Taxman
“Taxman” je pjesma engleske rok-grupe The Beatles sa albuma Revolver iz 1966. Napisao ju je glavni gitarist grupe George Harrison, a neke je tekstove pridonio John Lennon. Pjesma protestuje protiv viših progresivnih poreza koje je u Ujedinjenom Kraljevstvu nametnula laburistička vlada Harolda Wilsona, zbog čega su Beatlesi uplaćivali više od 90 posto svoje zarade u državnu blagajnu. Odabrana je kao početna pjesma na albumu i pomogla je Harrisonu da se uspostavi kao tekstopisac pored dominantnog partnerstva Lennon–McCartney. Bila je to prva aktuelna i politička izjava koju je grupa dala u svojoj muzici.
Beatlesi su pjesmu počeli snimati u aprilu 1966, mjesec dana nakon Wilsonove velike pobjede na općim izborima 1966. U vrijeme pisanja ovog teksta, Harrison je saznao da će porezne obveze članova grupe vjerojatno dovesti do njihovog bankrota, te se otvoreno usprotivio vladinoj upotrebi njihovih prihoda za financiranje proizvodnje vojnog oružja. Pjesma, koja se temelji na muzičkim utjecajima soula / R&B-a iz 1960-ih, prikazuje poreznika kao nemilosrdnog u potrazi za prihodima i spominje Wilsona i Teda Heatha, vođu Konzervativne stranke. Snimka uključuje solo gitare sa indijskim prizvukom u izvedbi Paula McCartneyja.
Pjesma “Taxman” je utjecala na razvoj britanske psihodelije i pop muzike u modnom stilu i bila je prepoznata kao prethodnik pank-roka. Kada je Harrison izveo “Taxman” na turneji ranih 1990-ih, prilagodio je stihove tako da se odnose na suvremene vođe, navodeći njezinu trajnu kvalitetu nakon 1960-ih. Utjecaj pjesme proširio se na poreznu industriju i političku raspravu o oporezivanju.
Pozadina i inspiracija[uredi | uredi izvor]
George Harrison napisao je pjesmu Taxman u vrijeme kada su se Beatlesi našli u financijski nesigurnom položaju. U aprilu 1966. primili su izvješće računovodstvene firme Bryce, Hammer, Isherwood & Co. koje im je savjetovalo da unatoč izvanrednom uspjehu grupe, "dvojica ste blizu bankrota, a druga dvojica bi uskoro mogla bankrotirati".[1] U svojoj autobiografiji iz 1980, I, Me, Mine, Harrison kaže: “’Taxman’ je bio trenutak kada sam prvi put shvatio da, iako smo počeli zarađivati novac, zapravo većinu toga trošimo na poreze; to je bilo i još uvijek je tipično.”[2] Budući da su Beatlesi bili klasa s najvećim porezom u Ujedinjenom Kraljevstvu, bili su podvrgnuti super-porezu od 95% koji je nametnula laburistička vlada Harolda Wilsona; odatle tekst "There's one for you, nineteen for me" (bosanski: Ima jedan za tebe, devetnaest za mene).[3]
John Lennon pomogao je Harrisonu dovršiti tekst. Lennon se 1980. prisjetio: "Dodao sam nekoliko pjesama u jednom retku kako bih pomogao pjesmi jer je on to tražio. Došao je k meni jer nije mogao otići do Paula [McCartneyja] jer mu Paul u to vrijeme nije htio pomoći."[4] Lennon je rekao da nije želio udovoljiti Harrisonovom zahtjevu, jer mu je bilo "dovoljno da pravim svoje i Paulove pjesme", ali je to učinio "jer sam ga volio i nisam želio povrijediti njegove osjećaje".[5]
Osim financijskog tereta, “Taxman” je i o Harrisonovom čuđenju što su velike svote koje su Beatlesi plaćali kao porez iskorišteni za financiranje proizvodnje vojnog oružja.[6] U intervjuu s Maureen Cleave iz Evening Standarda krajem februara, Harrison je izrazio tu zabrinutost[7] i bio je zgrožen svim oblicima vlasti i protivio se Vijetnamskom ratu.[8] Usporedio je Wilsona s likom Šerifa iz Nottinghama iz Robina Hooda.[7][9]
U pjesmi se spominju "gospodin Wilson" i "gospodin Heath"; sljedeći je Ted Heath, čelnik Konzervativne stranke.[10]
Snimanje[uredi | uredi izvor]
