Peterova preskočica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Succisella petteri)
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Peterova preskočica
Succisella petteri
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Dipsacales
Porodica Dipsacaceae
Rod Succisella
Vrsta Succisella petteri

Peterova preskočica (lat. Succisella petteri (J. Kerner & Mu rb.) G. Beck – sinonim: Succisa petteri J. Kerner & Murb. in Murb.) je biljka porodice Dipsacaceae: česljugovine. Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n = 20.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova češljugovina je trajnica sa poleglim ili kosim rizomom. Sto­loni su joj dugi oko 3-10 cm, debeli, a iz nj izbijaju čuperci listova. Stabljike su visoke oko 20-40, ponekad i do 60 cm. Uspravne su i prave, jednostavne ili razgranate, sa poleglim dlakama. Cjeloviti listovi su nasuprotni, tvrdi, goli ili nešto dlakavi. Pri­zemni listovi sterilnih jedinki, široki do 12 mm. Obrnuto su jajoliki do lancetasti, a postepeno se sužavaju u peteljku. Rubovi su im jeloviti, pone­kad neznatno narovašeni. Donji listovi na sta­bljici su linearno-lancetasti ili gotovo linearni, dugi oko 4-9 cm, a široki do 8 mm; postepeno se sužavaju u peteljku. Ovojne ljuske su jednobojno zelene, sa papilama, jajolike. Postepeno sužavaju u zašiljeni vrh. Zvjezdaste su i raširene, sa 1-2 reda ljusaka.

Cvjeta u augustu i septembru. Cvjetiste glavice je izmedu cvjetova. Obraslo je plje­vičastim ljuskama koje su kraće od cvjetova. Čašica je u vidu zdjelice, bez čekinjasto produženih zubaca, kao kod nekih srodnih vrsta. S vanjske strane je, zajedno s plodom, zaobljeno valjkasta. Bijela krunica je sulatična i ljevkasta, gotovo pravilno četverokrpasta, sa blagim ljubicastim prelivom. Spolja je po­krivena sitnim bijelim dlačicama.

Plod je suhi jednosjemeni dlakavi nepucavac, sa 8 uz­dužnih dubokih brazdi.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Peterova preskočica javlja se u vegetaciji kraških polja (Nevesinjsko, Gatačko, Dabarsko, Livanj­sko i Glamočko polje, te Mostarsko i Buško blato i drugdje). Karakteristična je vrsta endemskih biljnih zajednica.

Endem je jugoistočnih Dinarida, do Albanije.

Locus classicus je u Hercegovini: Nevesinjsko polje, izmedu Nevesinja i Pusto­ljana (Murbeck, S. 1891.). [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
  2. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje, "Svjetlost", Sarajevo; ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]