Stingray
| Stingray | |
|---|---|
| Svojstva | |
| Posada | 4 |
| Dužina | 9.3 m |
| Širina | 3 m |
| Visina | 2.7 m |
| Težina | 22.6 t |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 23 mm |
| Osnovno naoružanje | top L7A3 105 mm |
| Sekundarno naoružanje | mitraljez 7.62 mm] mitraljez 12.7 mm |
| Pokretljivost | |
| Pogon | Detroit Diesel Allison 8V-92TA 535 KS (399 kW) |
| Suspenzija | torzijske poluge |
| Brzina na cesti | 70 km/h |
| Domet | 480 km |
Stingray ili poznat još pod nazivom Commando Stingray je lahki tenk kojeg je proizvela kompanija Textron Marine & Land Systems. Posebno je projektovan kako bi koristio što veći broj komponenti sa već postojećih američkih oklopnih vozila s ciljem smanjenja troškova.
Originalno je projektovan u svrhu sudjelovanja na konkursu američke vojske za novi Armored Gun System (AGS) tokom 1980-ih godina na kojem se tražio novi lahki tenk sa vatrenom moći glavnog borbenog tenka i šasijom pogodne za zračne desante.
Jedini izvoz tenka je bio za potrebe oružanih snaga Tajlanda koji je i jedini njegov korisnik.
Verzije[uredi | uredi izvor]
Stingray[uredi | uredi izvor]
Stingray je naoružan topom kalibra 105 mm. Maksimalna brzina iznosi 71 km/h. Maksimalan nagib terena kojeg tenk može savladati je 60 %. Tenk takožer može forsirati vodene prepreke visine do 107 cm, moguće ga je transportovati transportnim avionima tipa C-130 Hercules. Originalni projekat Stingray pokrenut je 1983. godine, dok je prvi prototip bio spreman već u augustu 1984. godine. Jedina zemlja koja je uvela tenk u operativnu upotrebu je Tajland, s poručenih 106 tenkova koji su dostavljani u periodu od 1988. do 1990. godine. Kupola Stingray tenka također se nudila odvojeno na tržištu s mogućnošću ugradnje na tenkove tipa M41 Walker Bulldog, M47 Patton ili M551 Sheridan i na oklopno vozilo V600. [1]
Stingray II[uredi | uredi izvor]
Stingray II je nadograđena verzija od strane kompanije Cadilac Gage kao oklopno vozilo namijenjeno za izvoz. Oklop lahkog tenka, iako tanak bio je prikladan za vatrenu podršku lahke konjice, izviđača ili lahke pješadije. Oklop je ogao zaštiti posadu od protivoklopnih zrna teških mitraljeza kalibra do 14.5 mm. Za potrebe poboljšanja balističke zaštite postojala je mogućnost nadogradnje oklopa. Radijus kretanja vozila povećan je za 40 km, dok je brzina iznosila 48 km/h. Motor tenka je nadograđen i imao je snagu od 410 kW (550 KS).
Glavo naoružanje ovog tenka predstvaljao je britanski Royal Ordnance L7 105 mm užljebljeni top koji je bio znatno stabilizovan. Top je stabilizovan u dvije osi sa 8 granata i dodatne 24 granate u kupoli. Dodatno naoružanje su predstavljali koaksijalni mitraljez 7.62 mm s 2400 metaka i jedan teški mitraljez M2 Browning kalibra 12.7 mm sa 1100 metaka koji je proedstvaljao i protivavionsku zaštitu kojeg je opsluživao komandir tenka. Stingray je bio opremljen sa 16 bacača dimne zavjese sa po osam na bočnim stranama kupole. Tenk je bio opremljen sa dnevno-noćnim termovizijskim nišanom stabilizovanim u dvije osi kojeg je proizvela kompanija Hughes Electronics zajedno sa laserskim daljinometrom. Za komandira tenka izrađen je još jedan optički sistem sa sedam periskopa.
Glavna poboljšanja koja su ponuđena kod Stingray II tenka su poboljšani digitalni SUP, ABH zaštita, poboljšana mobilnost i preciznija mogućnost nišanjenja.
Korisnici[uredi | uredi izvor]
Tajland: 106 primjeraka u upotrebi.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Jackson (2010), str. 100.