Srpska varoš

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Srpska varoš zvornička je mahala koja se prostire na području s obje strane Zlatice uzvodno od Čauševca do Tuzlanske malte, oko potoka Lišišnjak i crkve podignute na početku osmanlijske vladavine. S obzirom da su muslimani pretežno bili većina u svim većim gradovima Bosne i Hercegovine u osmanlijsko doba, pravoslavne varoši razvijale su se uglavnom oko crkava i u njima je živjelo isključivo srpsko stanovništvo. Od 19. vijeka ove se varoši nazivaju srpskim umjesto pravoslavnim.

Formirana je u drugoj polovini 15. i prvoj polovini 16. vijeka, kada su se doselili pravoslavni stočari (vlasi) iz Hercegovine, Crne Gore i Srbije koji su služili kao martolozi, čuvari gradske tvrđave. Pravoslavna varoš razvila se na zapadnoj strani katoličke varoši na Fetiji. Na šire područje Zvornika, doseljavanje pravoslavnog življa odvijaće se poslije 1541.

Zvornička eparhija osnovana je po formiranju Zvorničkog sandžaka 1480. Sjedište je 1851. prebačeno u Tuzlu i od tada se eparhija naziva Zvorničko-tuzlanskom. Pravoslavna crkva u Srpskoj varoši sagrađena je 1823. na mjestu gdje se nekad nalazila manja crkva koja je porušena kako bi se napravila nova. Osvećenje je 7. jula 1823. obavio mitropolit Gavrilo. U nju je ugrađen ikonostas stare lozničke crkve. U austro-ugarskom i periodu između svjetskih ratova najistaknutiji vjerski službenici u Zvorniku bili su prota Vasilije Ostojić i njegov sin pop Dragomir Ostojić. Od osmanlijskog doba radila je i pravoslavna osnovna škola. Nova školska zgrada sa četiri učionice podignuta je 1880.

Pojedini dijelovi Srpske varoši dobili su posebna imena. Dio naselja u podnožju Vratolomca dobio je ime po potoku Lišišnjak na čijoj se obali nalazi (Majevička ulica). Bukreš je nastao oko crkve (Ulica braće Stefanovića), Ada je prostor oko Ulice braće Obradovića, dok se Goge prostiru od mostića do Tuzlanske malte. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kroz Srpsku varoš prolazila je Ulica vojvode Mišića, a u doba socijalističke Jugoslavije, pored već nabrojanih, Ulica Sime Perića.

Na ulazu u Varoš idući iz Čauševca s lijeve strane, između Zlatice i puta, u austro-ugarska doba podignut je park koji je zatvoren 1969. kada je na njemu napravljena benzinska pumpa. Danas se tu nalazi objekat Medicinskog centra. Na izlazu iz Varoši ka Snagovu nalazila se sve do Drugog svjetskog rata Tuzlanska malta, koja je bila jedna vrsta carinarnice. U Adi su 1970-ih podignute dvije četverospratne zgrade.

U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Srpskoj varoši su živjele porodice: Andrići, Antonići, Bilići, Blagojevići, Cvjetinovići, Čičići, Danojlovići, Đokići, Đukići, Đurići, Janjići, Jeftići, Jovanovići, Jovičići, Kalajdžići, Kljajići, Kovačevići, Krstići, Lukići, Markovići, Mijanovići, Mitrovići, Momčilovići, Nikolići, Novakovići, Obradovići, Ostojići, Pantići, Perići, Popovići, Ristići, Sekanići, Simići, Stankovići, Stefanovići, Tanasići, Tomići, Tuševljakovići, Vasići, Vasilići, Živanovići i dr.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.