Taksija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Taksije (grčki τάξις –taksis = red, raspored[1]) su reakcije pokretljivosti nekih mikroorganizama (naprimjer bakterije, alge, bičari) i nekih slobodnih ćelija drugih organizama (kultura ćelija, spermatozoidi, fagociti) na vanjske podražaje.

To je pokretljivost i kretanje organizama kao odgovor na nadražaj kao što su svjetlost ili prisustvo hrane. Pokreti su urođeni kao ponašanje u odgovoru na odgovarajuće uvjete okruženja. Taksije se razlikuju od tropizama (reakcija okretanja, često rast prema ili od stimulusa) po tome što u slučaju taksija organizam ima pokretljivost i pokazuje vođeno kretanje prema izvoru stimulusa ili od njega.[2][3] Ponekad se razlikuje od kineze, neusmjerene promjene aktivnosti kao reakcije na stimulus.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Taksije su klasificirane na osnovu vrste podražaja i toga da li će odgovor organizma biti pomicanje prema podražaju ili od njega. Ako se organizam kreće prema podražaju taksija je pozitivna, a ako se odmiče taksija je negativna. Naprimjer, bičevi protozoa iz roda Euglena kreću se prema izvoru svjetlosti. Ova reakcija ili ponašanje naziva se „pozitivna fototaksija“, jer se odnosi na odgovor na svjetlost i organizam se kreće prema podražaju.

Identificirani su mnogi tipovi taksija, uključujući:

Ovisno o tipu prisutnih čulnih organa, taksije se mogu klasificirati kao klinotaksije, kada organizam kontinuirano prati okolinu kako bi odredio smjer podražaja; „tropotaksijw“, gdje se bilateralni organi čula koriste za određivanje smjera stimulusa, i telotaksije, gdje je jedan organ dovoljan da uspostavi orijentaciju podražaja.[4][4][5][6][7] For example, chemotaxis in response to a sugar gradient has been observed in motile bacteria such as E. coli.[4][8][9][10][11][12][13][14]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ τάξις in Greek–English Lexicon by Liddell & Scott, Clarendon Press, Oxford, 1940
  2. ^ Kendeigh, S. C. (1961). Animal Ecology. Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, N.J. str. 468 pp.
  3. ^ Dusenbery, David B. (2009). Living at Micro Scale, Ch. 14. Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts ISBN 978-0-674-03116-6.
  4. ^ a b c Martin, E.A., ured. (1983). Macmillan Dictionary of Life Sciences (2nd izd.). London: Macmillan Press. str. 362. ISBN 0-333-34867-2.
  5. ^ Kennedy, J. S.; Marsh, D. (1974). "Pheromone-regulated anemotaxis in flying moths". Science. 184 (4140): 999–1001. doi:10.1126/science.184.4140.999. PMID 4826172.
  6. ^ Nevitt, Gabrielle A.; Losekoot, Marcel; WeimerskirchWeimerskirch, Henri (2008). "Evidence for olfactory search in wandering albatross, Diomedea exulans". PNAS. 105 (12): 4576–4581. doi:10.1073/pnas.0709047105. PMC 2290754. PMID 18326025.
  7. ^ Togunov, Ron (2017). "Windscapes and olfactory foraging in a large carnivore". Scientific Reports. 7: 46332. doi:10.1038/srep46332. PMC 5389353. PMID 28402340.
  8. ^ Blass, E.M (1987). "Opioids, sweets and a mechanism for positive affect: Broad motivational implications". u Dobbing, J (ured.). Sweetness. London: Springer-Verlag. str. 115–124. ISBN 0-387-17045-6.
  9. ^ Schweinitzer T, Josenhans C. Bacterial energy taxis: a global strategy? Arch Microbiol. 2010 Jul;192(7):507-20.
  10. ^ C. F. Adams & A. J. Paul (1999). "Phototaxis and geotaxis of light-adapted zoeae of the golden king crab Lithodes aequispinus (Anomura: Lithodidae) in the laboratory". Journal of Crustacean Biology. 19 (1): 106–110. doi:10.2307/1549552. JSTOR 1549552.
  11. ^ Verasztó, Csaba; Gühmann, Martin; Jia, Huiyong; Rajan, Vinoth Babu Veedin; Bezares-Calderón, Luis A.; Piñeiro-Lopez, Cristina; Randel, Nadine; Shahidi, Réza; Michiels, Nico K.; Yokoyama, Shozo; Tessmar-Raible, Kristin; Jékely, Gáspár (29. 5. 2018). "Ciliary and rhabdomeric photoreceptor-cell circuits form a spectral depth gauge in marine zooplankton". eLife. 7. doi:10.7554/eLife.36440. PMC 6019069. PMID 29809157.
  12. ^ T. Fenchel & B. J. Finlay (1. 5. 1984). "Geotaxis in the ciliated protozoon Loxodes". Journal of Experimental Biology. 110 (1): 110–133.
  13. ^ Dusenbery, David B. (2009). Living at Micro Scale, pp.164–167. Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts ISBN 978-0-674-03116-6.
  14. ^ Menzel, Randolf (1979). "Spectral Sensitivity and Color Vision in Invertebrates". u H. Autrum (ured.). Comparative Physiology and Evolution of Vision in Invertebrates- A: Invertebrate Photoreceptors. Handbook of Sensory Physiology. VII/6A. New York: Springer-Verlag. str. 503–580. See section D: Wavelength–Specific Behavior and Color Vision. ISBN 3-540-08837-7.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Pokreti biljaka