Srđan Praljak
Srđan Praljak – Šjor (20. 1. 1936 - 21. 11. 2021.) bio je bosanskohercegovački i hrvatski rukometni trener, jedan od najzaslužnijih za stvaranje i razvoj bosanskohercegovačkog rukometa.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Bugojnu. Otac je preminuo na početku 1941. godine, pa se preselio sa majkom u Kaštele, gdje je završio četiri razreda osnovne škole. U Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a 1953. otišao u Sarajevo gdje je igrao za Mladu Bosnu. U isto vrijeme je završio Pravni fakultet u Sarajevu. Šjor kao nadimak je dobio zbog majčinog porijekla. Poslije 7 godina postao je rukometni trener i uporedo igrač. Počeo je trenirati RK Bosnu iz Visokog, dok je u isto vrijeme bio igrač u Mladoj Bosni, a 1963. je postao stalni trener rukometnog kluba iz Visokog. U Visokom je i osnovao porodicu sa suprugom Jasnom s kojom je dobio troje djece, kćeri Nikolinu, Jelenu i sina Nebojšu-Mišu.
Praljak je osnivač i stvaratelj visočke rukometne škole s kojom će ostvariti mnogobrojne uspjehe, ponajviše sa mladim selekcijama. U kratkom roku je momčad uspio uvesti u prvu jugoslovensku rukometnu ligu 1965. godine, kada je klub iz Visokog osvojio Kup SRBiH te došli do završnice Kupa Jugoslavije izgubivši od zagrebačkog Medveščaka. Ponovo je osvojen Kup 1968. godine, a u Kupu Jugoslavije do polufinala. Igrači koje je trenirao su imali nastupe za reprezentaciju SFRJ, a to su bili Ranko Antović i Kemal Vražić u sezoni 1970. Igrači koje je Srđan Praljak stvarao u Visokom su kasnije postali treneri koji su imali nekoliko zapaženih uspjeha za vrijeme Jugoslavije, a kasnije Bosne i Hercegovine. Tako je Nevzet Sirćo bio dugogodišnji trener visočke Bosne, i sa njom 1971. osvojio Kup SRBiH, a najbolji uspjeh u ligi su imali u sezoni 1974/1975 osvojivši 4. mjesto. Zdenko Antović je svoje prve rukometne korake napravio pod palicom Srđana Praljka, a kasnije će biti redovni rukometni reprezentativac SFRJ, pa onda i trener u poslijeratnoj BiH.
Nakon Visokog radio je kao trener u Zenici 1972-74, u Sarajevu (Bosna), 1975-86, u Tuzli (Sloboda)[2] 1986.-1991., te ponovo u Visokom 1991-92. Selekcija igrača koju je Praljak počeo trenirati će kasnije postati okosnica tima iz Visokog, i koji će dva puta osvojiti Prvenstvo BiH, i tri puta Kup Bosne i Hercegovine.
Bio je nezamjenivi trener mladih selekcija BiH s kojima je bio više puta prvak Jugoslavije. Trenirao je juniore jugoslavenske reprezentacije 1974-77, 1993-97. radio u u Škofjoj Loci u Sloveniji, 1998.-2000. u Saudijskoj Arabiji, 2000.-2004. u Kataru. Vodio igrače na četirima svjetskim prvenstvima igrača do 21 godine: Švedska 1977., Katar 1999., Švicarska 2001., Brazil 2003., te na dva seniorska: Egipat 1999. i Portugal 2003. Također trener na više azijskih prvenstava. [3] U Visokom je ostao do ratne 1992., nakon čega je preselio u Rijeku u Hrvatsku gdje je i danas.[3]
Priznanja[uredi | uredi izvor]
- Općina Visoko mu je 2007. godine dodijelila Povelju građana Općine Visoko. [1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Magazin Plus Srđan Praljak – Šjor, rukometni stručnjak i dobitnik Povelje počasnog građanina općine Visoko , 21. siječnja 2015. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
- ^ Visoko.co.ba Arhivirano 3. 5. 2019. na Wayback Machine Zdenko Antović: Praljak Srđan – Šjor, 24. listopada 2016. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
- ^ a b Magazin Plus Srđan Praljak – Šjor, rukometni stručnjak i dobitnik Povelje počasnog građanina općine Visoko , 21. siječnja 2015. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
Vanjski Linkovi[uredi | uredi izvor]
- Video intervju na youtube.com
- Priča o Šjoru, Ahmed Burić, Radio Sarajevo