Idi na sadržaj

TAI TF Kaan

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kaan
Kaan tokom testova kretanja po pisti u Ankari 17. marta 2023.
Modelnevidljivi višenamjenski borbeni avion / lovac za nadmoć u zraku
ProizvođačTurkish Aerospace Industries
Prvi let21. februar 2024.
StatusU razvoju
Glavni korisnikTursko ratno zrakoplovstvo

TAI TF Kaan (češće samo Kaan, ranije TF-X i MMU) jest turski nevidljivi dvomotorni višenamjenski borbeni avion razvijan za potrebe Turskog ratnog zrakoplovstva. Program vodi kompanija Turkish Aerospace Industries (TAI), a avion je zamišljen kao nasljednik turske flote F-16 i kao domaća platforma pete generacije za zadatke nadmoći u zraku i napada na ciljeve na zemlji.[1][2]

Prototip je obavio testove kretanja po zemlji u martu 2023, a prvi let ostvaren je 21. februara 2024.[1][3]

Razvoj

[uredi | uredi izvor]

Turski program nacionalnog borbenog aviona odobren je 2010. godine s ciljem razvoja domaće letjelice nove generacije koja bi dugoročno zamijenila F-16 u turskoj službi.[1] Kompanija TAI vodi program, dok su u razvoju pojedinih podsistema uključene i druge turske odbrambene kompanije i istraživačke ustanove.[2]

U januaru 2017. TAI i britanski BAE Systems potpisali su sporazum o inženjerskoj saradnji vrijedan oko 100 miliona funti, kojim je BAE Systems pružio podršku razvoju i projektovanju aviona.[4]

Avion je službeno dobio ime Kaan 2023. godine.[2]

Maketa aviona TF-X na Paris Air Showu 2019.

Dizajn

[uredi | uredi izvor]

Kaan je projektovan kao lovac pete generacije s niskom radarskom uočljivošću, unutrašnjim spremnicima za naoružanje, naprednim senzorima i sposobnošću izvršavanja zadaća zrak–zrak i zrak–zemlja.[2][3]

Među istaknutim planiranim osobinama nalaze se:

  • superkrstarenje
  • visoka manevarska sposobnost
  • smanjena radarska uočljivost
  • višenamjenski profil djelovanja
  • integrisani napredni avionički i senzorski sistemi.[2]

Avionika i senzori

[uredi | uredi izvor]

Za avion se razvijaju domaći senzorski i radarski sistemi. Među njima je AESA radar iz porodice ASELSAN MURAD, namijenjen zadaćama zračnog nadzora i upravljanja paljbom u misijama zrak–zrak i zrak–zemlja.[5]

Prema navodima Reutersa, prototip aviona pokreću dva motora General Electric F110, isti tip motora koji se koristi i na nekim varijantama F-16, dok Turska paralelno razvija domaći motor za buduće serijske primjerke.[1] Kompanija TUSAŞ Engine Industries razvija turboventilatorski motor TEI-TF35000, namijenjen potrebama borbenog aviona pete generacije.[6]

Maketa aviona s prikazom unutrašnjih spremnika za naoružanje.

Operateri

[uredi | uredi izvor]

Budući operateri

[uredi | uredi izvor]

Preliminarne specifikacije

[uredi | uredi izvor]

Podaci prema proizvođaču.[2][7]

Opće karakteristike

[uredi | uredi izvor]
  • Posada: 1
  • Dužina: 20,3 m
  • Raspon krila: 13,4 m
  • Visina: 5 m
  • Površina krila: 71,6 m²
  • Maksimalna poletna masa: 34.750 kg
  • Pogon: 2 × 13.150 kgf potiska

Performanse

[uredi | uredi izvor]
  • Najveća brzina: Mach 1,8
  • Operativni plafon leta: 16.764 m
  • Granična opterećenja: +9 g / −3,5 g

Osobine konstrukcije

[uredi | uredi izvor]
  • Unutrašnji spremnik za naoružanje
  • Sposobnost superkrstarenja
  • Niska radarska uočljivost
  • Višenamjenski profil djelovanja
Zadnji pogled na maketu TF-X/Kaan.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 "Turkey's KAAN fighter jet conducts first flight". Reuters. 21. 2. 2024. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  2. 1 2 3 4 5 6 "KAAN". Turkish Aerospace Industries (jezik: turski). Pristupljeno 11. 3. 2026.
  3. 1 2 "MİLLİ MUHARİP UÇAK KAAN İLK UÇUŞUNU GERÇEKLEŞTİRDİ". Turkish Aerospace Industries (jezik: turski). 21. 2. 2024. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  4. ↑ "UK and Turkey sign mammoth defence deal". Euronews. 28. 1. 2017. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  5. ↑ "MURAD 110-A". ASELSAN. Pristupljeno 11. 3. 2026.[mrtav link]
  6. ↑ "TF35000 Turbofan Engine". TEI. Pristupljeno 11. 3. 2026.[mrtav link]
  7. ↑ "BOYUTLAR, AĞIRLIK VE PERFORMANS / DIMENSIONS, WEIGHT AND PERFORMANCE" (PDF). Turkish Aerospace Industries. Pristupljeno 11. 3. 2026.