TIA1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
TIA1
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2MJN, 3BS9

Identifikatori
AliasiTIA1
Vanjski ID-jeviOMIM: 603518 MGI: 107914 HomoloGene: 20692 GeneCards: TIA1
Lokacija gena (miš)
Hromosom 6 (miš)
Hrom.Hromosom 6 (miš)[1]
Hromosom 6 (miš)
Genomska lokacija za TIA1
Genomska lokacija za TIA1
Bend6|6 D1Početak86,381,201 bp[1]
Kraj86,410,387 bp[1]
Ontologija gena
Molekularna funkcija nucleic acid binding
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
poly(A) binding
vezivanje sa RNK
mRNA 3'-UTR AU-rich region binding
Ćelijska komponenta citoplazma
cytoplasmic stress granule
nuclear stress granule
jedro
nukleoplazma
citosol
ribonukleoprotein
Biološki proces negative regulation of translation
positive regulation of epithelial cell apoptotic process
regulation of mRNA splicing, via spliceosome
protein localization to cytoplasmic stress granule
GO:0097285 apoptoza
fibroblast growth factor receptor signaling pathway
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_022037
NM_022173

NM_001164078
NM_001164079
NM_011585

RefSeq (bjelančevina)
NP_071320
NP_071505
NP_001338437
NP_001338438
NP_001338439

NP_001338440
NP_001338441
NP_001338443
NP_001338444
NP_001338445
NP_001338446
NP_001338447
NP_001338448
NP_001338449
NP_001338450
NP_001338451
NP_001338452
NP_001338453
NP_001338454
NP_001338442

NP_001157550
NP_001157551
NP_035715

Lokacija (UCSC)n/aChr 6: 86.38 – 86.41 Mb
PubMed pretraga[2][3]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

TIA1 ili Tia1 RNK-citotoksičnim granulama pridruženi vezivni protein jest protein koji je kod ljudi kodiran genom sa hromosoma 2. To je 3' UTR iRNK vezujući protein koji može vezati 5'TOP sekvencu 5'TOP iRNK. Povezan je sa programiranom smrću ćelija (apoptoza) i regulira alternativnu preradu gena koji kodira Fas receptor, protein koji podstiče apoptozu.[4] U uslovima stresa, TIA1 nalazi se na ćelijskoj konglomeraciji RNK – protein zvanoj stresna granula.[5] Kodira je TIA1 gen.[6]

