Idi na sadržaj

Statut Međunarodnog suda pravde

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Statut Međunarodnog suda pravde
VrstaMeđunarodni sporazum
Potpisan26. juni 1945; prije 80 godina (1945-06-26)
LokacijaSan Francisco, SAD
Stupio na snagu24. oktobar 1945.
Strane193 države
Potpisnici50 država
JezikKineski, engleski, francuski, ruski i španski

Statut Međunarodnog suda pravde je sastavni dio Povelje Ujedinjenih nacija, kako je navedeno u Poglavlju XIV Povelje Ujedinjenih nacija, kojim je uspostavljen Međunarodni sud pravde (koji zamjenjuje Stalni sud međunarodne pravde).

Struktura

[uredi | uredi izvor]

Statut je podijeljen u 5 poglavlja i sastoji se od 70 članova. Statut počinje članom 1. koji proglašava:

Međunarodni sud pravde osnovan Poveljom Ujedinjenih nacija kao glavni sudski organ Ujedinjenih nacija biće konstituisan i funkcionisaće u skladu sa odredbama ovog Statuta.

– 

69 članova grupisano je u 5 poglavlja:

  • Poglavlje I: Organizacija suda (članovi 2 - 33)
  • Poglavlje II: Nadležnost suda (članovi 34 - 38)
  • Poglavlje III: Postupak (članovi 39 - 64)
  • Poglavlje IV: Savjetodavna mišljenja (članovi 65 - 68)
  • Poglavlje V: Izmjena (članovi 69 i 70)

Član 38.1 navodi izvore koje sud može primijeniti za odlučivanje u predmetu, uključujući: međunarodne ugovore, međunarodno običajno pravo, opšta pravna načela i (kao pomoćna sredstva) sudske odluke i akademska pisma. Ovi izvori su kvalifikovani članom 59. koji kaže da su odluke MSP-a obavezujuće samo za stranke u tom predmetu, i članom 38.2 koji dozvoljava sudu da odlučuje o predmetu ex aequo et bono ako se strane s tim slože.

Strane u Statutu

[uredi | uredi izvor]

Sve 193 države članice Ujedinjenih nacija su potpisnice Statuta na osnovu ratifikacije Povelje Ujedinjenih nacija. Prema članu 93(2) Povelje UN-a, države koje nisu članice UN-a mogu postati potpisnice Statuta, uz preporuku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i odobrenje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.[1]

Od 2025, ni države posmatrači Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, odnosno država Palestina i Sveta Stolica, niti bilo koje druge države nisu stranke statuta prema ovim odredbama. Švicarska (1948-2002), Lihtenštajn (1950-1990), San Marino (1954-1992), Japan (1954-1956) i Nauru (1988-1999) bili su strane u Statutu prije nego što su postale članice UN-a.[2][3]

Osim toga, države koje nisu potpisnice Statuta također mogu koristiti sud, prema članu 35(2) Statuta, ako daju izjavu da prihvataju nadležnost suda i da se pridržavaju njegovih odluka. Od 2025. Palestina je dala dvije takve deklaracije za različite sporove.[4]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "States not members of the United Nations parties to the Statute". International Court of Justice. Pristupljeno 2025-01-05. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ↑ "Chapter I - Charter of the United Nations and Statute of the International Court of Justice: 3 . Statute of the International Court of Justice". United Nations Treaty Series. 2013-07-09. Pristupljeno 2013-07-09.
  3. ↑ Search here for "Art 93" to find a series of documents that list every non-UN member that became a party to the ICJ Statute.
  4. ↑ "States not parties to the Statute to which the Court may be open". International Court of Justice. Pristupljeno 2025-01-05. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Statut_Međunarodnog_suda_pravde&oldid=3712139"