Stambeni kompleks na Džidžikovcu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stambeni kompleks na Džidžikovcu u Sarajevu nalazi se u općini Centar, u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. januara do 04. februara 2008. godine, donijela je odluku da se stambeni kompleks proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kraj Drugog svjetskog rata Sarajevo je dočekalo razoreno i osiromašeno. Projektantski zavod Narodne Republike BiH u prvom poslijeratnom periodu ima važnu ulogu u projektiranju i izvođenju objekata u Sarajevu. Uglavnom okuplja projektante sa predratnim graditeljskim iskustvom. Okosnicu činili su Muhamed i Reuf Kadić, koji se u ovoj ustanovi zapošljavaju 1946. godine. Neformalni predratni pripadnici pokreta moderne su ipak vršili svoj utjecaj i nastavili su sa projektima i realizacijama koji se oslanjaju na njihove stare principe.

Arhitektura je, u kreativnom smislu, bila potisnuta u drugi plan, a osnovna briga je bila kako pravedno rasporediti oskudni građevinski materijal i kako u što kraćem roku izgraditi postavljene građevinske zadatke.

Prva značajna izvedba bila je Stambeni kompleks na Džidžikovcu iz 1947. godine. Na konkursu za projektovanje naselja, koje je nosilo ime „Kolonija Džidžikovac”, kao najbolje rješenje, usvojen je prijedlog braće Kadić sa tri niza objekata, koji se kaskadno spuštaju za po jednu etažu niz padinu prema jugu i zapadu.

Tok građenja i tehnologije izgradnje kompleksa Džidžikovac u zimskim uslovima, je dio povijesti bosanskohercegovačke arhitekture. Izgradnja se odvijala uz pomoć takozvanih zatvorenih skela, unutar kojih se gradilo u svim vremenskim uslovima. Prve skele, rađene za prva tri objekta, su izvedene od drvenih stupova i daski sa krovom. Ostale skele bile su od čeličnih elemenata, koje su se lako rasklapale i prenoseile sa gradilišta na gradilište. Izgradnja 7 objekata sa ovom tehnologijom građenja završena je već naredne 1948. godine. Osmi blok istih gabaritnih mjera, sa nešto drugačijim unutrašnjim rasporedom završen je 1959. godine. Loša građevinska izvedba objekta, uzrokovana velikom materijalnom oskudicom i nedostatkom kvalifikovane radne snage, ne umanjuje značaj ovog ostvarenja. Kompleks je tokom druge polovine XX. stoljeća dva puta saniran. Nakon zadnjeg rata u BiH nije izvršena niti jedna sanacija kompleksa.

Opis[uredi | uredi izvor]

Stambeni kompleks na Džidžikovcu se sastoji od osam kaskadnih objekata, dimenzija 25 m x 10 m, postavljenih približno u smjeru istok-zapad, na razmaku od 10 m. Redovi se nalaze na međusobnoj udaljenosti od 30 m i između njih se nalazi zelenilo.

Katnost objekata iznosi P+2 i S+P+2. Visina objekta iznosi 11,00 m na istočnim stranama objekata i oko 13,00 m na zapadnim stranama. Razlika u visini se javlja zbog pada terena.Objekti u nizu su međusobno povezani otvorenim terasama.

Unutar stanova uglavnom je sačuvana unutrašnja stolarija, a ponegdje i originalne brave. Parket u dnevnim boravcima i spavaćim sobama je uglavnom originalni.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Stambeni kompleks na Džidžikovcu". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]