Svjetlaci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Svjetlaci
(Svici)
Odrasli svjetlac Photuris lucicrescens
Odrasli svjetlac Photuris lucicrescens
Parenje Lampyris noctiluca
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoArthropoda
RazredInsecta
InfraklasaNeoptera
RedColeoptera
PorodicaLampyridae
Latreille, 1817.
Potporodice i rodovi
Amydetinae[1]
Cheguevariinae[2]
Chespiritoinae[3]

Cyphonocerinae
Lamprohizinae[1]
Lampyrinae
Luciolinae
Ototretinae
Photurinae
Psilocladinae[1]
Pterotinae[1]

Rodovi

Anadrilus Kirsch, 1875
Araucariocladus Silveira and Mermudes, 2017
Crassitarsus Martin, 2019
Lamprigera Motschulsky, 1853
Oculogryphus
Jeng, Engel, and Yang, 2007
Photoctus McDermott, 1961

Pollaclasis Newman, 1838

Svjetlaci ili svici (lat. Lampyridae) su porodica insekata u redu tvrdokrilaca (Coleoptera), sa više od 2.000 opisanih vrsta, od kojih mnoge emitiraju svjetlost. To su bube mehkog tijela koje se obično nazivaju i munjebube zbog njihove upadljive proizvodnje svjetlosti, uglavnom tokom sumraka, da privuku ostale. Proizvodnja svjetlosti u Lampyridae nastala je kao pošten signal upozorenja da su larve neukusne; ovo je kooptirano u evoluciji kao signal parenja kod odraslih. U daljem razvoju, ženke svitaca iz roda Photuris oponašaju bljeskalicu vrsta roda Photinus kako bi uhvatile svoje mužjake kao plijen.

Svicie su rasprostranjeni u se umjerenoj i tropskoj klimi. Mnogi žive u močvarama ili u vlažnim, šumovitim područjima, gdje njihove larve imaju obilne izvore hrane. Dok svi poznati svici sijaju kao larve, samo neke odrasle jedinke proizvode svjetlost, a lokacija svjetlosnog organa varira među vrstama i među spolovima iste vrste. Privlačili su ljudsku pažnju još od klasične antike; njihovo prisustvo se smatra da označava širok spektar uslova u različitim kulturama, a posebno je estetski cijenjeno u Japanu, gdje su parkovi izdvojeni za ovu specifičnu svrhu.

Biologija[uredi | uredi izvor]

larviformna ženka sa organima koji emituju svjetlost na svom abdomenu. Za razliku od stvarnih larvi, ona ima složene oči.

Svicu su tvrdokrilci i u mnogim aspektima podsećaju na druge koleoptere u svim fazama svog životnog ciklusa, prolazeći kroz potpunu metamorfozu.[4] Nekoliko dana nakon parenja, ženka polaže oplođena jaja na ili neposredno ispod površine tla. Jaja se izlegu tri do četiri sedmice kasnije.[5]

Larve se hrane do kraja ljeta. Svici hiberniraju kao larve. Neki to rade ukopavajući se pod zemlju, dok drugi nalaze mjesta na ili ispod kore drveća. Izbijaju u proleće. Larve većine vrsta su specijalizovani predatori i hrane se drugim larvama, kopnenim puževima i golaćima. Neki su toliko specijalizovani da imaju žljebaste mandibule koje isporučuju probavnu tečnost direktno svom plijenu. Nakon nekoliko sedmica, larve se ukukuljiče jednu do dvije i po sedmice i izlaze kao odrasle jedinke.[5]

Ishrana odraslih varira između vrsta svitaca: neki su grabežljivice, dok se drugi hrane biljnim polenom ili nektarom. Neki odrasli, poput evropskog svjetlećeg crva, nemaju usta, izlaze samo da bi se parili i položili jaja prije smrti. Odrasle jedinke ljeti žive najviše nekoliko sedmica.[5][6]

