Sumračno stanje
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Sumračno stanje u medicini je oblik kvalitativne poremećaji svijesti. To je stanje koje se karakteriše suženjem polja svijesti. Nastaje naglo i traje nekoliko minuta do nekoliko dana i prestaje naglo, kako je i nastalo. Unutrašnja povezanost psihičkih funkcija je očuvana i veća je nego kod delirijuma. Za okolinu bolesnik ne mora biti upadljiv, može da obavlja različite prostije poslove, da sklapa poznanstva, da putuje. Međutim, pažljivim posmatranjem može se primijetiti da je osoba uplašenog, zbunjenog i čudnog izraza lica, pogrešno prepoznaje osobe u svojoj okolini, ponaša se neprimjereno. Bolesnik nije svjestan šta radi i zašto baš to radi, nije svjestan sebe i svojih aktivnosti. Očuvana je samo predmetna svijest, dok svjesnost o "vlastitiom ja" nedostaje. Potpuno je dezorijentisan, pamćenje je oštećeno i za vrijeme sumračnog stanja postoji potpuna amnezija. Može da doživljava zastrašujuće obmane čula (iluzije i halucinacije), kada postaje uznemiren i opasan po sebe i okolinu. Tada se ovo sumračno stanje ponekad naziva dezorijentisano sumračno stanje, za razliku od orijentisanog, gdje nema čulnih obmana i psihomotorne uznemirenosti.
Sumračno stanje je najčešće organske prirode (epilepsija, oštećenja mozga raznim reagensima). Javlja se i kod psihički uslovljenih stanja, kao npr. kod jakog afekta, kada dolazi do kratkotrajnog suženja svijesti, zatim kod disocijativnih (konverzivnih, histeričnih) stanja.