Svjetsko ekipno šahovsko prvenstvo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Vasilij Ivančuk, ukrajinski velemajstor i najuspješniji šahista u pojedniačnoj konkurenciji na Svjetskom ekipnom šahovskom prvenstvu
Valentina Gunina, ruska velemajstorica i najuspješnijija šahistkinja u pojedniačnoj konkurenciji na Svjetskom ekipnom šahovskom prvenstvu

Svjetsko ekipno šahovsko prvenstvo je pored Šahovske olimpijade, najznačajnije međunarodno šahovsko takmičenje u organizaciji FIDE. Takmičenja se organiziraju od 1985. godine, a na prvom prvenstvu održanom u švicarskom Luzernu, nastupilo je deset ekipa u muškoj konkurenciji. Tek 2007. godine odigrano je prvo prvenstvo u ženskoj konkurenciji u ruskom Jekaterinburgu. Trenutni pobjednici (stanje 2017) je selekcija Kine u muškoj konkurenciji i Rusija u ženskoj konkurenciji.

Historija[uredi | uredi izvor]

Turnir je zamišljen kao najviši stupanj šahovskog takmičenja. Kvalifikovani šahovski savezi su pobjednici aktuelnog Evropskog prvenstva, Prvenstva Azije, pobjednik Panameričkog prvenstva, zatim je pravo nastupa imao ujedinjeni Afrički tim, koji je na kasnijim prvenstvima naslijedio pobjednik Afričkog prvenstva, te timovi koji su osvojili drugo do šesto mjesto na zadnjoj Šahovskoj olimpijadi. U slučaju da bi jedan tim imao dvostruko pravo nastupa, zamjenjivao bi ga šahovski savez, koji je bio slijedeći po plasmanu na Šahovskoj olimpijadi. Domaćin i organizator prvenstva imao je pravo nastupa. Prva četiri prvenstva održana su u švicarskom Luzernu, a broj saveza je od prvog prvenstva 1985. ograničen na 10. Na prvom turniru igralo se na šest ploča, a od drugog prvenstva 1987. broj ploča je smanjen na četiri. Turniri su u početku igrani svake četiri godine, sa jednim izuzetkom od pet godina, a od 8-og prvenstva 2011. igra se svake dvije godine. Turnir u ženskoj konkurenciji igra se od 2007. godine, kada je u ruskom Jekaterinburgu, nastupilo deset saveza, koji su igrali na četiri table. Ženska su prvenstva igrana u intervalu od dvije godine, te se modus turnira nije mijenjao.[1]

Format takmičenja[uredi | uredi izvor]

Format takmičenja se u muškoj konkurenciji od prvog prvenstva nije promijenio. Turnir se igrao po Bergerovom sistemu, gdje svaki tim igra protiv svakog, a jedina promjena je bila broj tabli, koji je sa šest, nakon prvog turnira smanjen na četiri. Svaki je tim imao pravo na jednog rezervnog igrača. Pravilo je da na turniru učestvuje deset šahovskih saveza, ali je na dva prvenstva (SP 2001. i SP 2005.) zbog odustajanja nekoliko timova, nastupilo samo devet saveza, a na SP 2005. je kao deveti tim, nastupila ženska selekcija Kine, koja je na 35. šahovskoj olimpijadi na Bledu u Sloveniji 2002. godine osvojila zlatnu medalju. Na prvih šest prvenstava (od SP 1985.-SP 2005.) plasman se odlučivao po broju osvojenih bodova na ploči, a od SP 2010. bodovi su se računali tako da bi se za pobjedu tima dobijala dva boda, za nerješen rezultat jedan bod, a za poraz se ne bi dobijali bodovi. U slučaju istog broja timskim bodova, odlučivali bi osvojeni bodovi po pločama, a ako bi i taj broj bio jednak, odlučivao bi međusobni susret, a kao slijedeći parametar jedan od šahovskih kriterija.

Ženski su se turniri takođe igrali po Bergerovom sistemu, a svaki je tim imao pravo na jednu rezervnu igračicu. Bodovanje na ženskim prvenstvima je od prvog SP 2007. uvijek na timskom principu bodovanja.

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Na turnirima se dodjeljuju timske i pojedinačne medalje. Najuspješniji šahovski savez u muškoj konkurenciji je Rusija sa četiri zlatne, dvije srebrne i jednom bronzanom medaljom. U ženskoj konkurenciji, najbolji tim je selekcija Kine sa šest osvojenih medalja i to tri zlatne, dvije srebrne i jednom bronzanom medaljom. Šahista sa najviše osvojenih medalja u pojedinačnoj konkurenciji je sovjetski i ukrajinski velemajstor Vasilij Ivančuk, koji je nastupio na osam turnira i osvojio 3 zlatne, 2 srebrne i jednu bronzanu medalju. Na ženskim turnirima najuspješnija šahistkinja u pojedinačnoj konkurenciji, je Ruskinja Valentina Gunina sa 3 zlatne, 1 srebrnom i 3 bronzane medalje.

Muškarci[uredi | uredi izvor]

# Grad
domaćin
Država Godina I II III Broj
tabli
Broj
timova
Broj
igrača
Broj
partija
1. Luzern
(detalji)
Švicarska 1985. SSSR  Mađarska  Engleska 6 10 76 270
2. Luzern
(detalji)
Švicarska 1989. SSSR  Jugoslavija  Engleska 4 10 60 180
3. Luzern
(detalji)
Švicarska 1993. SAD  Ukrajina  Rusija 4 10 55 180
4. Luzern
(detalji)
Švicarska 1997.  Rusija SAD  Armenija 4 10 60 180
5. Erevan
(detalji)
Armenija 2001.  Ukrajina  Rusija  Armenija 4 9 53 144
6. Be’er Scheva
(detalji)
Izrael 2005.  Rusija  Kina  Armenija 4 9 53 144
7. Bursa
(detalji)
Turska 2010.  Rusija SAD  Indija 4 10 60 180
8. Ningbo
(detalji)
Kina 2011.  Armenija  Kina  Ukrajina 4 10 50 180
9. Antalya
(detalji)
Turska 2013.  Rusija  Kina  Ukrajina 4 10 50 180
10. Zaghkadsor
(detalji)
Armenija 2015.  Kina  Rusija  Armenija 4 10 50 180
11. Hanti-Mansijsk
(detalji)
Turska 2017.  Kina  Rusija  Armenija 4 10 50 180

Žene[uredi | uredi izvor]

# Grad
domaćin
Država Godina I II III Broj
tabli
Broj
timova
Broj
igrača
Broj
partija
1. Jekaterinburg
(detalji)
Rusija 2007.  Kina  Rusija  Ukrajina 4 10 49 180
2. Ningbo
(detalji)
Kina 2009.  Kina  Rusija  Ukrajina 4 10 49 180
3. Mardin
(detalji)
Turska 2011.  Kina  Rusija  Gruzija 4 10 49 180
4. Astana
(detalji)
Kazahstan 2013.  Ukrajina  Kina  Rusija 4 10 50 180
5. Čengdu
(detalji)
Kina 2015.  Gruzija  Rusija  Kina 4 10 50 180
6. Hanti-Mansijsk
(detalji)
Kina 2017.  Rusija  Kina  Gruzija 4 10 50 180

Pregled[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Svjetska ekipna šahovska prvenstva na olimpbase.org