Svici se veoma razlikuju po svom općem izgledu, sa razlikama u boji, obliku, veličini i karakteristikama kao što su antene. Odrasle jedinke se razlikuju po veličini u zavisnosti od vrste, sa najvećim dužinom do 25 mm (1 in). Mnoge vrste imaju neleteće larviformne ženke. One se često mogu razlikovati od larvi samo zato što odrasle ženke imaju složene oči, za razliku od jednostavnog oka larvi, iako ženke imaju mnogo manje (i često visoko regresirane) oči od očiju njihovih mužjaka.[7] Najčešći poznati svici su noćni, iako su brojne vrste dnevne i obično neluminescentne; međutim, neke vrste koje ostaju u sjenovitim područjima mogu proizvoditi svjetlost.[4]

Većina svitaca je neukusna za kičmenjačke grabežljivce , jer sadrže steroidne pirone lucibufagine, slične kardiotonskim bufadienolidima koji se nalaze u nekim otrovnim žabama.[8] Svi svjetlaci sijaju kao larve, pri čemu je bioluminiscencija iskreni aposematski signal upozorenja predatorima.[9][10][11]

Svjetlost i hemijska proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Photuris ženka po bljesku (gore) i sa njenom vlastitom svjetlošću (ispod)

Proizvodnja svjetlosti kod svitaca je posljedica hemijskog procesa zvanog bioluminiscencija. Ovo se dešava u specijalizovanim organima koji emituju svetlostij, obično na donjem delu trbuha ženke. Enzim luciferaza deluje na luciferin, u prisustvu magnezijevih iona, adenozin-trifosfata, i kisika, stvarajući svetlost. Kisik se dovodi preko abdominalne traheje ili cijevi za disanje. Gen za kodiranje ove supstance je umetnut u mnoge različite organizme.[12] Luciferaza svitaca koristi se u forenzici, a enzim ima medicinsku upotrebu – posebno za otkrivanje prisustva ATP ili magnezija.[9] Svjetlaxci proizvode "hladno svjetlo", bez infracrvene ili ultraljubičaste frekvencije. Svjetlo može biti žuto, zeleno ili blijedocrveno, sa talasnom dužinom s od 510 do 670 nanometara. Možda se čini da neke vrste kao što je slabo svijetleća " plavi duh" u istočnim SAD emituju plavkasto-bijelu svjetlost iz daljine i u uvjetima slabog osvjetljenja, ali njihov sjaj je jarko zelen kada se posmatra izbliza.[13] Percipirana nijansa njihove plave može biti posljedica Purkinjeovog efekta.[14]

Odrasle jedinke emituju svjetlost prvenstveno za odabir partnera. Rana bioluminiscencija larve usvojena je u filogeniji odraslih krijesnica, te je više puta dobijana i izgubljena prije nego što se učvrstila i zadržala kao mehanizam seksualne komunikacije kod mnogih vrsta.[9][15] Odrasle lampiride imaju različite načine komuniciranja sa partnerima tokom udvaranja: stabilan sjaj, bljesak i korištenje hemijskih signala koji nisu povezani sa fototičkim sistemima.[16] Hemijski signali ili feromoni, su prastari oblik seksualne komunikacije; ovo prethodi evoluciji blic signalizacije u lozi, i danas je zadržano kod dnevno aktivnih vrsta.[9][17] Neke vrste, posebno svici iz rodova Photinus , Photuris i Pyractomena , odlikuju se jedinstvenim obrascima udvaranja koje emituju leteći mužjaci u potrazi za ženkama. Općenito, ženke iz roda Photinus ne lete, ali daju brzi odgovor na mužjačke signale svoje vrste. Signali, bilo da su foto ili hemijski, omogućavaju svicima da identifikuju parnjake svoje vrste. Karakteristike blic signalizacije uključuju razlike u trajanju, vremenu, boji, broju i stopi ponavljanja, visini leta i smjeru leta (npr. penjanje ili ronjenje) i variraju međuspecifično i geografski.[18][11] Kada blic signali nisu dovoljno razlučeni između vrsta u populaciji, seksualna selekcija podstiče divergenciju signalnih obrazaca.[18]

