Stambena graditeljska cjelina porodice Muslibegović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Muslibegovića kuća

Stambena graditeljska cjelina porodice Muslibegović, smještena je u mahali Brankovac, ulica Osmana Đikića, grad Mostar. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik čini stambeni objekat, dvije avlije, uključujući i ogradne zidove sa kapijama i pokretna dobra: Kur'an, levhe i sablja. [2]

Nakon rekonstrukcije, stambeni kompleks je dobrom stanju. Fondacija AKTC koristi prostor mutvaka i ostave za smještaj svojih saradnika, a objekat bivše staje za svoje kancelarije.

Historija[uredi | uredi izvor]

Potiče iz druge polovine 18. vijeka. Predstavlja jedan od najvećih i najmonumentalnijih objekata stambene arhitekture iz osmanskog perioda. Kroz istoriju kompleks je zadržao izvornu stambenu namjenu, kao i svojinu. Tokom 1871. i/ili 1872. godine vršeni su radovi na proširivanju, o čemu postoji građevinska dozvola na turskom jeziku koju je izdala mostarska beledija (općina). Kuća je izgrađena o trošku Mehmeda Muslibegovića, koji je imao mnogo zemlje posebno u Popovu polju.

Opis[uredi | uredi izvor]

Pripada objektima sa centralnim holom koji je i najvrednije rješenje dispozicije, jer je hol najmanje izložen spoljnim uticajima. Ovaj tip kuća koristio se još u anatolsko-turskoj arhitekturi u kojoj je bio korišćen za medrese, džamije i velike građevine. Od 18. vijeka počeo se primjenjivati prvo u kućama vladara, a zatim i među građanstvom.

Potreba da se hol koristi tokom cijele godine je sociološki razlog za širu upotrebu ovog tipa plana kuća. Ovakav plan je omogućio da se u prostor smjesti više soba, postavljenih jedna uz drugu.

Kur’an[uredi | uredi izvor]

Rukopisni Kur’an pisan je vrlo sitnim nesh pismom. Godina pisanja je nečitka – zato što je oštećena. Dimenzije Kur’an su 15x10,5x3 cm. Stranica na kojoj se nalazi Fatiha nedostaje. Svaka stranica rukopisnog Kur’ana je obrubljena zlatnom trakom, a početak poglavlja je pisan bijelom bojom na zlatnoj podlozi. U Kur’anu je svaka oznaka za sedždu jednaka, a za džuz je različita. Kur’an je uvezan u kožni povez ukrašen zlatotiskom. Stražnja korica poveza je produžena, te se njome preklapaju listovi Kur’ana i zatvara prednja korica. Kur’an je smješten u namjenski izrađenu kožnu torbu sa poklopcem. Na stražnjoj strani torbe u kožu je utisnut zrakasti motiv – centralni najveći i četiri manja u svakom uglu. Bočne stranice torbe su ojačane tkanim remenom pomoću koje se torba nosi preko ramena.

Levha[uredi | uredi izvor]

Uramljena je u jednostavan drveni ram. Njene dimenzije su 30,5x23,5 cm. Pisana je tušem na papiru 1855/56. godine suls i nesh pismom. Iz teksta levhe se saznaje da je ona kaligrafska diploma.

Sablja[uredi | uredi izvor]

Potiče iz 1866. Godine. Dužina sablje iznosi 89 cm. Drška sablje (dužina 13 cm) je izrađena od drveta sa apliciranim metalnim ukrasima. Na mjestu gdje drška prelazi u sječivo je umetnut krstasti komad metala, kao štitnik za ruku. Na sječivu sablje pri dršci je iskucan vegetabilni motiv u dužini od 9 cm. Sablja je umetnuta u crne kožne korice na koje je na dva mjesta navučen prsten sa alkom – da bi se mogla objesiti za odijelo..

Tekstilni predmeti[uredi | uredi izvor]

U kući se čuva nekoliko vrsta tekstilnih predmeta, ručni radovi žena Muslibegovića kuće, kao što su peškiri, čevrme i jedna košulja. Tekstilni predmeti su od 1992. do 1995. godine bili pohranjeni u sef neke banke u zapadnoj Evropi i tako ostali sačuvani.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Stambeni kompleks porodice Muslibegović". kons.gov.ba. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
  2. ^ "Stambeni kompleks porodice Muslibegović". Turistička zajednica HNK-HNŽ. Arhivirano s originala, 16. 6. 2017. Pristupljeno 9. 2. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]