Stećci u Lađevinama

Stećci u Lađevinama nalaze se u nekropoli u naselju Lađevine, osam kilometara od općinskog centra Rogatica. ^[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Rogatica je u XIV i XV vijeku bila usko vezana za utvrđenje Borač, i za njegove gospodare Radinoviće, odnosno Pavloviće, koji su u XV vijeku držali u svojoj vlasti cijeli kraj od izvora rijeke Bosne do Drine, uključujući trg u Rogatici. Po tom gradu jedno vrijeme, tokom prvih godina turske vlasti i sam trg Rogatica nazivao se Borač (Bazar Borač). Razručeni grad u kojem su bili dvorovi Pavlovića leži iznad lijeve obale rijeke Prače, uz današnje selo Vlađevići. Osmanlije su Borač zauzeli prije 1466. godine i uskoro ga napustili.^[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Nekropolu čine 32 stećka, od čega 22 sanduka, 5 sljemenika i 5 ploča velikih dimenzija. Vrlo dobro su obrađeni i očuvani. Najpoznatija je po dva stećka sa natpisima, oblika sanduka, koji su i privukli pažnju putopisaca. Radi se o stećcima Vlatka Vlađevića, po kome je najvjerovatnije i lokalitet dobio prvobitno ime – Vlađevići, koji je vremenom preraslo u Lađevine, i njegovog vojvode Miotoša.^[3] Oba stećka su 1914. godine uz velike napore, prenijeta u Sarajevo i nalaze se u Zemaljskom muzeju.^[4]^[5]

Stećak vlastelina Vlatka Vlađevića spada među najveće toga vremena. Dugačak je 295 centimetara, širok 130 i visok 142 centimetra. Težak je 24 tone i 192 kilograma.

† Vь ime o(t)ca i s(i)na i sveto(ga) d(u)ha a se leži Vlatko Vlađević koji ne moljaše nijednog človeka takmorija (bilokakvoga), a obiđe mnogo zemlje a doma pogibe a za njim ne osta ni sin ni bratь. A na nj (na=nь) usiče kami njegov vojvoda Miotošь. Služi božjom pomoći i kneza Pavla milošću koji ukopa Vlatka, s božjom pomoći

I stećak vojvode Miotoša je sa natpisom uklesanim na sve četiri strane. Na jednoj strani je jedan red, dva, tri i četiri reda na preostalim stranama. Pisan je srednjovjekovnom bosanskom epigrafskom ćirilicom (bosančica). Transkripcija natpisa u cjelosti glasi:

† Vь ime o(t)ca i s(i)na i sveto(ga) d(u)ha. Se leži vo(j)evoda Miotošь (sa) svo(j)imь (s)inomь Stěpkomь svomu g(ospo)d(i)nu Vlatku Vlađeviću konь (kod) nogu ko(j)i mu posluži živu a mrьtva pobiliži boži(jo)mь (p)omoćju i kneza Pavla milostiju. A i se(j) kopajte na pleme(ni)tomь! I pravi vo(j)evoda Miotošь: I mnogo ot (od) mo(j)e ruke na zeml(j)i bi, a ě (ja) ni ot (od) (j)e(d)ne i nikorь ne bi mrьt(a)vь neh ga ubit(i).^[6]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Šefik Bešlagić, Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982. STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST
Marko Vego, Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika, GZM, Sarajevo 1963.
Bejtić Alija -Rogatica, Srednji vijek, Svjetlost, Sarajevo, 1966