Idi na sadržaj

Svjetsko prvenstvo u šahu 1886.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Svjetsko prvenstvo u šahu 1886.
New York City, St. Louis, New Orleans, SAD
Branilac titule
Izazivač
Wilhelm Steinitz
Wilhelm Steinitz
Johannes Hermann Zukertort
Johannes Hermann Zukertort
 Wilhelm Steinitz (Austrija)
 Johannes Hermann Zukertort (UK)
10
5
Rođen: 17. 5. 1836.
(49 god.)
Rođen: 7. 9. 1842.
(43 god.)
Pobjednik u dvoboju protiv Anderssena 1886.
Pobjednik turnira u Londonu 1883.
Organizacija
Organizator:
Službena web stranica:
SP 1889.

Svjetsko prvenstvo u šahu 1886. održano u New Yorku, St. Louisu i New Orleansu u SAD između 11. januara i 29. marta 1886. godine je prvo po redu Svjetsko prvenstvo. Za titulu prvog svjetskog prvaka borili su se austrijski velemajstor Wilhelm Steinitz, dok je njegov protivnik bio britanski velemajstor Johannes Hermann Zukertort.

Šahovski dvoboji između najboljih svjetskih šahista održavali su se i ranije,[1] ali se kao prvo zvanično Svjetsko prvenstvo u šahu, na kojem je dodijeljena titula svjetskog prvaka (engl: Champion of the World) naziva dvoboj između austrijskog šahiste Steinitza i britanskog šahiste, porijeklom iz Poljske Zukertorta, koji je održan 1886. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nakon dvoboja i pobjede protiv Anderssena 1866. godine, Steinitz je smatran braniteljem naslova, dok je Zukertort, pobjedom na Šahovskom turniru u Londonu 1883. postao Steinitzov protivnik u borbi za titulu svjetskog prvaka. Pobjedom na Londonskom turniru, na kojem je Steinitz osvojio drugo mjesto, titulu najboljeg šahiste za sebe je uzeo Zukertort. Da bi se uskladile nesuglasice odlučeno je da se održi turnir između dvojice najboljih, te da igrač koji prvi sakupi 10 pobjeda, bude proglašen prvim Svjetskim šahovskim prvakom. Nakon 20 partija održanih u New Yorku, St. Louisu i New Orleansu, sa 10 pobjeda, 5 remija i 5 poraza, titulu je osvojio Steinitz.[2]

Historija

[uredi | uredi izvor]

U Evropi, Sjevernoj Americi i Australiji su se već polovinom 19. vijeka održavali šahovski turniri i dvoboji šahovskih majstora. Jedan od najpoznatijih dvoboja je održan 1834. godine između Alexandra McDonnella i La Bourdonnaisea.

Steinitz je još kao dijete važio za jakog igrača u rodnom Pragu. Nakon uspjeha na turnirima u Beču, nastupio je 1862. godine prvi put na jakom turniru u Londonu.[3] Mada je osvojio zadnje mjesto, zbog svog stila bio je pohvaljen od pobjednika i jednog od najjačih igrača tog vremena njemačog šahiste Adolfa Anderssena.

Adolf Anderssen, najjači svjetski igrač u periodu od 1862-66.
Dvoboj 1866.[4]1234567891011121314Pob.Bod.
 Adolf Anderssen (Pruska) 1000011110010066
 Wilhelm Steinitz (Austrija) 0111100001101188

Od 14. jula do 10. augusta 1866. u Londonu se održao dvoboj između dvojice najjačih igrača: Adolfa Anderssena i Wilhelm Steinitza, kog je Steinitz dobio sa rezultatom 8:6.[4]

Dvoboj 1872.[2]123456789101112Pob.Bod.
 Wilhelm Steinitz (Austrija) 11½½11½011½179
 Johannes Zukertort (UK) 00½½00½100½013

Zukertort je počeo igrati šah za vrijeme studija medicine na Univerzitetu u Wrocławu. Njegova šahovska karijera počinje useljenjem u Englesku 1872, kada počinje da treninira sa Anderssenom.

