Idi na sadržaj

Sulejman (islam)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sulejman (oko 985–932. p. n. e; arapski: سليمان; hebrejski: שְׁלֹמֹה) jest poslanik u islamu, a koji je poznat kao Kralj Solomon u Bibliji. Po nekim islamskim predajama a također i kršćanskim izvorima, vjeruje se da je Sulejman živio samo 53 godine.

Kur'ansko kazivanje o Sulejmanu

[uredi | uredi izvor]

U Kur'anu, Sulejman je sin poslanika Davuda. Kur'anski ajeti govore o tome da ga je Allah, učinio poslanikom i dao mu određene moći i veliku vlast. Vladajući velikim kraljevstvom koje se u njegovo doba proširilo sjeverno od Jemena, bio je poznat po velikoj mudrosti i pravednim presudama.

Sulejmanova vlast

[uredi | uredi izvor]
Mapa Sulejmanovog carstva rekonstruisana iz biblijskih predaja (isralijat)

Prema Kur'anu i hadisima poslanika Muhammeda, Sulejman je imao vlast nad određenim prirodnim elementima, kao što je vjetar.[1] Zatim mu je (i njegovom ocu Davudu, prije) data sposobnost da razumije "govor" ptica[2] i mrava[3] i vlast nad Džinima, koji su mu služili.[4]

Sulejman i kraljica Sabe

[uredi | uredi izvor]

U poznatom Kur'anskom kazivanju o Sulejmanu spominje se da jednog dana ptica po imenu Hudhud (smatra se da je to ptica pupavac), nije došla na vojnu smotru koju je redovno vršio Sulejman lično. O tome se kaže:

  • 20. "I on izvrši smotru ptica, pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?'
  • 21. 'Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!'"
  • 22. "Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: 'Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
  • 23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni"
  • 24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put
  • 25. pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
  • 26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"
  • 27. "Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš Istinu ili ne.
  • 28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!"
  • 29. "O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo!
  • 30. Zbilja je od Sulejmana i zbilja se ono u ime Allaha Svemilosnog, Milostivog!
  • 31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite."
    Kur'an, sura En-Neml, 20–31. ajet[5]

Nakon što je Hudhud (pupavac) informirao Sulejmana o narodu iz Sabe a to je drevno kraljevstvo koje je obuhvatalo današnju Etiopiju, Eritreju i Jemen, Sulejman je odlučio da pošalje pismo u kome ih poziva da se ostave satanizma koje su ispoljavali kroz kult obožavanja sunca. U tom pismu je po Kur'anskoj predaji stajalo:

  • "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite."

Nakon vijećanja koje su održali velikani Sabe na čelu s kraljicom, odlučeno je da kraljica lično sa darovima otputuje u diplomatski posjet Sulejmanu. Nadalje, spominje se priča o tome kako je Sulejman odlučio da kraljici pokaže kakvu vlast ima, pa je, dok je kraljica putovala prema njemu, okupio Džine i rekao im:

  • "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njen prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"
  • 39. "Ja će ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."
  • 40. "A ja ću ti ga donijeti" – reče "onaj koji je učio iz Knjige" – "prije nego što okom trepneš.".

Dalje se navodi da je prijesto kraljice od sabe već bio pred njim, a da je kraljica nakon što je to vidjela, nakon što je došla, ostavila svoju staru vjeru obožavanja sunca i pokajala se za to riječima :

  • ..."ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

Sulejmanova smrt

[uredi | uredi izvor]

Prema Kur'anu, Sulejmanova smrt je poučan primjer. Spominje se da je Sulejman stajao na molitvi u Hramu kada je umro, ali s obzirom na to da je bio naslonjen na štap, nije pao. Njegovi podanici; ljudi i džini, nisu znali da je on umro sve dok Allah nije naredio, malom crvu da nagrize njegov štap pa je on pao. Tako su saznali da je mrtav.[6]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Yahya, Harun. Sulejman a.s. ISBN 9958650201 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). Arhivirano s originala, 22. 9. 2013.
  • Yahya, Harun. Vjerovjesnici kazuju. ISBN 978-975-8718-80-1. Arhivirano s originala, 22. 9. 2013.
  • Šejhu-l-Islam Ismail, ibn Kesir. Kazivanja o vjerovjesnicima. Arhivirano s originala, 13. 7. 2016.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili (Kur'an 21:81)
  2. "I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičje glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"(Kur'an 27:16)"
  3. ..."i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" (Kur'an, Mravi, 18)"
  4. "i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli (Kur'an 21:81,82)
  5. Ibn Kesirov tefsir sure En-Neml Arhivirano 29. 9. 2021. na Wayback Machine. Pristupljeno 17. 8. 2016.
  6. "A kad smo odredili da (Sulejman) umre, crv koji je bio rastočio štap njegov upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da nebi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli (Kur'an 34:14).

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]