Standardna vodikova elektroda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Standardna vodikova elektroda (skraćeno SHE) ili normalna vodikova elektroda (NHE), je redoks elektroda koja predstavlja osnovu termodinamičke skale redoks potencijala. Procijenjena vrijednost apsolutnog elektrodnog potencijala ove elektrode je 4.44 ± 0.02 V na 25 °C. Kako bi se postavila osnova za poređenje svih redoks reakcija, dogovorno je uzeto da potencijal redukcije vodika na standardnoj vodikovoj elektrodi (E0) iznosi 0,000 V na svim temperaturama.[1]. Potencijali drugih elektroda se određuju poređenjem sa potencijalom standardne vodikove elektrode.

Osnovna polućelijska reakcija koja se odvija u SHE je:

2H+(aq) + 2e- → H2(g)

Ova reakcija se dešava na elektrodi od platinizirane platine, koja je uronjena u rastvor kiseline u kojem je aktivitet H+ iona jednak jedinici. Na elektrodu se dovodi gasoviti vodik pod pritiskom od 1 bar. Potencijal vodikove elektrode je definisan Nernstovom jednačinom:

odnosno

gdje je:

Karakteristike platinske elektrode[uredi | uredi izvor]

Platinska elektroda je pogodna za upotrebu u standardnoj vodikovoj elektrodi zbog slijedećih faktora:

  • inertnost(otpornost prema koroziji)
  • mogućnost katalize redukcije vodikovog jona
  • visoka gustoća struje izmjene za redukciju protona u odnosu na druge materijale
  • odlična reproducibilnost potencijala (odstupanje manje od 10 μV)[2].

Površina platine se platinizira (prevlači crnom platinom) iz slijedećih razloga:

  • da bi se obezbjedila veća aktivna površina, čime se povećava brzina reakcije
  • da bi se povećala adsorpcija vodika čime se također ubrzava reakcija

Za konstrukciju elektroda slične funkcije, mogu se, osim platine koristiti i drugi metali, kao što je paladij u paladijum-vodikovoj elektrodi.

Gustoće struje izmjene za redukciju H+ jona na nekim metalima u 1 mol/kg H2SO4[2]
Elektrodni materijal Gustoća
struje
izmjene
-log10(A/cm2)
Paladijum 3.0
Platina 3.1
Rodijum 3.6
Iridijum 3.7
Nikl 5.2
Zlato 5.4
Volfram 5.9
Niobijum 6.8
Titan 8.2
Kadmijum 10.8
Mangan 10.9
Olovo 12.0
Živa 12.3

Smetnje[uredi | uredi izvor]

Zbog visoke adsorpcijske moći platinizirane platine, potrebno je zaštititi elektrodu od organskih supstanci i atmosferskog kisika. Smetnje mogu izazvati i anorganski joni koji se lako redukuju (npr., Fe3+, CrO42-).

Uzrok smetnji mogu biti i kationi koji se redukcijom mogu istaložiti na elektrodi: srebro, živa, bakar, olovo, kadmij i talij.

Supstance koje mogu deaktivirati ("otrovati") katalitička mjesta elektrodi su: arsen, sulfidi i drugi spojevi sumpora, koloidne supstance, alkaloidi, i biomolekule.[3]

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Standard hydrogen electrode 2009-02-06.svg

Standardna vodikova elektroda se sastoji od:

  1. platinizirane platinske elektrode
  2. dovoda vodika
  3. rastvora kiseline aktiviteta H+ = 1 mol kg-1
  4. hidroizolacija za prevenciju smetnji izazvanih kisikom
  5. sonog mosta preko kojeg se povezuje drugi poluelement galvanske ćelije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ IUPAC Gold Book
  2. ^ a b D.T. Sawyer, A. Sobkowiak, J.L. Roberts, Jr., "Electrochemistry for Chemists, 2nd edition", John Wiley and Sons, Inc., 1995.
  3. ^ D.J.G. Ives, G.J. Janz, "Reference Electrodes. Theory and Practice", Academic Press, 1961.