Stadion Bežigrad

Stadion Bežigrad
Puni naziv	Centralni stadion Bežigrad
Lokacija	Bežigrad, Ljubljana, Slovenija
Koordinate	46°4′8.84″N 14°30′30.60″E
Izgrađen	1935.
Zatvoren	2008.
Površina	trava
Arhitekt	Jože Plečnik
Kapacitet	8211

Stadion Bežigrad (poznat i kao Centralni stadion Bežigrad ili Plečnikov stadion) jest sportski stadion u okrugu Bežigrad u Ljubljani, koji je projektirao Jože Plečnik, a čija je izgradnja započela 1925. godine za katoličku gimnastičku organizaciju Orel. Zbog nedostatka sredstava i političkih razloga, izgradnja je tekla sporo i u fazama. Godine 1935. izgrađena je poznata višespratna tribina za euharistijski kongres. Izgradnja nije u potpunosti dovršena sve do nakon Drugog svjetskog rata, kada je na stadionu uređeno nogometno igralište. Do izgradnje stadiona Stožice, ovo je bio dom nogometnog kluba Olimpija, a od 1995. do 2004. na njemu su se održavale i utakmice slovenske nogometne reprezentacije. Pored sportskih događaja, stadion je bio domaćin i muzičkih i drugih događaja. Stadion, kojem je bila potrebna obnova, kupio je slovenski biznismen Joc Pečečnik, koji, međutim, nije uspio realizirati svoje planove za rekonstrukciju i izgradnju drugih objekata oko stadiona zbog poteškoća u dobijanju dozvole za zaštitu okoliša. Stadion je zatvoren od 2008. i propada zbog nedostatka održavanja.

Historija

Projekt stadiona, namijenjenog prvenstveno gimnastičarima i atletičarima, osmislio je arhitekta Jože Plečnik, a finalizirao njegov student Ivan Pengov. Iskoristili su postojeći šljunčar uz Dunajsku cestu i istočno-zapadnu orijentaciju parcele. Zemljište na kojem se danas nalazi stadion prije izgradnje pripadalo je viteškom redu. Zbog nedostatka sredstava, gradnja stadiona se je provodila u fazama. Godine 1925. izgrađena je ciglena ograda na južnoj, sjevernoj i zapadnoj strani, koju je Plečnik na vrhu prekinuo dvostrukom vijencem, a zid je probio razmaknutim ciglama. Svakih pet metara u zid je ugrađena ploča s dekorativnim kubusom i šiljastom sferom. Naglasio je zapadnu stranu, dok je središnji ulaz pomjerio unazad prema areni za širinu dva bočna ulaza. Godine 1926. duž Dunajske ceste izgrađena je strana sa natkrivenom ulaznom kolonadom i zanimljivim zaobljenim stupovima. Između ceste i nadstrešnice ulaza posađen je red stabala. Sredstva za stadion također su prikupljana putem lutrije; glavna nagrada bila je vila u Bežigradu, za koju je arhitekta Plečnik također izradio planove. Tokom naknadnih faznih proširenja, dovršena je zapadna strana i na južnoj strani izgrađene su terase za sjedenje. Nakon raspuštanja svih gimnastičkih klubova 1929, radovi na stadionu koji je tada bio poznat kao Orlovski su obustavljeni.

Kako bi se ugostio euharistijski kongres 1935, radovi su nastavljeni, a sportski stadion je pretvoren u arenu na otvorenom za katolički kongres. Plečniku je u izvođenju radova pomagao građevinski inženjer Anton Suhadolc. Budući da je za oltar bila potrebna platforma, Plečnik je na kraju arene izgradio neku vrstu dvoetažne glorieete s rustičnom bazom, gornjim spratom i šetališnom terasom, koja čini krov središnjeg sprata. Arhitekta je terasu okružio balustradom i doričkim stupovima, kao i manjim stupovima na gornjem nivou, što je jedini primjer umetnute kolonade u Plečnikovom opusu. Na mjestu gdje su kasnije dodani sat i displej za sportske rezultate, nalazi se mali postament za križ. Neki stručnjaci za Plečnika smatraju da je ovo djelo predstavljalo prekretnicu u arhitekturi majstora 1930-ih, iako je trebalo više od decenije da se izgradi i nikada nije u potpunosti dovršeno sa svim planiranim objektima unutar zidina stadiona. Nakon kongresa, između 1939. i 1941, sjedala su postavljena i na sjevernoj strani.

Dana 20. aprila 1944. godine, Domobrani, pod vodstvom Leona Rupnika, tu su položili zakletvu da će se boriti uz Njemačku protiv komunista i njihovih saveznika.

Nakon rata, sjedišta na polukružnim krajevima su dovršena u stilu drevnih modela. Atletska arena je nekoliko puta prilagođavana i opsežno preuređivana, jer je nakon Drugog svjetskog rata u centru arene postavljen nogometni teren. Mnogo kasnije, postavljeni su novi sadržaji, kao što su plastična sjedala i reflektori, koji su bili u upotrebi do početka 2008.

