Stjepan Džalto

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Stjepan Džalto, bosanskohercegovački pisac, rođen je 21. oktobra 1931. godine u Voljicu kod Gornjeg Vakufa. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i putopisa. U bliskom je srodstvu sa Davorom Džaltom, umjetnikom, filozofom i historičarem umjetnosti.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Selo Svađalovo, pripovjetke, (Zagreb,1972.);
  • Gladne i nemirne godine, roman, (Zagreb,1974.),
  • Priče iz Pasjih Korita, roman (Zagreb,1982.);
  • Svečev kafić, pripovjetke (Mostar,1988.);
  • Spontanosti, pjesme (Mostar,1988.);
  • Mladenački raj i njegov sjaj, pripovjetke (Đakovo,1989.);
  • Pod Jurcanovim orahom, roman (Zagreb,1990.);
  • Eva i ja, pripovjetke (Zagreb,1995.)
  • Novo selo, roman (Zagreb,1995.);
  • Čudna zemlja, roman (Zagreb,1995.);
  • Birane stranice, izbor iz djela (Bol-Sarajevo,1995.);
  • Župna kronika, pripovjetke (Mostar,1995.);
  • Trzaji, pjesme (Mostar,1995.);
  • Zvonimirovo, roman (Zagreb,1996.);
  • Fra Marijanova Bosna, pripovjetke (Zagreb,1997.);
  • Birane stranice II., izbor iz djela (Zagreb, 1997.);
  • Krv i suze, pjesme, drama (Zagreb, 1998.);
  • S ljudima, crtice (Zagreb, 1998.);
  • Drug nastavnik iz predvojničke, roman (Zagreb,1999.),
  • Posljednji dominikanac, putopisna proza (Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2000.)
  • Spaljeno ognjište, pripovjetke (Uskoplje,2001.);
  • Pismo i druge drame, drame (Zagreb,2002.)