Sinhronizacija treptanja javlja se kod nekoliko vrsta; objašnjava se kao fazna sinhronizacija i spontani poredak.[19] Tropski svjetlaci rutinski sinhronizuju svoje bljeskove među velikim grupama, posebno u jugoistočnoj Aziji. Noću duž obala rijeka u malezijskim džunglama, svici precizno sinhroniziraju svoje svjetlosne emisije. Dosadašnje hipoteze o uzrocima ovog ponašanja uključuju ishranu, društvenu interakciju i nadmorsku visinu. Na Filipinima, hiljade svitaca mogu se vidjeti tokom cijele godine u gradu Donsol. U Sjedinjenim Državama, jedno od najpoznatijih vidilišta svitacaa koji trepću u unisonu dešava se svake godine u blizini grada Elkmont, Tennessee, u Great Smoky Mountains, tokom prvih sedmica juna.[20] Nacionalni park Congaree u Južnoj Karolini je još jedan domaćin ovog fenomena.[21]

Ženke "femme fatale" svitaca roda Photuris oponašaju fototičke signalne obrasce manjih jedinki rodaPhotinus, privlačeći mužjake onime što izgleda kao prikladan partner i jedu ih.[9] Ovo osigurava ženkama zalihe toksičnih odbrambenih hemikalija lucibufagina.[22]

Mnogi svici ne proizvode svjetlost. Obično su ove vrste dnevne ili dnevno leteće, kao što su one iz roda Ellychnia. Nekoliko dnevnih svitaca koji uglavnom naseljavaju sjenovita mjesta, kao što su ispod visokih biljaka ili drveća, luminiscentni su. Jedan takav rod je Lucidota. Nebioluminiscentne vrste za signaliziranje partnerima koriste feromone. Ovo je podržano činjenicom da neke bazne grupe ne pokazuju bioluminiscenciju i umjesto toga koriste hemijsku signalizaciju. Phosphaenus hemipterus ima fotične organe, a ipak je dnevni svitac i ima velike antene i male oči. Ove osobine snažno sugeriraju da se feromoni koriste za seksualnu selekciju, dok se foto organi koriste za signale upozorenja. U kontroliranim eksperimentima, mužjaci koji su dolazili niz vjetar prvi su stigli do ženki, što ukazuje da mužjaci putuju uz vjetar duž perjanice tragova feromona. Mužjaci mogu pronaći ženke bez upotrebe vizuelnih znakova, pa seksualna komunikacija u P. hemipterus izgleda da je u potpunosti posredovan feromonima.[23]

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Hstorija fosila[uredi | uredi izvor]

Najstariji poznati fosil iz porodice Lampyridae je Protoluciola iz kasne krede (kenomanij ~ prije 99 miliona godina) burmanski ćilibar iz Mjanmara, koji pripada potporodica Luciolinae. Organ koji proizvodi svjetlost je jasno prisutan.[24] Na osnovu genomske analize, zaključeno je da je boja sjaja predaka za posljednjeg zajedničkog pretka svih živih svitaca bila zelena.[25]

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Svici (uključujući munjevice) su porodica, Lampyridae, od oko 2.000 vrsta unutar rfeda Coleoptera. Porodica čini jedinstveni kladus, prirodnu filogenetičku grupu.[1] Termin svitac se koristi i za odrasle jedinke i za larve vrsta kao što je Lampyris noctiluca, obična evropska larva u kojoj samo odrasle ženke koje ne lete sjajno sijaju; leteći mužjaci sijaju slabo i isprekidano.[26][27][28] U Amerikama, "sjajni crvi" su blisko srodna porodica tvrdokrilaca Phengodidae, dok je na Novom Zelandu i Australiji "sjajni crv" luminiscentna larva gljivičnog svica Arachnocampa , unutar pravih muha, Diptera. [26]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Filogenija porodice Lampyridae, zasnovana na filogenetskim i morfološkim dokazima Martina et al. 2019, je:[1]

Coleoptera
Cantharidae itd.

