Stara džamija Soko u Sokolu
Stara džamija Soko u Sokolu, nalazi se u Gračanica, Bosna i Hercegovina. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. maja 2003. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se džamija sa haremom proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Historija[uredi | uredi izvor]
Padom pod osmansku vlast, Stari grad Soko je ostao kulturno i vojnoadministrativno sjedište nahije.[2] U osvojenim utvrđenim gradovima osmanske vlasti su podizale džamije za svoje posade i Stara sokolska džamija je najstarija džamija u ovom kraju. Ovu džamiju narod zove Fethija, a taj naziv dobijale su one džamije u Bosni koje su izgrađene neposredno poslije uspostavljanja osmanske uprave (fetha).
U prvim popisima stanovništva grada Sokola 1533. godine, pominje se da je muslimansko stanovništvo bilo većinsko sa 33 kuće od ukupno 46. Početkom 16. vijeka u sastavu posade grada Sokola bili su i vjerski službenici (imami), što je takođe dokaz o postojanju džamije odmah poslije uspostavljanja osmanske vlasti.[3] U 17. vijeku ova džamija je služila ne samo gradu Sokolu već i širem području, tj. selima Džakule i Čekanić. Džamija je služila svojoj namjeni sve do 1980. godine kada je napravljena nova džamija u Sokolu.
U junu mjesecu 1984. godine izvršena su arheološka istraživanja na lokalitetu.. Istraživanja je obavila četvoročlana ekipa arheologa Muzeja istočne Bosne iz Tuzle. Istraživanjem su otkriveni tragovi gorenja, zatim razne popravke i pojačanja zidova, što ukazuje na to da je zgrada više puta obnavljana i da su na njoj vršene prepravke i dograđivanja u više navrata.
Opis[uredi | uredi izvor]
Od 1980. godine, objekat Stare džamije u Sokolu ne služi svojoj namjeni. Ostaci ovog spomenika nalaze se u ruševnom stanju. Potpuno je urušen ulazni trijem, munara je srušena, a kamen od koga je bila sagrađena nalazi se u neposrednoj blizini džamije. Prozori i vrata ne postoje, kao ni drvena međuspratna konstrukcija od koje su ostali samo ostaci vidljivi u zidovima. Krov i zidovi su u jako lošem stanju tako da im prijeti urušavanje.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Edin Šaković, Značaj vakufa u razvoju gračaničke čaršije, Gračanički glasnik – časopis za kulturnu historiju, broj 17, Monos, Gračanica, 2004.
- Omer Hamzić, Gračaničke džamije-historija i predanje, Gračanički glasnik – časopis za kulturnu historiju, broj 5, Monos, Gračanica, 1998
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Džamija Soko džamija" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
- ^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Lipanjska džamija" (PDF). Gračanički glasnik. Pristupljeno 9. 2. 2017.