Od 6. augusta do 5. septembra 1872. odigrao je dvoboj sa Steinitzom u Londonu, kog je Steinitz dobio sa rezultatom 9:3.[2] Nakon pobjede na Bečkom turniru 1873.[5], Steinitz nije više učestvovao na značajnijim turnirima, dok je tih godina Zukertort pobijedio na nekoliko jakih turnira u Engleskoj[6], te 1878. pobijedio na turniru u Parizu.[5]

Steinitz je početkom 1882. godine Zukertortu predložio jedan konsultacioni dvoboj, koji je ovaj odbio, mada bi ga prihvatio pod uslovom da se igra bez asistenata.[6] Kako je tu ponudu Steinitz odbio, nastupio je na Bečkom turniru 1882., gdje je zajedno sa Winawerom podijelio prvo mjesto sa ukupno 23 bodova iz 34 partije, dok je Zukertort osvojio peto mjesto sa 19,5 bodova iz 31 partije.[7] Godinu dana kasnije, na tada najjačem svjetskom turniru u Londonu, Steinitz je pobijedio, dok je Zukertort osvojio peto mjesto.[8] Ovom pobjedom je Zukertort doveo u sumnju tzv. titulu Champion of the World, koju je Steinitz do tada imao.

Wilhelm Steinitz se u augustu 1883. preselio u Sjedinjene Američke Države, a 23. novembra 1888. je dobio američko državljanstvo.[9] Iste godine promijenio je svoje ime u William.[10] Na Steinitzove provokacije u novinama, da Zukertort izbjegava direktni dvoboj, odgovorio je marta 1885. u časopisu Chess Monthly te ga pozvao na dvoboj na kojem će svako izabrati jednog sekundanta i sudiju.

Organizacija

[uredi | uredi izvor]

Steinitz je 28. marta 1885. sekretara Šahovskog kluba Manhattan, Gustav Simonsona izabrao za svog asistenta, a Zukertot je izabrao sekretara St. George’s Chess Club iz Londona Jamesa Innesa Minchina. Kasnije su ih sami zamijenili za Thomasa Frérea kao Steinitzevog i Charlesa Möhlea kao Zukertortovog sekundanta. Dogovor je potpisan 29. decembra 1885. godine. Troškovi su većinom pokriveni od pokrovitelja, a pravila turnira su planirana devet mjeseci.

Pravila

[uredi | uredi izvor]
Šahovski sat

Nakon što je na turnir u Londonu 1883. prvi put upotrebljen šahovski sat, nije bilo dovoljno iskustvenog znanja o njegovoj upotrebi, broju poteza i vremenu jedne partije. Zukertort je predložio dva sata razmišljanja za 40 poteza, dok je Stenitz tražio više vremena. Dogovor je postignut tako da je za prvih 30 poteza bilo predviđeno 2 sata, a za svakih sljedećih 15 poteza jedan sat. Partije su se trebale igrati svaki drugi dan od 14 do 18 sati, a eventualni nastavak bi se igrao od 20 do 24 sata[11] Prekinute partije bi se igrale slobodnim danima. U slučaju bolesti potvrđene od liječnika, moglo se zatražiti 3 slobodna dana. Vrijeme kašnjenja nije određeno, ali bi se u slučaju kašnjenja jednog od igrača, vrijeme oduzimalo od vremena za igru. Ponavljanje pozicije je regulirano posebnim pravilom, koje se razlikovalo od tada aktualnog pravila u njemačkom priručniku Deutschen Handbuchs, te se tek nakon šestog ponavljanja poteza oba igrača, postizalo pravo na zatjev za remi. Ponašanje kojim bi se protivnik vrijeđao ili na drugi način štetilo protivniku, kažnjavalo se novčanom kaznom od 10 do 100 dolara, kršenje pravila sa 5 do 50 dolara, a teži prekršaji koji bi ometali normalno odvijanje turnira sa 50 do 250 dolara. Sve bi se novčane kazne isplaćivale protivniku.