Cantharis lateralis 85974126.jpg

Elateriformia

Elateridae Ampedus nigricollis.jpg

Rhagophthalmidae

Phengodidae Phengodes orbignyi.jpg

Lampyridae

Luciolinae Luciola lusitanica ♂.jpg

Pterotinae Firefly - Pterotus obscuripennis, Sierra City, California (cropped).jpg

Ototretinae Oculogryphus chenghoiyanae (cropped).jpg

Lamprohizinae Lamprohiza splendidula01 (cropped).jpg

Psilocladinae

Amydetinae

Photurinae Photuris lucicrescens (cropped).jpg

Lampyrinae Lamprigera yunnana (cropped).jpg

bioluminescent


Konzervacija[uredi | uredi izvor]

Svici u Georgiji, izlaganje 8 sekundi

Smatra se da populacija svitaca opada širom svijeta. Iako su podaci o praćenju za mnoge regije oskudni, sve veći broj anegdotskih izvještaja, zajedno s nekoliko objavljenih studija iz Evrope i Azije, sugerira da su svjetlaci u problemu.[29][30][31][32] Nedavne IUCN crvena lista procjene za sjevernoameričke svicve identificirale su vrste s povećanim rizikom od izumiranja u SAD-u, s 18 taksona kategoriziranih kao ugroženima od izumiranja.[33][34]

