Idi na sadržaj

Talasa (mitologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Talasa
Rimski mozaik Talase iz 5. vijekau Arheološkom muzeju Hatay
GrupeGrčki primordijalni bogovi
Suprug(a)Pont
MitologijaGrčka mitologija

Talasa (/Thalassa/ grč.: Θάλασσα, bukvalno "more" ),[1] jedno od grčkih primordijalnih božanstava. Bila je opća riječ za 'more' i za njegovu božansku mitologiju oličenja na grčkom jeziku. Riječ je možda bila predgrčkog porijekla.[1]

Mitologija

[uredi | uredi izvor]

Prema komentaru Apolonija s Rodosa, pjesnik iz petog vijeka p. n. e. Ijon s Hiosa je tvrdio da je Talasa majka Aegaeona (Briareus, jedan od Centimana).[2] Diodor Siculus (pr. 1. vijek p. n. e.), u svom djelu Bibliotheca historica, navodi da je "Talata" majka Telhini i morske nimfe Helije,[3] dok je u Orfičkoj himni moru Tetidu, koja je ovde izjednačena sa Talasom,[4] naziva majkom Kiprisa (Afrodita).[5]

Rimski mitograf Higin (oko 64. p. n. e. – 17. godine n. e.), u predgovoru svojim Fabulama, naziva "Mare" (More) kćerkom Etera i Diesa (Dana), a time i sestrom Tere (Zemlje) i Cela (Nebo).[6] Sa Pontom, rodila je sve vrste riba.[7]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
Talasa se brani u Ezopovoj basni "Seljak i more"

Dvije prilično slične basne zabilježio je Babrius. U jednom, pod brojem 168 u Perryjevom indeksu, farmer svjedoči brodolomu i zamjera moru da je „neprijatelj čovječanstva“. Uzimajući oblik žene, ona odgovara okrivljujući vjetrove za svoju turbulenciju. Inače, “Ja sam nježnija od te tvoje suhe zemlje.”[8] U drugoj, preživjeli iz brodoloma optužuje more za izdaju i dobija isto opravdanje. Ali za vjetrove, “po prirodi sam mirna i sigurna kao zemlja.”[9]

U još jednoj basni, Perryjevom broju 412 i koju je zabilježio samo Syntipas, rijeke se žale moru da njihova slatka voda postaje slana i nepitka u kontaktu s njom. More odgovara da, ako znaju toliko, trebaju izbjegavati takav kontakt. Komentar sugeriše da se priča može primijeniti na ljude koji kritikuju nekoga neprimjereno iako im oni zapravo pomažu.[10]

U 2. vijeku n. e., Lucijan je predstavljao Talasu u komičnom dijalogu sa Ksantusom, bogom rijeke Skamandra, koga je napalo suparničko grčko božanstvo jer se požalilo da je njegov put zagušen leševima tokom Trojanskog rata. U ovom slučaju on je bio jako opečen i traži od nje da mu umiri rane.[11]

Umjetnost

[uredi | uredi izvor]
Ilustracija koralja s boginjom u podnožju, iz medicinskog diskursa iz 6. vijeka

Dok su morska božanstva Tetida i Okean ranije bila predstavljena u mozaicima iz rimskog doba, kasnije su ih zamijenila figura Talase, posebno u zapadnoj Aziji. Tamo je bila prikazana kao žena odjevena u trake morskih algi i napola potopljena u more, s klještima rakova koji su ranije bili atribut Okeana, a sada su prebačeni na njenu glavu. U jednoj ruci drži brodsko veslo, a u drugoj delfina.[12]

Godine 2011. Swoon je stvorio instalaciju specifičnu za lokaciju koja prikazuje boginju u atriju Muzeja umjetnosti New Orleansa.[13] U jesen 2016. godine, instalacija je ponovo postavljena u atriju Detroit Institute of Arts.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Beekes, s.v. Θάλασσα, str. 530.
  2. Ion of Chios, fr. 741 Campbell [= fr. 741 PMG = Scholia on Apollonius of Rhodes, 1.1165c (Wendel, str. 106)]; BNJ, commentary on 3 F43[mrtav link], commentary on 424 F5[mrtav link].
  3. Diodorus Siculus, 5.55.1, 5.55.4.
  4. Morand, str. 338, table 2; Athanassakis and Wolkow, str. 114.
  5. Morand, str. 332, table 1; Orphic Hymn to the Sea (22), 7 (Athanassakis and Wolkow, str. 22).
  6. Hyginus, Fabulae Theogony 2 (Smith and Trzaskoma, str. 95; Latin text).
  7. Hyginus, Fabulae Theogony 5 (Smith and Trzaskoma, str. 95; Latin text).
  8. Babrius II.22
  9. Babrius I.71
  10. Aesopica
  11. Lucian, Confabulations of the Marine Deities XI (str. 355–6).
  12. Eraslan, str. 57 Arhivirano 1. 10. 2022. na Wayback Machine.
  13. "Swoon: THALASSA (The Great Hall Project)". Pristupljeno 16. 4. 2013.