Mjesta održavanja

[uredi | uredi izvor]
New Orleans oko 1890

Pravila turnira su predviđala da se turnir do četvrte pobjede igra u New Yorku, tri sljedeće pobjede u St. Louisu, a odlučujuće partije u New Orleansu. Turnir je počeo u Cartier’s rooms br. 80 u njujorškoj Petoj avenijii[11] na mjestu gdje je na prvom američkom šahovskom kongresu 1857. odigran dvoboj između Paula Morphyja i Louisa Paulsena, kog je rezultatom 6:2 dobio Morphy[8] Steinitz i Zukertort su koristile iste table i iste figure kao Morphy i Paulsen. Na otvaranju prvenstva bilo je četrdeset gledalaca i prvi put je korištena demonstraciona tabla. Potezi su telegrafom prenošeni u druge gradove Sjedinjenih američkih Država i u London.[12]

Turnirska pravila

[uredi | uredi izvor]

Pobjednik Svjetskog prvenstva postao bi onaj igrač koji prvi dosegne deset pobjeda. Partije sa remijem nisu ubrajane u rezultat. Kod rezultata 9:9 bi se meč bilježio kao neriješen. Svaki od igra¸a trebao je da uloži 2.000 dolara, a pobjednik bi dobio cjelokupnu sumu. Na kraju je Steinitz dobio 4.000 dolara, a Zukertort 750. Po nekim izvorima je kroz klađenje dobio dodatnih 1.000 dolara, mada to nije potvrđeno.[13] Sudija meča bio je Charles F. Buck iz New Orleansa. Mada je za publiku postavljena demonstraciona tabla, š¸ahovska analiza poteza nije bila dozvoljena. Autorska prava partija pripala su igra¸ima

U sljedećoj tabeli su prikazane sve partije turnira, kao i vremena igrača. Najčešće odigrane varijante su bile Odbijeni damin gambit i Španska partija.

Raspored

[uredi | uredi izvor]
PartijaGradDatumRezultatOtvaranjeECO-CodeBroj potezaVrijemePobjede
SteinitzZukertortSteinitzZukertortPartijaSteinitzZukertort
1New York City11. januar10Odbijeni damin gambitD10[2]462:45h2:30h5:15h10
2New York City13. januar01Škotska partijaC47463:20h2:36h5:56h11
3New York City15. januar01Odbijeni damin gambitD10473:05h2:15h5:20h12
4New York City18. januar01Španska partijaC67392:30h1:25h3:55h13
5New York City20. januar01Odbijeni damin gambitD10322:15h1:15h3:30h14
6St. Louis3. februar10Španska partijaC67613:33h1:53h5:26h24
7St. Louis5. februar10Odbijeni damin gambitD40352:10h2:05h4:15h34
8St. Louis8. februar½½Španska partijaC67221:15h0:20h1:35h34
9St. Louis10. februar10Odbijeni damin gambitD26382:12h1:55h4:07h44
10New Orleans26. februar½½Španska partijaC67210:58h0:23h1:21h44
11New Orleans1. mart10Španska partijaC49422:39h1:25h4:04h54
12New Orleans3. mart10Španska partijaC67442:37h1:35h4:12h64
13New Orleans5. mart01Odbijeni damin gambitD26864:55h3:10h8:05h65
14New Orleans13. mart½½Španska partijaC67482:55h1:20h4:15h65
15New Orleans15. mart½½Odbijeni damin gambitD35492:14h1:02h3:16h65
16New Orleans17. mart10Španska partijaC65492:45h2:10h4:55h75
17New Orleans19. mart½½Odbijeni damin gambitD53522:35h1:35h4:10h75
18New Orleans22. mart10Španska partijaC65402:10h1:15h3:25h85
19New Orleans24. mart10Odbijeni damin gambitD53291:04h1:00h2:04h95
20New Orleans29. mart10Bečka partijaC25190:30h0:30h1:00h105

Ukupno vrijeme razmišljanja na turniru iznosilo je 48:27 sati za Steinitza i 31:39 sati za Zukertorta, odnosno ukupno 80:06 sati. Odigrano je ukupno 844 poteza.