Svici se suočavaju s prijetnjama, uključujući gubitak i degradaciju staništa, svjetlosno zagađenje, korištenje pesticida i klimatske promjene.[35] Svitački turizam, brzo rastući sektor industrije putovanja i turizma, također je identificiran kao potencijalna prijetnja svicima i njihovim staništima kada se njima ne upravlja na odgovarajući način.[36] Poput mnogih drugih organizama, na svice direktno utiču promjene u korištenju zemljišta (npr. gubitak područja staništa i povezanosti), što je identificirano kao glavni pokretač promjena biodiverziteta u kopnenim ekosistemima. [37] Pesticidi, uključujući insekticide i herbicide, također su naznačeni kao vjerojatni uzrok opadanja brojnosti svitaca.[38][39] Ove hemikalije ne samo da mogu direktno naštetiti svicima, već imaju i potencijal da smanje populaciju plijena i degradiraju stanište. Svjetlosno zagađenje je posebno zabrinjavajuća prijetnja za ove insekta. Budući da većina vrsta svitaca koristi bioluminiscentne signale udvaranja,[40] također su veoma osetljivi na nivoe svetlosti u okolini i posledično na svjetlosno zagađenje.[40][41] Sve veći broj studija koje istražuju efekte vještačkog svjetla noću na svice pokazalo je da svjetlosno zagađenje može poremetiti signale udvaranja, pa čak i ometati raspršivanje larvi.[42][43][44][45] Istraživanja se slažu da je zaštita i unapređenje staništa svitaca neophodna za očuvanje njihove populacije. Preporuke uključuju smanjenje ili ograničavanje vještačkog svjetla noću, obnavljanje staništa gdje se pojavljuju ugrožene vrste i eliminaciju nepotrebne upotrebe pesticida, između mnogih drugih mjera.[39][46][47]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g Martin, Gavin J.; Stanger-Hall, Kathrin F.; Branham, Marc A.; et al. (1 November 2019). Jordal, Bjarte (ured.). "Higher-Level Phylogeny and Reclassification of Lampyridae (Coleoptera: Elateroidea)". Insect Systematics and Diversity. Oxford University Press ). 3 (6). doi:10.1093/isd/ixz024.
  2. ^ Ferreira, Vinicius S.; Keller, Oliver; Branham, Marc A.; Ivie, Michael A. (2019). "Molecular data support the placement of the enigmatic Cheguevaria as a subfamily of Lampyridae (Insecta: Coleoptera)". Zoological Journal of the Linnean Society. Oxford University Press. 187 (4): 1253–1258. doi:10.1093/zoolinnean/zlz073.
  3. ^ Ferreira, Vinicius S.; Keller, Oliver; Branham, Marc A (1 November 2020). Marvaldi, Adriana (ured.). "Multilocus Phylogeny Support the Nonbioluminescent Firefly Chespirito as a New Subfamily in the Lampyridae (Coleoptera: Elateroidea)". Insect Systematics and Diversity. Oxford University Press. 4 (6). doi:10.1093/isd/ixaa014.
  4. ^ a b Lewis, Sara (26 April 2016). Silent Sparks: The Wondrous World of Fireflies. Princeton University Press. str. 17. ISBN 978-1400880317.
  5. ^ a b c Marshall, Michael (22 February 2020). "Why the lights are going out for fireflies". The Guardian. Pristupljeno 4 February 2022.
  6. ^ McLean, Miriam; Buck, John; Hanson, Frank E. (1972). "Culture and Larval Behavior of Photurid Fireflies". The American Midland Naturalist. University of Notre Dame. 87 (1): 133–145. doi:10.2307/2423887. JSTOR 2423887.
  7. ^ Lau, T.F.; Meyer-Rochow, V. B. (2006). "Sexual dimorphism in the compound eye of Rhagophthalmus ohbai (Coleoptera: Rhagophthalmidae): Morphology and ultrastructure". Journal of Asia-Pacific Entomology. 9: 19–30. doi:10.1016/S1226-8615(08)60271-X.
  8. ^ Eisner, Thomas; Wiemer, David; Haynes, Leroy; Meinwald, Jerrold (1978). "Lucibufagins: Defensive steroids from the fireflies Photinus ignitus and P. marginellus (Coleoptera: Lampyridae)". PNAS. 75 (2): 905–908. Bibcode:1978PNAS...75..905E. doi:10.1073/pnas.75.2.905. PMC 411366. PMID 16592501.
  9. ^ a b c d e Lewis, Sara M.; Cratsley, Christopher K. (January 2008). "Flash Signal Evolution, Mate Choice, and Predation in Fireflies". Annual Review of Entomology. 53 (1): 293–321. doi:10.1146/annurev.ento.53.103106.093346. PMID 17877452. S2CID 16360536.
