Susanne Wenger
| Susanne Wenger | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 4. juli 1915. Graz, Austro-Ugarska |
| Smrt | 12. januar 2009 (93 godine) Ošogbo, Nigerija |
| Nacionalnost | Austrijanka; nigerijska državljanka |
| Obrazovanje | Škola primijenjenih umjetnosti u Grazu; Akademija likovnih umjetnosti u Beču |
| Supružnik | Ulli Beier; Lasisi Ayansola Onilu |
| Nagrade | Member of the Order of the Federal Republic |
Susanne Wenger (4. juli 1915 – 12. januar 2009), poznata i kao Adunni Olorisha, bila je austrijsko-nigerijska slikarica, skulptorica, grafička dizajnerica, ilustratorica, kulturna aktivistica i svećenica joruba religije. Nakon školovanja u Austriji preselila se u Nigeriju, gdje je živjela od 1950. do smrti i postala jedna od najprepoznatljivijih figura umjetničkog i duhovnog kruga oko Ošogboa.[1][2]
Najviše je povezana sa Svetim gajem Osun-Ošogbo, šumskim kompleksom hramova, skulptura i svetišta posvećenih rijeci i božanstvu Osun. Od kasnih 1950-ih radila je s lokalnim svećenicima, zanatlijama i umjetnicima na obnovi i zaštiti tog prostora, koji je 2005. upisan na UNESCO-v Spisak svjetske baštine.[3][4]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rani život i obrazovanje
[uredi | uredi izvor]Rođena je 4. jula 1915. u Grazu. Umjetničko obrazovanje započela je u rodnom gradu, gdje je pohađala školu primijenjenih umjetnosti, a zatim je od 1933. do 1935. studirala u Beču.[5] Tokom ranog rada bavila se crtežom, slikarstvom, ilustracijom i grafikom, a njen izraz povezivao je evropski modernizam, nadrealne kompozicije i interes za duhovne teme.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata djelovala je u bečkoj umjetničkoj sredini i bila povezana s Art-Clubom, grupom koja je okupljala autore zainteresirane za obnovu austrijske moderne umjetnosti nakon nacizma i rata.[6] Godine 1949. upoznala je Ullija Beiera, njemačkog lingvistu i kulturnog posrednika, s kojim je ubrzo napustila Evropu i otišla u Nigeriju.[1]
Nigerija i joruba religija
[uredi | uredi izvor]Wenger se u Nigeriju preselila 1950. i ondje ostala do kraja života.[1] Prvo je živjela u Ibadanu i drugim gradovima zapadne Nigerije, a potom se vezala za Ošogbo, gdje se uključila u lokalne religijske i umjetničke zajednice. Nakon susreta s joruba svećenicima i starješinama počela je učiti jezik, mitologiju, rituale i umjetničke oblike povezane s orišama.[7]
U joruba religijskoj zajednici dobila je ime Adunni Olorisha. Inicirana je u kultove više božanstava i postala je jedna od javno najpoznatijih evropskih učesnica tradicionalne religije u jugozapadnoj Nigeriji.[2] Njena umjetnost iz tog perioda ne može se odvojiti od ritualnog života: batik, zidno slikarstvo, skulptura i arhitektonsko oblikovanje postali su dio obrednog prostora, a ne samo galerijski predmeti.[5]
Sveti gaj Osun-Ošogbo
[uredi | uredi izvor]Središnje mjesto u njenom kasnijem životu imao je Sveti gaj Osun-Ošogbo, šumski i svetišni kompleks uz rijeku Osun. Prema podacima World Monuments Funda, Wenger je krajem 1950-ih pozvana da pomogne u obnovi jednog od svetišta, a tokom narednih decenija radila je s nigerijskim umjetnicima i zanatlijama na izradi i obnovi stotina monumentalnih skulptura posvećenih joruba božanstvima.[4][8]
Njen rad u gaju uključivao je obnovu oštećenih hramova, izgradnju novih skulpturalnih formi od cementa, drveta i drugih materijala te razvoj umjetničkog jezika koji se naziva New Sacred Art. U tom pristupu savremena skulptura, mural, arhitektura i ritualni predmet nisu bili odvojeni, nego su stvarali cjelinu namijenjenu obrednom korištenju.[4] Na obnovi su učestvovali i lokalni umjetnici kao što su Buraimoh Gbadamosi, Adebisi Akanji, Kasali Akangbe i drugi članovi ošogboškog kruga.[8]
Gaj je 1965. proglašen nacionalnim spomenikom Nigerije, a 2005. upisan je na UNESCO-vu listu svjetske baštine kao izuzetno očuvan primjer joruba svetog pejzaža.[3] Iako je UNESCO istakao historijsku i religijsku vrijednost prostora, Wengerin rad imao je važnu ulogu u očuvanju njegove vidljive skulpturalne i arhitektonske forme u drugoj polovini 20. vijeka.[4]
Umjetnički rad
[uredi | uredi izvor]Wengerin opus obuhvata crteže, ulja, grafike, tekstil, batike, zidne slike i monumentalne skulpture. AWARE navodi da se njen rad kretao od preciznih crteža i nadrealnih skica do monumentalnih prostornih djela u Nigeriji, čime je istovremeno doprinijela modernoj austrijskoj umjetnosti i modernoj nigerijskoj umjetnosti.[1]
