Suspenzija (hemija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Suspenzija je heterogena smjesa koja sadrži čvrste čestice koje su dovoljno velike za sedimentaciju. Obično moraju biti veće od jednog mikrometra. To je heterogena mješavina u kojoj se raspršene čestice ne rastvaraju, već se zadržavaju u masi medija. Suspebdirane čestice vidljive su golim okom.[1][2]

To je takvo stanje materije kada čestice plutaju slobodno u rastvaraču.[3] Unutrašnja faza (čvrsta) je rasuta širom vanjske faze (tekućina) mehaničkom agitacijom, uz upotrebu određenih pomoćnih tvari ili suspendirajućih agenasa. Za razliku od koloida, suspenzije će se na kraju smiriti. Primjer suspenzije je pijesak u vodi. Suspendirane čestice su vidljive pod mikroskopom i smiruju se s vremenom ako se ne remeti njihovo taloženje. Ovo razlikuje suspenziju od koloida, u kojem su suspendoirne čestice manje i ne talože se.[4]

Koloidi se razlikuju od suspenzija po tome što u rastvoru, u kojem je rastvorene supstanca, ona ne postoji kao čvrsta tvar pa su i rastvarač i rastvorena tvar pomiješani. Suspenzija tečnih kapljica ili finih čvrstih čestica u plinovima naziva se aerosol. Zemljina atmosfera sastoji se od fine prašine i čestica čađi, morske soli, biogenih elemenata, te vulkanskih sulfata i nitratnih kapljica u oblacima.

Suspenzije se klasifikuju na osnovu raspršene fazei i disperzijskog medija, gdje je faza u suštini čvrsta tvar, dok medij može biti ili čvrst, tečan ili plinovit.

U modernom ndustrijskim hemijskim procesima, za stvaranje mnogih novih suspenzija, koriste se tehnologije sa visokim mogućnostima zajedničkog miješanja.

Sa termodinamičke tačke gledišta, suspenzije su nestabilne. Međutim, mogu biti i kinetički stabilne u dugom vremenskom periodu, koje određuje njihov rok trajanja. Ovaj vremenski period mjeri se kako bi se osigurao najbolji kvalitet proizvoda do krajnjeg potrošača. "Stabilnost disperzija odnosi se na sposobnost disperzije da se odupre promjeni svojih svojstvima tokom vremena."(D.J. McClements)[5]

IUPAC-ova definicija

Disperzija čvrstih čestica u tečnosti.

Napomena: Definicija se temelji na UIPAC-ovom Zborniku hemijske terminologije.[6][7]

Tehnike praćenja fizičke stabilnosti[uredi | uredi izvor]

Višestruko raspršenje lahke čestice u kombinaciji sa vertikalnim skeniranje je najkorištenija tehnika za praćenje stanja disperzije proizvoda, odnosno identifikacije i kvantifikacije destabilizacije ovog fenomena.[8][9][10][11] Radi na koncentriranim disperzijama bez razrjeđivanja. Kada se lahke tvari šalju kao uzorak, vraćaju se raspršene kao čestice. Intenzitet usitnjavanja je direktno proporcionalna veličini frakcije i obimu raspršene faze. Stoga se prate I otkrivaju lokalne promjene u koncentraciji (sedimentacija), globalne promjene u veličini (flokulacija agregacija).

Ubrzavanje metoda za predviđanje roka trajanja[uredi | uredi izvor]

Kinetička proces destabilizacije može biti prilično dug (do nekoliko mjeseci ili čak godina za neke proizvode) pa je često potrebno za formulator koristiti dodatno ubrzavajuće metode kako bi došli do razumnog roka razvoja za dizajn novog proizvoda. Najčešće koriste se termički metodi, a sastoje se u povećanju temperature za ubrzavanje destabilizacije (ispod kritične temperature fazne inverzije ili hemijski degradacije). Temperatura utiče ne samo na viskoznost, već i međupovršinski napon u slučaju ne-ionskih tenzida ili više općenito interakcije snage unutar sistema. Pohranjivanje disperzija na visokim temperaturama omogućava simulaciju stvarnih životnih uvjeta za proizvod (npr. cijev od krema za sunčanje u automobilu u ljeto), ali i da se ubrza process destabilizacije, obrađuje se i do 200 puta.

Za mehaničko ubrzanje uključujući vibracije, ponekad se koristi centrifugiranje i vrtložno protresanje. To izlaže proizvod različitim snagama guranja čestica/kapljica jednih protiv drugih, što pomaže u drenaži filma. Neke emulzije nikada ne bi bile stvorene pri normalnoj gravitaciji, dok mogu nastati u uvjetima vještački izazvane gravitacije.[12] Osim toga, centrifugiranje i vibracija preporučuju se za korištenje u razdvajanju različitih populacija čestica.[13]

Uobičajeni primjeri suspenzija uključuju:

  • blato ili blatnjavu vodu: gdje su zemljište, glina ili čestice mulja suspendirane u vodi;
  • tijesto je brašno koje je suspendirano u vodi.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alberts B. et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. 
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 
  3. ^ Chemistry: Matter and Its Changes, 4th Ed. by Brady, Senese, ISBN 0-471-21517-1
  4. ^ The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed.
  5. ^ “Food emulsions, principles, practices and techniques” CRC Press 2005.2- M.P.C. Silvestre, E.A. Decker, McClements Food hydrocolloids 13 (1999) 419-424
  6. ^ Alan D. MacNaught, Andrew R. Wilkinson, ur. (1997). Compendium of Chemical Terminology: IUPAC Recommendations (2nd iz.). Blackwell Science. ISBN 0865426848. 
  7. ^ "Terminology of polymers and polymerization processes in dispersed systems (IUPAC Recommendations 2011)". Pure and Applied Chemistry 83 (12): 2229–2259. 2011. doi:10.1351/PAC-REC-10-06-03. 
  8. ^ I. Roland, G. Piel, L. Delattre, B. Evrard International Journal of Pharmaceutics 263 (2003) 85-94
  9. ^ C. Lemarchand, P. Couvreur, M. Besnard, D. Costantini, R. Gref, Pharmaceutical Research, 20-8 (2003) 1284-1292
  10. ^ O. Mengual, G. Meunier, I. Cayre, K. Puech, P. Snabre, Colloids and Surfaces A: Physicochemical and Engineering Aspects 152 (1999) 111–123
  11. ^ P. Bru, L. Brunel, H. Buron, I. Cayré, X. Ducarre, A. Fraux, O. Mengual, G. Meunier, A. de Sainte Marie and P. Snabre Particle sizing and characterization Ed T. Provder and J. Texter (2004)
  12. ^ J-L Salager, Pharmaceutical emulsions and suspensions Ed Françoise Nielloud,Gilberte Marti-Mestres (2000)
  13. ^ P. Snabre, B. Pouligny Langmuir, 24 (2008) 13338-13347

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]