  10. ^ Branham, Marc A.; Wenzel, John W. (December 2001). "The Evolution of Bioluminescence in Cantharoids (Coleoptera: Elateroidea)". The Florida Entomologist. 84 (4): 565. doi:10.2307/3496389. JSTOR 3496389.
  11. ^ a b Gullan & Cranston 2014, pp. 121–122.
  12. ^ Day, John (2009). "Beetle bioluminescence: a genetic and enzymatic research review". u Meyer-Rochow, V. B. (ured.). Bioluminescence in Focus. Research Signpost: Kerala. str. 325–355.
  13. ^ Frick-Ruppert, Jennifer E.; Rosen, Joshua J. (2008). "Morphology and Behavior of Phausis Reticulata (Blue Ghost Firefly)". Journal of the North Carolina Academy of Science. 124 (4): 139–47.
  14. ^ Branchini, Bruce R.; Southworth, Tara L.; Salituro, Leah J.; Fontaine, Danielle M.; Oba, Yuichi (2017). "Cloning of the Blue Ghost (Phausis reticulata) Luciferase Reveals a Glowing Source of Green Light". Photochemistry and Photobiology. 93 (2): 473–478. doi:10.1111/php.12649. PMID 27696431.
  15. ^ Martin, Gavin J.; Branham, Marc A.; Whiting, Michael F.; Bybee, Seth M. (February 2017). "Total evidence phylogeny and the evolution of adult bioluminescence in fireflies (Coleoptera: Lampyridae)". Molecular Phylogenetics and Evolution. 107: 564–575. doi:10.1016/j.ympev.2016.12.017. PMID 27998815.
  16. ^ Stanger-Hall, K. F.; Lloyd, J. E.; Hillis, D. M. (2007). "Phylogeny of North American fireflies (Coleoptera: Lampyridae): implications for the evolution of light signals". Molecular Phylogenetics and Evolution. 45 (1): 33–49. doi:10.1016/j.ympev.2007.05.013. PMID 17644427.
  17. ^ Branham, M. (February 2003). "The origin of photic behavior and the evolution of sexual communication in fireflies (Coleoptera: Lampyridae)". Cladistics. 19 (1): 1–22. doi:10.1111/j.1096-0031.2003.tb00404.x. PMID 34905865 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 46266960.
  18. ^ a b Stanger-Hall, Kathrin F.; Lloyd, James E. (March 2015). "Flash signal evolution in Photinus fireflies: Character displacement and signal exploitation in a visual communication system". Evolution. 69 (3): 666–682. doi:10.1111/evo.12606. PMID 25627920. S2CID 26075485.
  19. ^ Murray, James D. (2002). Mathematical Biology. I. An Introduction (3rd izd.). Springer Science+Business Medi. str. 295–299. ISBN 978-0-387-95223-9.
  20. ^ Synchronous Fireflies – Great Smoky Mountains National Park. Nps.gov (3 June 2013). Retrieved on 22 June 2013.
  21. ^ Cross, Robert (23 May 2004) "Tree huggin'". Chicago Tribune.
  22. ^ Gullan & Cranston 2014, p. 387.
  23. ^ De Cock, R.; Matthysen, E. (2005). "Sexual communication by pheromones in a firefly, Phosphaenus hemipterus (Coleoptera: Lampyridae)". Animal Behaviour. 70 (4): 807–818. doi:10.1016/j.anbehav.2005.01.011. S2CID 53180940.
  24. ^ Kazantsev, S. V. (December 2015). "Protoluciola albertalleni gen.n., sp.n., a new Luciolinae firefly (Insecta: Coleoptera: Lampyridae) from Burmite amber". Russian Entomological Journal. 24 (1): 281–283. doi:10.15298/rusentj.24.4.02.
  25. ^ Oba, Y.; Konishi, K.; Yano, D.; Shibata, H.; Kato, D.; Shirai, T. (December 2020). "Resurrecting the ancient glow of the fireflies". Science Advances. 6 (49): eabc5705. Bibcode:2020SciA....6.5705O. doi:10.1126/sciadv.abc5705. PMC 7710365. PMID 33268373.
  26. ^ a b Meyer-Rochow, Victor Benno (2007). "Glowworms: a review of "Arachnocampa" spp and kin". Luminescence. 22 (3): 251–265. doi:10.1002/bio.955. PMID 17285566.
  27. ^ "UK Glow worm survey home page".
  28. ^ "Enter a glow-worm record". 11 June 2015. Pristupljeno 19 July 2018.
  29. ^ Atkins, Val; Bell, Dolly; Bowker, Ann; et al. (2016). "The status of the glow-worm Lampyris noctiluca L. (Coleoptera: Lampyridae) in England". Lampyrid. 4: 20–35.
  30. ^ Gardiner, Tim; Didham, Raphael K. (2020). "Glowing, glowing, gone? Monitoring long-term trends in glow-worm numbers in south-east England". Insect Conservation and Diversity (jezik: engleski). 13 (2): 162–174. doi:10.1111/icad.12407. S2CID 216387774.
  31. ^ Khoo, Veronica; Nada, B.; Kirton, L.G.; et al. (2009). "Monitoring the population of the firefly Pteroptyx tener along the Selangor River, Malaysia for conservation and sustainable ecotourism". Lampyrid. 2: 162–173.