Partije

[uredi | uredi izvor]

New York City

[uredi | uredi izvor]

Organizator prvenstva bio je njujorški šahovski klub Manhattan, koji je osnovan 1877. godine[11], koji je za ovu svrhu izdvojio 1.000 dolara[14]

Zukertort je putovao brodom RMS Etruria od Liverpoola do New York Cityja 5. do 13. decembra 1885, gdje ga je dočekala delegacija američkog šahovskog saveza. Od prvih pet partija, Zukertort je dobio četiri, a Steinitz jednu, nakon čega je slijedila osmodnevna pauza, te nastavak dvoboja u St. Louisu

St. Louis

[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo je nastavljeno u šahovskom klubu St. Louis Chess, Checkers and Whist Club. Steintz je španskim otvaranjem dobio prvu partiju u St. Louisu, a njemački časopis Illustrirte Zeitung je objavio prognozu, da Zuckertot neće moći zadržati prednost, što se pokazalo tačnim nakon izjednačenja na 4:4. Sliijedio je nastzavak turnira u New Orleansu.

New Orleans

[uredi | uredi izvor]

U New Orleansu Steinitz Zukertort su nastavili turnir u šahovskom klubu New Orleans Chess, Checkers and Whist Club. Zuckertot je dobio jednu od deset partija, te je Steinitz sa rezultatom 10:5 postao prvi svjetski šahovski prvak i dobio titulu "Champion of the World".

Posljedice

[uredi | uredi izvor]

Titula

[uredi | uredi izvor]

Wilhelm Steinitz je kasnije postao državljanbin Sjedinjenih Američkih Država i promijenio ime u William. Sljedeće dvoboje je odbranio i postao svjetski prvak 1889, 1890 i 1892 godine, a titulu je izbugio 1894 u dvoboju protiv Emanuela Laskera.

Zukertortova smrt

[uredi | uredi izvor]

Iscrpljenost na turniru 1886. godine, se često u literaturi spominje kao uzrok smrti Zuckertota, koji je umro 20. juna 1888.

Ugovor

[uredi | uredi izvor]

Ugovor između Steinitza i Zukertorta, nakon rasformiranja šahovskog kluba Manhattan 2002. godine, nalazi se u privatnom posjedu jednog sakupljača.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Minckwitz, S. 1-2
  2. 1 2 3 4 Partije i rezultati turnira 1. Svjetsko prvenstvo u šahu 1886. na Chessgames.com (en) Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "SČ" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  3. "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 3. 2008. Pristupljeno 6. 3. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. 1 2 Partije i rezultati turnira Anderssen-Steinitz 1866. na Chessgames.com (en)
  5. 1 2 Partije i rezultati turnira Šahovski turnir u Beču 1873. na Chessgames.com (en) Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "B" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  6. 1 2 Minckwitz, S. 5
  7. Partije i rezultati turnira Šahovski turnir u Beču 1882. na Chessgames.com (en)
  8. 1 2 Partije i rezultati turnira Šahovski turnir u Londonu 1883. na Chessgames.com (en) Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "L83" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  9. Kurt Landsberger: William Steinitz, Chess Champion: A Biography of the Bohemian Caesar. McFarland, Jefferson 1993, ISBN 0-89950-758-1. S. 206 f.
  10. 1 2 3 New York Times, 12. januar 1886. Vorschau
  11. chessbase.de: Steinitz gegen Zukertort, 29. mart 2006
  12. Minckwitz, S. 198-199
  13. Col. F. W. Morse: The Manhattan Chess Club - the first 21 years. Chess Magazine, februar 1898. Online-Reprint bei Sarah's Chess Journal

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]