SARS
| SARS | |
|---|---|
 | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | U04 |
| ICD-9 | 079.82 |
| MedlinePlus | 007192 |
| eMedicine | med/3662 |
| MeSH | D045169 |
| Mogući slučajevi SARS-a po državama, period: 1 novembar 2002–31 juli 2003. godine | ||||
| Država ili područje | Slučajevi | Smrti | Oboljeli od SARS-a koji nisu umrli od SARS-a | Smrtnost u % |
| Narodna Republika Kina * | 5328 | 349 | 19 | 6.6 |
| Hong Kong * | 1755 | 299 | 5 | 17 |
| Kanada | 432 | 44 | 0 | 10 |
| Tajvan | 346** | 37 | 36 | 11 |
| Singapur | 238 | 33 | 0 | 14 |
| Vijetnam | 63 | 5 | 0 | 8 |
| SAD | 27 | 0 | 0 | 0 |
| Filipini | 14 | 2 | 0 | 14 |
| Njemačka | 9 | 0 | 0 | 0 |
| Macau * | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Kuvajt | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Irska | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Rumunija | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Rusija | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Španija | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Švicarska | 1 | 0 | 0 | 0 |
| Ukupno | 8273 | 775 | 60 | 9.6 |
| (*) Statistike za Kinu su bez područja Macau i Hong Kong SAR | ||||
| (**) Od 11. jula 2003. 325 tajvanskih slučajeva je odbačeno. Laboratorijski podaci su bili nedovoljni za 135 odbačenih slučajeva; 101 od tih pacijenata je preminuo. | ||||
| Izvor:WHO.[1] | ||||
Teški akutni respiratorni sindrom ili SARS (engleski: Severe Acute Respiratory Syndrome) je zarazna bolest čija je pojava prvi put registrovana u decembru 2002. godine u kineskoj pokrajini Guangdong. Od februara 2003. godine registrovan je i značajan broj oboljelih u Hong Kongu, Singapuru, Vijetnamu, Tajvanu i Bangkoku, a čak polovina su bili zdravstveni radnici koji su brinuli o oboljelima. Uzročnik teškog akutnog respiratornog sindroma bio je do početka izbijanja epidemije nepoznati Koronavirus iz porodice Coronaviridae. Nakon nekoliko mjeseci istraživanja danas se zna kako je teški akutni respiratorni sindrom etiološki povezan s novim, do tada nepoznatim, koronavirusom SARS-CoV (SARS-associated Coronavirus). Dokazi SARS-CoV infekcije nađeni su kod oboljelih od SARS-a u više zemalja (serološki ili RT-PCR pozitivitet, porast virusa na kulturama).
Od bolesti koju je uzrokovao virus SARS-a umrlo je 774 ljudi u 17 država od ukupno 8.098 slučajeva (stopa smrtnosti: 9,6%).[2] Krajem 2019. godine sličan virus je izazvao novu koronovirusnu bolest COVID-19.
Simptomi[uredi | uredi izvor]
Vrijeme inkubacije iznosi dva do sedam dana, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji simptomi su :
- iznenadna i brzo rastuća, visoka temperatura (preko 38 °C)
- upala sluznice ždrijela s kašljem i promuklošću
- otežano disanje
- bolovi u mišićima
- glavobolja
- atipična upala oba plućna krila, rendgenska snimka pluća na početku bolesti pokazuje infiltrate kod gotovo 80% bolesnika
- u hematološko-biohemijskim nalazima kod većine bolesnika nema odstupanja od normale. Leukopenija (<3.5X10 /L) se nalazi kod 33.9% bolesnika, limfopenija (<1.0x109/L) u 69.6%, te trombocitopenija u 44.8%.
Tretman[uredi | uredi izvor]
Antibiotici nisu efikasni protiv SARS-a jer se radi o viralnoj bolesti. Tretman uključuje primjenu antipiretika, davanje kiseonika i, u slučaju potrebe, pomoć pri disanju. Osobe za koje se sumnja da su zaražene treba izolovati, po mogućnosti u prostorijama sa negativnim pritiskom (nižim od atmosferskog), i primijeniti sve mjere zaštite pri kontaktu sa pacijentima. Početne tvrdnje o uspješnom liječenju steroidima i ribavirinom nisu dokazane, čak suprotno, pokazalo se da je ribavirin štetan.
Trenutno se vrši testiranje svih poznatih metoda liječenja drugih virusnih oboljenja. Postoje naučne tvrdnje koje ukazuju da najveća šteta koju uzrokuje SARS je zapravo posljedica prekomjerne reakcije imunog sistema na ovaj virus. Ako se ova tvrdnja pokaže tačnom, onda će zaista steroidi i sredstva za smanjenje imunoloških reakcija biti od koristi najteže pogođenim pacijentima. Istraživanja se nastavljaju u ovom pravcu.
U decembru 2004. godine, kineski istraživači su objavili vijest da je pronađena vakcina, tvrdeći da su 24 od 36 dobrovoljaca razvili antitijela na virus. Ipak, i dalje su oprečne tvrdnje o uspješnom tretmanu sterodima, antivirusnim i sličnim sredstvima.
Kontrola širenja bolesti[uredi | uredi izvor]
Zaraza se pokušala držati pod kontrolom primjenom karantina i ograničenjem putovanja u zaražena područja. Upitno je koliko su ove mjere bile uspješne, jer se bolest prenijela iz Azije i do Kanade, ali je tamo ipak spriječeno njeno širenje.
Neke od mjera koje su primjenjivane u Singapuru:
- Sve osobe na koje se sumnja da su oboljele imale su biti dovedene u određene medicinske centre i bilo im je zabranjeno kretanje na javnim mjestima.
- Pristup kontaminiranim područjima bio je strogo ograničen, a mogući izvori infekcije su bili uništavani.
- Prekršioci su bili novčano kažnjavani na licu mjesta, a višestruki prekršioci zatvorskom kaznom, kao i oni koji su lagali o boravku ili putovanju u zaražena područja i/ili kontaktu sa oboljelim.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Epidemic and Pandemic Alert and Response (EPR), World Health Organization (WHO)
- ^ Smith, Richard D (2006). "Responding to global infectious disease outbreaks: Lessons from SARS on the role of risk perception, communication and management". Social Science & Medicine. 63 (12): 3113–23. doi:10.1016/j.socscimed.2006.08.004. PMID 16978751.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
SARS na Wikimedia Commonsu
