018). "Parent-Reported Communication Abilities of Children with Sotos Syndrome: Evidence from the Children's Communication Checklist-2". J Autism Dev Disord. 49 (4): 1475–1483. doi:10.1007/s10803-018-3842-0. PMC 6450847. PMID 30536215.
  7. ^ Reference, Genetics Home. "Sotos syndrome". Genetics Home Reference.
  8. ^ Kurotaki N, Imaizumi K, Harada N, Masuno M, Kondoh T, Nagai T, et al. (april 2002). "Haploinsufficiency of NSD1 causes Sotos syndrome". Nat. Genet. 30 (4): 365–6. doi:10.1038/ng863. PMID 11896389. S2CID 205357840.
  9. ^ Melchior L, Schwartz M, Duno M (mart 2005). "dHPLC screening of the NSD1 gene identifies nine novel mutations--summary of the first 100 Sotos syndrome mutations". Ann. Hum. Genet. 69 (Pt 2): 222–6. doi:10.1046/j.1529-8817.2004.00150.x. PMID 15720303.
  10. ^ a b "Sotos Syndrome". NORD (National Organization for Rare Disorders) (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 3. 2016.
  11. ^ "Latest Australian & World News". Yahoo7 News. Arhivirano s originala, 1. 4. 2013. Pristupljeno 1. 3. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]