Posljednji i trenutni većinski vlasnik, Bežigradski sportski park, zatvorio je stadion 2008. i počeo planirati njegovu rekonstrukciju i modernizaciju, ali izgradnja nije napredovala zbog komplikacija s dozvolama za zaštitu okoliša i lokalnim stanovništvom. Pokušaji da se renoviranje ubrza uz pomoć međunarodnih organizacija nisu uspjeli. Na javnom takmičenju odabran je dizajn njemačke arhitektonske firme GMP iz Berlina za renoviranje i proširenje. Dizajn je bio kontroverzan zbog opsežne intervencije u naslijeđenu strukturu stadiona i žestokog protivljenja obližnjih stanara.

Nedavne aktivnosti

Stadion Bežigrad je prvenstveno bio domaćin nogometnih utakmica, ali je također bio domaćin velikih muzičkih i drugih događaja. Od 1945. do izgradnje stadiona Stožice bio je dom nogometnog kluba Olimpija; nakon sticanja nezavisnosti na njemu su se održavale i utakmice slovenske nogometne reprezentacije, sve dok zbog dotrajalosti nije prestao ispunjavati FIFA-ine zahtjeve za međunarodne utakmice. Utakmice reprezentacije su stoga 2004. premještene na stadion u Celju. Godine 2003. stadion Bežigrad je također bio domaćin jednog od najvećih koncerata u Sloveniji, na kojem je nastupio bend Siddharta, a kojem je prisustvovalo oko 30.000 ljudi. Stadion je kasnije prešao u vlasništvo slovenskog biznismena Joca Pečečnika, koji je najavio planove za renoviranje stadiona, iako oni nikada nisu realizirani. Projekat bi značajno izmijenio cijelo područje stadiona i okolnih vrtova, posebno izgradnjom stambenih blokova, garaža i visoke zgrade pored stadiona. Tokom faze projektovanja i procesa dobijanja građevinske dozvole, izgrađen je novi stadion Stožice kapaciteta 16.000 gledalaca, preuzimajući ulogu glavnog stadiona u Ljubljani. Posljednji veliki događaj na stadionu održan je 2013. godine, kada su se tamo održale utakmice hokeja na ledu u sklopu događaja Bežigrad Icefest 2013.

Utakmice nogometne reprezentacije

Između 1995. i 2004, nogometna reprezentacija Slovenije odigrala je 27 utakmica na stadionu.

Datum	Takmičenje	Suprotnik	Rezultat	Broj gledaoca
11. 10. 1995.	Kvalifikacije za EURO 1996	Ukrajina	3–2	4.000
15. 11. 1995.	Kvalifikacije za EURO 1996	Hrvatska	1–2	10.000
21. 5. 1995.	Prijateljska utakmica	Ujedinjeni Arapski Emirati	2–2	2.500
1. 9. 1995.	Kvalifikacije za SP 1998	Danska	0–3	6.000
10. 11. 1996	Kvalifikacije za SP 1998	Bosna i Hercegovina	1–2	4.000
6. 9. 1997.	Kvalifikacije za SP 1998	Grčka	0–3	5.000
11. 10. 1997.	Kvalifikacije za SP 1998	Hrvatska	1–3	6.000
10. 10. 1998.	Kvalifikacije za EURO 2000	Norveška	1–2	8.500
28. 4. 1999.	Prijateljska utakmica	Finska	1–1	2.000
18. 8. 1999.	Kvalifikacije za EURO 2000	Albanija	2–0	8.000
4. 9. 1999.	Kvalifikacije za EURO 2000	Gruzija	2–1	7.000
13. 11. 1999.	Kvalifikacije za EURO 2000	Ukrajina	2–1	9.000
3. 6. 2000.	Prijateljska utakmica	Saudijska Arabija	2–0	9.000
11. 10. 2000.	Kvalifikacije za SP 2002	Švicarska	2–2	9.000
28. 3. 2001.	Kvalifikacije za SP 2002	FR Jugoslavija	1–1	10.000
2. 6. 2001.	Kvalifikacije za SP 2002	Luksemburg	2–0	5.000
15. 8. 2001.	Prijateljska utakmica	Rumunija	2–2	6.000
1. 9. 2001.	Kvalifikacije za SP 2002	Rusija	2–1	9.000
6. 10. 2001.	Kvalifikacije za SP 2002	Farska ostrva	3–0	9.500
10. 11. 2001.	Kvalifikacije za SP 2002	Rumunija	2–1	9.000
17. 4. 2002.	Prijateljska utakmica	Tunis	1–0	5.500
17. 5. 2002.	Prijateljska utakmica	Gana	2–0	7.000
7. 9. 2002.	Kvalifikacije za EURO 2004	Gana	3–0	7.000
2. 4. 2003.	Prijateljska utakmica	Kipar	4–1	5.000
6. 9. 2003.	Kvalifikacije za EURO 2004	Izrael	3–1	8.000
10. 9. 2003.	Kvalifikacije za EURO 2004	Francuska	0–2	9.000
19. 11. 2003.	Kvalifikacije za EURO 2004	Hrvatska	0–1	8.500
18. 8. 2004.	Prijateljska utakmica	Srbija i Crna Gora	1–1	6.000