Stara džamija u Rujnici

Stara džamija u Rujnici nalazi se na području općine Zavidovići, Bosna i Hercegovina.

Historija

Pisanih podataka o gradnji džamija i mekteba na teritoriji današnje zavidovićke općine nema, a kanun-name u kojima su objavljena uvakufljenja za izgradnju i izdržavanje džamija i mekteba uglavnom se odnose na monumentalne objekte, džamije i medrese, podignute u gradovima. Prvi pouzdani izvor o džamijama na području današnje zavidovićke općine su austrougarske topografske karte iz 1882. godine, a na kojima su označene džamije u sljedećim selima: Ribnica (Mujići), Osječani (Slivići), Gare, Perovići (Pašin Konak), Rujnica (Jolde), Junuzovići (Krčavine), Krivaja (Krajnići), Borovnica (Šehići).

Nekadašnja džamija u Kurtićima, naselju u današnjoj općini Maglaj u podnožju planine Ozren, je bila sagrađena 1903. godine. Demontirana je 1933. godine, a godine 1934, prenesena je volovskim drvenim kolima iz Kurtića u Rujnicu. Od prvobitne stare džamije u Kurtićima, sačuvana je samo drvena munara. Voda u džamiju je uvedena 70-tih godina, a struja 60-tih godina 20. vijeka.

Pored stare džamije je 1998. godine izgrađena nova potkupolna džamija. Stara džamija se prestala upotrebljavati kao vjerski objekat i koristi se za potrebe skladištenja.

U džamijskom mezaristanu je ukupno oko stotinjak nišana, od kojih je većina novije dobi. Među njima je i petnaest starijih nišana.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 12. februara 2010. godine je donijela odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo (predsjedavajuća). Nacionalni spomenik čine džamija, groblje i levha iz 1923/24. godine.

Opis

Džamija predstavlja karakterističan primjer narodne (vernakularne) gradnje muslimanskih objekata u periodu između dva svjetska rata. Pripada tipu džamija sa četverovodnim krovom i drvenom munarom. Gabaritne dimenzije džamije iznose cca 10,29 x 11,40 metara. Konceptom prostorne organizacije, prizemlje jee riješeno kao dvoprostorno: sa ulaznim dijelom i centralnim molitvenim prostorom , dok je spratna etaža riješena u vidu izrazito dubokog prednjeg mahfila. Popođeni tavan, kao i dva mobilna drvena kapka na tavanu, postavljena uz „mihrabski“ zid, ukazuje na zaključak da je i tavanski prostor, u posebnim prilikama, bio korišten u vrijeme molitve.

Dekoracije u drvetu su primijenjene na mahfilu. Na vertikalnim sudarima dasaka ograde mahfila pojavljuju se izrezi u obliku kruga i srca, koji ogradama daju transparentnost. Ograda mahfila je bojena u alternacijama tamnozelene i bijele boje, dok se na stubovima koji nose mahfil, pojavljuju rezbarene geometrijske dekoracije, oblici krugova i trouglova, koje su dodatno naglašene bojenjem u nijanse oker, crvene, zelene, bijele i plave boje.

U džamiji se i danas čuva levha rađena na papiru oštećenom vlagom. Mastilo na levhi je na pojedinim mjestima razliveno a dijelovi levhe su uništeni zbog uticaja vlage. Levha je dimenzija 46,5x40 cm podijeljena na četiri jednaka polja unutar kojih su različitom bojom mastila zapisani različiti tekstovi sulus stilom arapskog pisma. Na levhi nema potpisa autora. Potiče iz 1923/24. godine što znači da je i ona zajedno sa džamijom donesena iz sela Kurtići.

Literatura

• Mehmed Mujezinović - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine