Sven Fischer

Sven Fischer
Lični podaci
Državljanstvo	Istočna Njemačka Njemačka
Rođenje	(1971-04-16) 16. april 1971 Schmalkalden, Istočna Njemačka
Zanimanje	biatlonac
Karijera
Klub	WSV Oberhof O5
Trener	Mark Kirchner
Status	neaktivan
Kraj karijere	2007.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	4 (1994, 1998, 2002, 2006)
Medalje (b.)	8 (4 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	14 (1993, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007.)
Medalje (b.)	20 (7 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)	1992/93.
Pojedinačne pobjede (b.)	33
Timske pobjede	24
Plasman (b.)	1. (1996/97, 1998/99.) Poj.: 3. (1998/99., 2004/05.) Spr.: 1. (1992/93, 1993/94, 1998/99, 2001/02.) Pot.: 1. (1997/98, 2004/05.) Mas.: 1. (1998/99, 2001/02.)
Pobjede u disciplinama	13 – sprint 6 – pojedinačno 10 – potjera 4 – masovni start
Medalje Olimpijske igre ZOI 1994. 20 km ZOI 1994. štafeta ZOI 1998. štafeta ZOI 2002. 10 km ZOI 2002. štafeta ZOI 2006. 10 km ZOI 206. potjera ZOI 206. štafeta Svjetsko prvenstvo u biatlonu SP 1993. ekipno SP 1993. štafeta SP 1995. štafeta SP 1996. štafeta SP 1997. štafeta SP 1998. ekipno SP 1999. 20 km SP 1999. potjera SP 1999. masovni start SP 2000. štafeta SP 2001. potjera SP 2001. masovni start SP 2002. masovni start SP 2003. masovni start SP 2003. štafeta SP 2004. štafeta SP 2005. 10 km SP 2005. potjera SP 2005. masovni start SP 2007. štafeta Takmičenje 1. 2. 3. Olimpijske igre 4 2 2 Svjetska prvenstva 7 6 7
Fusnote
Aktualizirano	19. 06. 2026.
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS

Sven Fischer rođen 16. aprila 1971. u Schmalkaldenu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački i njemački biatlonac, četverostruki olimpijski prvak i sedmostruki svjetski prvak, te dvostruki osvajač Svjetskog kupa u biatlonu.

Karijera

Olimpijske igre

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.
Lillehammer 1994. (Biatlon)	3	7			1
Nagano 1998. (Biatlon)	16	29			1
Salt Lake City 2002. (Biatlon)	29	2	12		2
Torino 2006. (Biatlon)	17	1	3	17	1

Fischer je nastupio četiri puta na olimpijskim igrama: na ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002. i ZOI 2006. za Njemačku. Osvojio je četiri zlatne, dvije srebrne i dvije bronzane medalje.

Prvu, bronzanu medalju osvojio je na ZOI 1994 u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 16.6 s iza pobjednika ruskog biatlonca Sergeja Tarasova; a šest dana kasnije prvu zlatnu u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Frankom Luckom s prednošću od 1:01.5 min ispred ruske štafete u sastavu: Valerij Kirijenko, Vladimir Dračev, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov. Drugu zlatnu na ZOI 1998. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom s prednošću od 1:01.5 min ispred norveške štafete u sastavu: Egil Gjelland, Halvard Hanevold, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen.

Prvu srebrnu medalju je osvojio na ZOI 2002. u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 28.9 s iza pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena, a drugu na istim igrama u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom sa zaostatkom od 45.3 s iza norveške štafete u sastavu: Halvard Hanevold, Frode Andresen, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.

Na ZOI 2006. osvojio je dvije zlatne i jednu bronzanu medalju: Prvu zlatnu u utrci na 10 km bez promašaja i prednošću od 8.2 s iza drugoplasiranog norveškog biatlonca Halvarda Hanevolda; četiri dana kasnije bronzanu u potjeri s četiri promašaja i zaostatkom od 15.6 s iza pobjednika francuskog biatlonca Vincenta Defrasnea. U štafeti s Michaelom Röschom, Riccom Großom i Michael Greisom s prednošću od 20.9 s ispred ruske štafete u sastavu: Ivan Čerezov, Sergej Čepikov, Pavel Rostovcev i Nikolaj Kruglov, osvojio je drugu, te ukupno četvrtu zlatnu medalju.

Svjetsko prvenstvo

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Eki.	Šta.	MŠ.
Borovec 1993.	NS	20			1	3
Antholz 1995.	NS	26			14	1
Ruhpolding 1996.	22	19			6	2
Osrblie 1997.	5	24	23			1
Pokljuka 1998. Hochfilzen 1998.			4		2
Kontiolahti 1999. Oslo 1999.	1	7	3	1		4
Oslo 2000. Lahti 2000.	19	40	13	13		3
Pokljuka 2001.	11	5	3	3		12
Oslo 2002.				2
Hanti-Mansijsk 2003.	22	12	11	2		1
Oberhof 2004.	16	18	23	11		1
Hochfilzen 2005.	4	2	3	2		6
Pokljuka 2006.							10
Antholz 2007.	20	43	17	5		3

Sven Fischer je od SP 1993. do SP 2007. nastupio 14 puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je sedam zlatnih, šest srebrnih i sedam bronzanih medalja.

Na SP 1993. u ekipnoj utrci, s Fritzom Fischerom, Steffenom Hoosom i Frankom Luckom osvojio je prvu zlatnu s 34.0 s prednosti u odnosu na drugoplasirani ruski tim u sastavu: Aleksej Kobeljev, Valerij Kirijenko, Sergej Ložkin i Sergej Čepikov, a na istom prvenstvu prvu bronzanu u štafeti s Frankom Luckom, Markom Kirchnerom i Jensom Steinigenom, s 3:07.5 min zaostatka u odnosu na italijansku štafeta u sastavu: Wilfried Pallhuber, Johann Passler, Pieralberto Carrara i Andreas Zingerle.

Drugu zlatnu osvojio je na SP 1995. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Frankom Luckom s prednošću od 12.0 su odnosu na francusku štafetu u sastavu: Lionel Laurent, Patrice Bailly-Salins, Thierry Dusserre i Hervé Flandin.

Na SP 1996. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom osvojio je prvu srebrnu medalju sa zaostatkom od 1:00.1 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Vladimir Dračov, Sergej Tarasov i Aleksej Kobeljev.

Na SP 1997. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Frankom Luckom osvojio je treću zlatnu medalju s prednošću od 5.7 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Egil Gjelland, Jon Åge Tyldum, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen;

Na SP 1998. u ekipnoj utrci s Riccom Großom, Carstenom Heymannom i Frankom Luckom osvojio je drugu srebrnu medalju sa zaostatkom od 43.7 s u odnosu na norveški tim u sastavu: Egil Gjelland, Sylfest Glimsdal, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen.

Najuspješniji je bio na SP 1999, kada je osvojio dvije zlatne i jednu brronzanu medalju: Bronzanu u potjeri, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 40.9 s bio sporiji od njemačkog biatlonca Ricca Großa; zlatnu u utrci na 20 km, kada je s jednim promašajem i prednošću od 8.7 s bio brži od drugoplasiranog Ricca Großa; te zlatnu u masovnom startu, kada je s dva promašaja i prednošću od 9.9 s bio brži od drugoplasiranog ruskog biatlonca Vladimira Dračeva.

Na SP 2000. osvojio je treću bronzanu u štafeti s Peterom Sendelom, Riccom Großom i Frankom Luckom sa zaostatkom od 53.6 s u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Sergej Rožkov, Vladimir Dračev i Pavel Rostovcev.

Na narednom prvenstvu osvojio je dvije bronzane medalje: u potjeri s dva promašaja i zaostatkom od 45.6 s bio sporiji od pobjednika ruskog biatlonca Pavela Rostovceva; te u masovnom startu, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 18.4 s bio brži od pobjednika francuskog biatlonca Raphaëla Poireea.

Treću srebrnu osvojio je na SP 2002, zbog održavanja ZOI 2002. u jedinoj disciplini utrci masovnog starta, koja nije bila olimpijska disciplina, kada je s četiri promašaja i zaostatkom od 17.9 s bio sporiji od pobjednika francuskog biatlonca Raphaëla Poireea.

Četvrtu srebrnu osvojio je na SP 2003. u utrci masovnog starta, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 49.1 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; te šestu zlatnu štafeti s Peterom Sendelom, Frankom Luckom i Riccom Großom i prednošću od 7.3 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Pavel Rostovcev, Sergej Rožkov i Sergej Čepikov.

Na SP 2004. u štafeti s Michaelom Greisom, Frankom Luckom i Riccom Großom i prednošću od 15.7 min u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Halvard Hanevold, Lars Berger, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen, osvojio je sedmu zlatnu medalju.

Petu srebrnu medalju osvojio je na SP 2005. u sprintu na 10 km, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 10.5 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; dan kasnije šestu bronzanu medalju u potjeri s tri promašaja i zaostatkom od 50.7 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; a sedam dana kasnije u masovnom startu, šestu srebrnu kada je s tri promašaja i zaostatkom od 11.9 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena.

Zadnju bronzanu medalju osvojio je na SP 2007. u štafeti s Michaelom Greisom, Riccom Großom i Michaelom Röschom i zaostatkom od 1:32.5 m u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Ivan Čeresov i Nikolaj Kruglov, Maksim Čudov i Dimitrij Jarošenko.

Svjetski kup

Plasman u Svjetskom kupu
1992/93	1993/94.	1994/95.	1995/96.	1996/97.	1997/98.	1998/99.	1999/00.	2000/01.	2001/02.	2002/03.	2003/04.	2004/05.	2005/06.	2006/07.
6	2	18	3	1	3	1	3	5	4	10	9	2	3	6

Prvi nastup Fischera u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1992/93. na Pokljuki 17. decembra 1992. u utrci na 20 km, kada je osvojio 38-o mjesto. Pobijedio je dva puta u ukupnom plasmanu, četiri puta u ukupnom plasmanu u sprintuz, dva puta u potjeri i dva puta u masovnom startu. Sa 33 pobjede u Svjetskom kupu je najbolji njemački biatlonac (stanje 20. juna 2026.). U ekipnim utrka je pobijedio 24 puta.

Prestanak karijere

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 2007.

Vanjski linkovi

• Sven Fischer na sport365.com (Rezultati u biatlonu) (en)