Beatlesi su se nadali da će snimiti album Revolver u modernijem studiju od EMI-jevih londonskih studija na Abbey Roadu,[11] i bili su posebno impresionirani zvukom ploča proizvedenih u studiju Stax u Memphisu.[12] Brian Epstein, menadžer grupe, razmotrio je mogućnost snimanja u Staxu,[13] ali su odustali od ideje kada su se mještani počeli okupljati u zgradi Staxa, kao i alternativni planovi snimanja u Atlantic Studiosu u New Yorku ili Motownovom studiju Hitsville USA u Detroitu.[14] McCartney je kasnije rekao da bi samo "Taxman" i njegova soulom inspirirana "Got to Get You into My Life" mogli zvučati bolje snimljeno u američkom studiju, ali inače su Beatlesi na Revolveru gotovo slučajno "pronašali novi britanski zvuk.[15]
Beatlesi su počeli snimati Taxmana 20. aprila, ali rezultati su ostali neiskorišteni.[16] Deset novih snimaka snimljeno je 21. aprila, ispunjavajući četiri pjesme bubnjevima Ringa Starra, McCartneyjevom bas-gitarom i Harrisonovom distortiranom ritmičkom gitarom, a zatim su dodali McCartneyjevu glavnu gitaru, Harrisonov glavni vokal te Lennonove i McCartneyeve prateće vokale.[17] Biograf Beatlesa Robert Rodriguez piše da iako je inženjer EMI-ja Geoff Emerick dao gorko mišljenje o Harrisonovim početnim naporima da proizvede solo pjesmu, to je više bio odraz Emerickove osobnosti, a McCartney i Harrison to nisu potvrdili u svojim memoarima.[18] Harrison je rekao da mu je drago što je pjesma snimljena za Revolver i da ga nije briga ko svira solo na gitari.[19][20]
Izgovorena imena Wilson i Heath zamijenila su dva brzopjevana refrena "Anybody got a little money?"[21] u 11. pokušaju pjesme. Uvodni dio - izgovoreno "One, two, three, four" - dodan je tokom miješanja 16. maja.[22] Kraj pjesme napravljen je 21. juna. Pritom je gitaristički solo dio umetnut na kraj snimke, zamjenjujući formalni zaključak nakon Harrisonove zadnje vokalne linije.[17][23]
Kompozicija[uredi | uredi izvor]
Pjesma je u D-duru i u taktu 4/4.[24] Snimanje prije pjesme počinje kašljanjem i brojanjem (koje se na kraju prekida jer se u pozadini čuje pravo brojanje).[24] Prema biografu Beatlesa Jonathanu Gouldu, Harrison je prebrojavao s "mračnim, škrtim glasom" i u suprotnosti s tradicionalnim prebrojavanjem prije nastupa uživo. Gould ovaj potez smatra "suptilnim samoizrugivanjim" jer odražava kako se u tri godine fokus Beatlesa "prebacio s plesnog podija na brojanje".[25] Autor Steve Turner opisuje pjesmu "Taxman" kao "pametnu malu pop-art pjesmu" zbog referenci na Wilsona i Heatha i muzičke inspiracije iz "Batman Theme" Neila Heftija iz televizijske serije Batman.[26]
Akordi naglašavaju VII razinu ljestvice (C-natural u D-duru) i često uključuju dur/mol akord I (D/Dm) u harmoniji, što zauzvrat izaziva mješoviti ili dorski način. Na kraju je jedan stan III (akord F), ali neobično nema akorda V (A).[24] Prema muzikologu Dominicu Pedleru, kompoziciju karakterizira i korištenje petožičnog uglašavanja dominantnog akorda sedmerca i devetke za ukrašavanje toničkog akorda D7 na kraju svakog stiha od dva reda (na 0:12 i 0:19 sekundi) i oblik sa šest žica za stvaranje komplementarnih tekstova u subdominantnom (IV) akordu G (na G7♯9) u 1:29 (nakon sola) u pjesmi "'Cause I'm the taxman, yeah - I'm the taxman". [27]
Osoblje[uredi | uredi izvor]
Prema Ianu MacDonaldu,[10] osim gdje je navedeno:
- George Harrison - glavni vokal, glavna gitara
- John Lennon - prateći vokal, ritmička gitara[28]
- Paul McCartney - prateći vokali, bas-gitara, solo gitara
- Ringo Starr - bubnjevi, kravlje zvono, tambura[28]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Turner 2016, str. 160.
- ^ Harrison 2002, str. 94.
- ^ "How the Budget affects you: The public give their verdict". WalesOnline. 23. 4. 2009. Pristupljeno 20. 4. 2022.
- ^ Womack 2014, str. 888–89.
- ^ Guesdon i Margotin 2013, str. 324.
- ^ Turner 2016, str. 131.
- ^ a b Turner 2016, str. 161.
- ^ Savage 2015, str. 126.
- ^ Gould 2007, str. 310–11.
- ^ a b MacDonald 2005, str. 200.
- ^ Rodriguez 2012, str. 103.
- ^ Turner 2016, str. 127.
- ^ Savage 2015, str. 253.
- ^ Rodriguez 2012, str. 103–04.
- ^ Turner 2016, str. 128–29.
- ^ Winn 2009, str. 12–13.
- ^ a b Everett 1999, str. 48.
- ^ Rodriguez 2012, str. 128–29.
- ^ Ingham 2003, str. 241.
