Stari seljački kalendar
Stari seljački kalendar (njemački: Alter Bauernkalender, kolokvijalno Mandlkalender prema malim ilustracijama svetih likova - u štajerskom dijalektu: Mandl za čovječuljka) od 1949. godine naziv je tradicionalnog seljačkog kalendara koji se od početka 18. vijeka štampa u Grazu. Od (vjerojatno) 1892. do 1948. zvao se Novi seljački kalendar (njemački: Neuer Bauernkalender), prije toga jednostavno seljački kalendar. Budući da je izvorno bio namijenjen jednostavnom, nepismenom seljačkom stanovništvu, bogato je ilustriran, a osim svetaca dana, prikazuje i simbole za očekivano vrijeme, koje se predviđalo iz promatranja vremena u prošlosti i iz seljačkih pravila, kao i za radove u poljoprivredi, kao što su sjetva, košnja, žetva, berba ili kolinje te dužina dana, izlazak i zalazak sunca. Ovaj se kalendar nije mijenjao u veličini (8,3 × 10,3 cm, 32 stranice), obliku i dizajnu oko 300 godina, što ga čini najstarijim kontinuirano objavljenim godišnjim kalendarom na svijetu.
Historija[uredi | uredi izvor]
Ovaj se kalendar razvio se iz starih kalendarskih oblika kao što su štapni kalendari i drveni kalendari. Preteče se mogu naći u Admontskom zemljoradničkom kalendaru (oko 1500.) i Augsburškom kalendaru. U Augsburgu je 23. septembra 1689. porodica Labhart dobila carski privilegij za raspodjelu kalendara u carskim nasljednim zemljama. Pojavom tiskanja knjiga poljoprivredni kalendari postali su sve popularniji. Godine 1706. gradački knjigovezac i izdavač Franz Jakob Ludwig zatražio je od cara Josipa I carski privilegij za distribuciju takvog kalendara u Štajerskoj, što mu je i odobreno 15. decembra 1706. godine. Najstariji sačuvani seljački kalender datira iz 1757. Godine 1785. Andreas Leykam se prvi put spominje kao tiskar. Kompletne serije čuvaju se u Štajerskom pokrajinskom arhivu od 1784. godine. Godine 1988. kalendar je provjeren od strane izdavačke kuće Leykam-Alpina i napravljena su određena poboljšanja i prilagodbe. No, i dalje se pojavljuje u tradicionalnom dizajnu, veličini, broju stranica i u pismu fraktur. Izraz "Novi seljački kalendar" odnosi se na gregorijansku reformu kalendara i identificira ovaj seljački kalendar, kao sukladan gregorijanskoj reformi. Od 1949. ovaj naziv je promijenjen u "Stari seljački kalendar", budući da su se u međuvremenu koristili samo gregorijanski kalendari na području distribucije seljačkog kalendara i sada se tradicionalni dizajn trebao isticati sa pridjevom "stari".
Početkom 1990-ih tiraž je bio 300.000 primjeraka, od čega je oko 50.000 otišlo u izvoz. Pretpostavlja se da je u to vrijeme otprilike svako drugo štajersko domaćinstvo kupilo ovaj kalendar.[1]
Varijante[uredi | uredi izvor]
S istom simbolikom, ali drugačijim dizajnom, sada su tu i zidni i knjižni kalendari istog izdavača.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jasser, Manfred (1990). Hoch vom Dachstein an. Das Steiermark-Brevier (jezik: njemački). Beč: Paul Neff Verlag. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- alterbauernkalender.at (Službena web stranica kalendara)