U Nigeriji je razvila specifičan izraz zasnovan na joruba religijskim oblicima, ali nije jednostavno kopirala tradicionalne modele. Njene skulpture i arhitektonske intervencije u gaju često imaju organsku, gotovo živu strukturu, s izduženim oblicima, gustim površinama i složenim simboličkim odnosima između ljudskih, životinjskih i božanskih figura. Takav rad nastajao je u saradnji s lokalnim majstorima i u kontekstu obrednog života, zbog čega se u literaturi često opisuje kao spoj umjetnosti, zaštite naslijeđa i religijske prakse.[5][7]
Bavila se i batikom, posebno nakon upoznavanja s tehnikama zapadnoafričkog adire tekstila. Pet njenih batik radova nastalih između 1958. i 1963. prikazano je 2024. na 60. Venecijanskom bijenalu u izložbi Foreigners Everywhere ("Stranci svuda").[9]
Ošogbo škola i kulturni krug
[uredi | uredi izvor]Wenger je bila jedna od ličnosti povezanih s razvojem Ošogbo škole, šireg umjetničkog pokreta koji je od 1960-ih okupljao nigerijske autore, radionice, galerije i kulturne centre. Dok je Ulli Beier imao važnu organizacijsku ulogu u kulturnim mrežama kao što su Mbari i Mbari Mbayo, Wenger je bila usmjerena na sakralnu umjetnost, zaštitu gaja i rad s umjetnicima koji su se bavili obnovom joruba svetišta.[1]
Njen odnos prema lokalnoj kulturi često je opisivan kao izuzetan primjer dugogodišnjeg uranjanja u drugi religijski i umjetnički sistem. Istovremeno, njen položaj evropske umjetnice u joruba religijskom prostoru ostao je predmet rasprave u historiji umjetnosti, antropologiji i postkolonijalnim studijama. Dio autora naglašava njen doprinos očuvanju svetog prostora, dok drugi analiziraju složene odnose između modernizma, duhovnog autoriteta, kulturnog posredovanja i kolonijalnog naslijeđa.[1][2]
Priznanja i smrt
[uredi | uredi izvor]Nigerijska vlada dodijelila joj je 2005. nacionalno odlikovanje za doprinos kulturi i očuvanju naslijeđa.[10] U Ošogbu je dobila i poglavarsku titulu povezanu s njenom ulogom u očuvanju joruba religijskih svetišta.[2]
Umrla je 12. januara 2009. u Ošogbu, u 93. godini.[6] Nakon smrti ostala je predmet izložbi, istraživanja i projekata digitalnog dokumentiranja Svetog gaja. Njena djela čuvaju se u muzejskim i privatnim zbirkama, a Susanne Wenger Foundation i Adunni Olorisha Trust nastavljaju rad na očuvanju njene ostavštine.[1][8]
Odabrana djela
[uredi | uredi izvor]- Beier, Ulli (1975). The Return of the Gods: The Sacred Art of Susanne Wenger [Povratak bogova: sakralna umjetnost Susanne Wenger] (jezik: engleski). Cambridge University Press.
- Probst, Peter (2011). Osogbo and the Art of Heritage: Monuments, Deities, and Money [Ošogbo i umjetnost naslijeđa: spomenici, božanstva i novac] (jezik: engleski). Indiana University Press.
- Denk, Wolfgang (2015). Susanne Wenger: Künstlerin, Priesterin, Abenteurerin [Susanne Wenger: umjetnica, svećenica, pustolovka] (jezik: njemački). Residenz Verlag. ISBN 978-3-7017-3341-5.
- Esguerra, Diane (2019). The Oshun Diaries [Dnevnici Ošun] (jezik: engleski). Eye Books. ISBN 978-1-78563-142-9.
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 "Susanne Wenger". AWARE: Archives of Women Artists, Research and Exhibitions (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 3 4 Probst, Peter (26. 3. 2009). "Suzanne Wenger". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 "Osun-Osogbo Sacred Grove". UNESCO World Heritage Centre (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 3 4 "Osun-Osogbo Sacred Grove". World Monuments Fund (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 3 "Susanne Wenger". La Biennale di Venezia (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 "Obituary: Susanne Wenger". Susanne Wenger Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 "Who was Susanne Wenger / Àdùnní Olórìṣà?". Google Arts & Culture (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- 1 2 3 "Digitally Preserving the Sacred Grove of Osun Osogbo". Google Arts & Culture / CyArk (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- ↑ "Susanne Wenger". Universes in Universe (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
- ↑ "Susanne Wenger: Biography". Adegbola Gallery (jezik: engleski). Pristupljeno 31. 5. 2026.