- ^ Everett 1999, str. 49.
- ^ Rodriguez 2012, str. 126.
- ^ Lewisohn 2005, str. 78.
- ^ Winn 2009, str. 14.
- ^ a b c Pollack, Alan W. (1. 5. 1994). "Notes on 'Taxman'". Soundscapes. Pristupljeno 15. 9. 2020.
- ^ Gould 2007, str. 349.
- ^ Turner 2016, str. 162.
- ^ Pedler 2003, str. 440.
- ^ a b Winn 2009, str. 13.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Badman, Keith (2001). The Beatles Diary Volume 2: After the Break-Up 1970–2001. London: Omnibus Press. ISBN 978-0-7119-8307-6.
- The Beatles (2000). The Beatles Anthology. San Francisco, CA: Chronicle Books. ISBN 0-8118-2684-8.
- Bray, Christopher (2014). 1965: The Year Modern Britain Was Born. London: Simon & Schuster. ISBN 978-1-84983-387-5.
- Chapman, Rob (2015). Psychedelia and Other Colours. London: Faber & Faber. ISBN 978-0-571-28200-5.
- Clayson, Alan (2003a). George Harrison. London: Sanctuary. ISBN 1-86074-489-3.
- Clayson, Alan (2003b). Paul McCartney. London: Sanctuary. ISBN 1-86074-482-6.
- The Editors of Rolling Stone (2002). Harrison. New York, NY: Rolling Stone Press. ISBN 978-0-7432-3581-5.
- Everett, Walter (1999). The Beatles as Musicians: Revolver Through the Anthology. New York, NY: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-512941-0.
- Gould, Jonathan (2007). Can't Buy Me Love: The Beatles, Britain and America. London: Piatkus. ISBN 978-0-7499-2988-6.
- Guesdon, Jean-Michel; Margotin, Philippe (2013). All the Songs: The Story Behind Every Beatles Release. New York, NY: Black Dog & Leventhal. ISBN 978-1-57912-952-1.
- Harrison, George (2002) [1980]. I, Me, Mine. San Francisco, CA: Chronicle Books. ISBN 978-0-8118-5900-4.
- Ingham, Chris (2003). The Rough Guide to the Beatles. London: Rough Guides. ISBN 1-84353-140-2.
- Inglis, Ian (2010). The Words and Music of George Harrison. Santa Barbara, CA: Praeger. ISBN 978-0-313-37532-3.
- Lewisohn, Mark (2005) [1988]. The Complete Beatles Recording Sessions: The Official Story of the Abbey Road Years 1962–1970. London: Bounty Books. ISBN 978-0-7537-2545-0.
- MacDonald, Ian (2005). Revolution in the Head: The Beatles' Records and the Sixties (2nd rev. izd.). London: Pimlico. ISBN 1-84413-828-3.
- Pedler, Dominic (2003). The Songwriting Secrets of the Beatles. London: Omnibus Press. ISBN 978-0-7119-8167-6.
- Reising, Russell (2002). "Introduction: 'Of the beginning'". u Reising, Russell (ured.). "Every Sound There Is": The Beatles' Revolver and the Transformation of Rock and Roll. Farnham, UK: Ashgate Publishing. ISBN 978-0-7546-0557-7.
- Riley, Tim (2002) [1988]. Tell Me Why – The Beatles: Album by Album, Song by Song, the Sixties and After. Cambridge, MA: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-81120-3.
- Rodriguez, Robert (2010). Fab Four FAQ 2.0: The Beatles' Solo Years, 1970–1980. Milwaukee, WI: Backbeat Books. ISBN 978-1-4165-9093-4.
- Rodriguez, Robert (2012). Revolver: How the Beatles Reimagined Rock 'n' Roll. Milwaukee, WI: Backbeat Books. ISBN 978-1-61713-009-0.
- Savage, Jon (2015). 1966: The Year the Decade Exploded. London: Faber & Faber. ISBN 978-0-571-27763-6.
- Schaffner, Nicholas (1978). The Beatles Forever. New York, NY: McGraw-Hill. ISBN 0-07-055087-5.
- Simonelli, David (2013). Working Class Heroes: Rock Music and British Society in the 1960s and 1970s. Lanham, MD: Lexington Books. ISBN 978-0-7391-7051-9.
- Turner, Steve (2016). Beatles '66: The Revolutionary Year. New York, NY: Ecco. ISBN 978-0-06-247558-9.
- Unterberger, Richie (2006). The Unreleased Beatles: Music & Film. San Francisco, CA: Backbeat Books. ISBN 978-0-87930-892-6.
- Winn, John C. (2009). That Magic Feeling: The Beatles' Recorded Legacy, Volume Two, 1966–1970. New York, NY: Three Rivers Press. ISBN 978-0-307-45239-9.
- Womack, Kenneth (2014). The Beatles Encyclopedia: Everything Fab Four. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO. ISBN 978-0-313-39171-2.