  32. ^ Wong, C.; Yeap, C.A. (2012). "Conservation of congregating firefly zones (CFZs) in peninsular Malaysia". Lampyrid. 2: 174–187.
  33. ^ "Latest Update to the IUCN Red List Includes First Global Assessments for Fireflies, with a Spotlight on North America | Xerces Society". xerces.org. Pristupljeno 2021-10-12.
  34. ^ Fallon, Candace E.; Walker, Anna C.; Lewis, Sara; et al. (2021-11-17). "Evaluating firefly extinction risk: Initial red list assessments for North America". PLOS One. 16 (11): e0259379. doi:10.1371/journal.pone.0259379. PMC 8598072 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34788329 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  35. ^ Lewis, Sara M; Wong, Choong Hay; Owens, Avalon C. S.; et al. (1 February 2020). "A Global Perspective on Firefly Extinction Threats". BioScience. 70 (2): 157–167. doi:10.1093/biosci/biz157.
  36. ^ Lewis, Sara M.; Thancharoen, Anchana; Wong, Choong Hay; et al. (2021). "Firefly tourism: Advancing a global phenomenon toward a brighter future". Conservation Science and Practice. 3 (5): e391. doi:10.1111/csp2.391.
  37. ^ Sala, Osvaldo E.; Chapin, F. Stuart; Iii; et al. (2000-03-10). "Global Biodiversity Scenarios for the Year 2100". Science. 287 (5459): 1770–1774. doi:10.1126/science.287.5459.1770. PMID 10710299.
  38. ^ See "How You Can Help", FireFly.org, citing (1) "Understanding Halofenozide (Mach 2) and Imidacloprid (Merit) Soil Insecticides," by Daniel A Potter. International SportsTurf Institute, Inc., Turfax, Vol. 6 No. 1 (Jan-Feb 1998) and (2) "Relative Toxicities of Chemicals to the Earthworm Eisenia foetida," by Brian L. Roberts and H. Wyman Dorough. Article first published online: 20 October 2009. Environmental Toxicology and Chemistry, Vol. 3, No. 1 (Jan. 1984), pp. 67–78.
  39. ^ a b Fallon, Candace; Hoyle, Sarah; Lewis, Sara; et al. (2019). "Conserving the Jewels of the Night: Guidelines for Protecting Fireflies in the United States and Canada" (PDF). The Xerces Society for Invertebrate Conservation. Portland, Oregon. Pristupljeno 2021-06-23.
  40. ^ a b Lloyd, James E.; Wing, Steven R.; Hongtrakul, Tawatchai (1989). "Ecology, Flashes, and Behavior of Congregating Thai Fireflies". Biotropica. 21 (4): 373. doi:10.2307/2388290. JSTOR 2388290.
  41. ^ Viviani, Vadim Ravara; Rocha, Mayra Yamazaki; Hagen, Oskar (June 2010). "Fauna de besouros bioluminescentes (Coleoptera: Elateroidea: Lampyridae; Phengodidae, Elateridae) nos municípios de Campinas, Sorocaba-Votorantim e Rio Claro-Limeira (SP, Brasil): biodiversidade e influência da urbanização". Biota Neotropica. 10 (2): 103–116. doi:10.1590/s1676-06032010000200013.
  42. ^ Firebaugh, Ariel; Haynes, Kyle J. (2016-12-01). "Experimental tests of light-pollution impacts on nocturnal insect courtship and dispersal". Oecologia. 182 (4): 1203–1211. Bibcode:2016Oecol.182.1203F. doi:10.1007/s00442-016-3723-1. PMID 27646716. S2CID 36670391.
  43. ^ Owens, Avalon Celeste Stevahn; Meyer-Rochow, Victor Benno; Yang, En-Cheng (7 February 2018). "Short- and mid-wavelength artificial light influences the flash signals of Aquatica ficta fireflies (Coleoptera: Lampyridae)". PLOS ONE. 13 (2): e0191576. Bibcode:2018PLoSO..1391576O. doi:10.1371/journal.pone.0191576. PMC 5802884. PMID 29415023.
  44. ^ Owens, Avalon C. S.; Lewis, Sara M. (2021). "Narrow‐spectrum artificial light silences female fireflies (Coleoptera: Lampyridae)". Insect Conservation and Diversity. 14 (2): 199–210. doi:10.1111/icad.12487. S2CID 232246018.
  45. ^ Owens, Avalon C.S.; Lewis, Sara M. (2021). "Effects of artificial light on growth, development, and dispersal of two North American fireflies (Coleoptera: Lampyridae)". Journal of Insect Physiology. 130: 104200. doi:10.1016/j.jinsphys.2021.104200. PMID 33607160. S2CID 231969942.
  46. ^ "How You Can Help Prevent Fireflies from Disappearing". Firefly.org. Pristupljeno 12 October 2021.
  47. ^ "How You Can Help". Xerces Society. Pristupljeno 12 October 2021.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Coleoptera