[Mutacije]] u genu "TIA1" povezane su sa amiotrofnom lateralnom sklerozom, frontotemporalnom demencijom i Welanderovom distalnaom miopatijom.[7][8][9] Također ima ključnu ulogu u razvoju toksičnog oligomernog tau proteina kod Alzheimerove bolesti.[10]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Ovaj protein je član porodice proteina koji se vezuje za RNK i reguliše transkripciju i translaciju RNK. Prvo je identificiran u ciljnim ćelijama citotoksičnih limfocita (CTL). TIA1 djeluje u jedru da regulira preradu i transkripciju.[11] TIA1 pomaže da se regrutuje spoj za regulaciju prerade RNK i inhibira transkripciju više gena, kao što je citokinski faktor nekroze tumora alfa.[11] Kao odgovor na stres, TIA1 se translocira iz jedra u citoplazmu, gdje stvara jedro tipa RNK granula, zvanog stresne granule, i sudjeluje u translacijskom odgovoru na stres.[12] Kao dio translacijskog odgovora na stres, TIA1 djeluje u suradnji s drugim proteinima koji se vezuju za RNK, kako bi sekvestrirao transkripte RNK od ribosoma, što omogućava ćeliji da fokusira svoju sintezu proteina/mehanizam za translaciju RNK na proizvodnju proteina koji će se baviti određenim stresom.[13] Pretpostavlja se da ovaj protein može biti uključen u indukciju apoptoza, jer preferencijalno prepoznaje poli(A) homopolimere i inducira fragmentaciju DNK u CTL metama.[14] Glavna vrsta povezana sa granulama je protein od 15 kDa, za koji se smatra da je izveden iz karboksilnog kraja proizvoda od 40 kDa proteolitskom obradom. Opisana je alternativna prerada koje rezultira različitim izoformama ovog genskog proizvoda.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000071337 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ Izquierdo JM, Majós N, Bonnal S, Martínez C, Castelo R, Guigó R, et al. (August 2005). "Regulation of Fas alternative splicing by antagonistic effects of TIA-1 and PTB on exon definition". Molecular Cell. 19 (4): 475–84. doi:10.1016/j.molcel.2005.06.015. PMID 16109372.
  5. ^ Kedersha NL, Gupta M, Li W, Miller I, Anderson P (December 1999). "RNA-binding proteins TIA-1 and TIAR link the phosphorylation of eIF-2 alpha to the assembly of mammalian stress granules". The Journal of Cell Biology. 147 (7): 1431–42. doi:10.1083/jcb.147.7.1431. PMC 2174242. PMID 10613902.
  6. ^ "Entrez Gene: TIA1 cytotoxic granule-associated RNA binding protein".
  7. ^ Mackenzie IR, Nicholson AM, Sarkar M, Messing J, Purice MD, Pottier C, et al. (August 2017). "TIA1 Mutations in Amyotrophic Lateral Sclerosis and Frontotemporal Dementia Promote Phase Separation and Alter Stress Granule Dynamics". Neuron. 95 (4): 808–816.e9. doi:10.1016/j.neuron.2017.07.025. PMC 5576574. PMID 28817800.
  8. ^ Hackman P, Sarparanta J, Lehtinen S, Vihola A, Evilä A, Jonson PH, et al. (April 2013). "Welander distal myopathy is caused by a mutation in the RNA-binding protein TIA1". Annals of Neurology. 73 (4): 500–9. doi:10.1002/ana.23831. PMID 23401021. S2CID 13908127.
  9. ^ Klar J, Sobol M, Melberg A, Mäbert K, Ameur A, Johansson AC, et al. (April 2013). "Welander distal myopathy caused by an ancient founder mutation in TIA1 associated with perturbed splicing". Human Mutation. 34 (4): 572–7. doi:10.1002/humu.22282. PMID 23348830. S2CID 10955236.
  10. ^ Ash PE, Lei S, Shattuck J, Boudeau S, Carlomagno Y, Medalla M, et al. (March 2021). "TIA1 potentiates tau phase separation and promotes generation of toxic oligomeric tau". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 118 (9): e2014188118. doi:10.1073/pnas.2014188118. PMC 7936275. PMID 33619090.
  11. ^ a b Rayman JB, Kandel ER (May 2017). "TIA-1 Is a Functional Prion-Like Protein". Cold Spring Harbor Perspectives in Biology. 9 (5): a030718. doi:10.1101/cshperspect.a030718. PMC 5411700. PMID 28003185.
  12. ^ Anderson P, Kedersha N (March 2008). "Stress granules: the Tao of RNA triage". Trends in Biochemical Sciences. 33 (3): 141–50. doi:10.1016/j.tibs.2007.12.003. PMID 18291657.
  13. ^ Wolozin B, Ivanov P (November 2019). "Stress granules and neurodegeneration". Nature Reviews. Neuroscience. 20 (11): 649–666. doi:10.1038/s41583-019-0222-5. PMC 6986315. PMID 31582840.
  14. ^ Anderson P, Kedersha N, Ivanov P (July 2015). "Stress granules, P-bodies and cancer". Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Gene Regulatory Mechanisms. 1849 (7): 861–70. doi:10.1016/j.bbagrm.2014.11.009. PMC 4457708. PMID 25482014.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak uključuje tekst iz Nacionalne medicinske biblioteke Sjedinjenih Država, koji je u javnom vlasništvu.