Teheranska konferencija

Teheranska konferencija "Eureka"
Slijeva nadesno: Sovjetski vođa Josif Staljin, američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, britanski premijer Winston Churchill
Država domaćin	Britansko-sovjetska okupacija Irana
Datum	28. novembar – 1. decembar 1943.
Lokacija	Ambasada Rusije u Teheranu
Gradovi	Teheran, Iran
Učesnici	Franklin D. Roosevelt Winston Churchill Josif Staljin
Prethodi	Moskovska konferencija
Slijedi	Konferencija u Jalti
Ključne tačke
Konsenzus o otvaranju drugog fronta protiv nacističke Njemačke do 1. juna 1944.

Teheranska konferencija (kodnog naziva "Eureka") bila je konferencija najviših predstavnika Saveznika u Drugom svjetskom ratu, održana između generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog saveza Josifa Staljina, američkiogpredsjednika Franklina D. Roosevelta i britanskog premijera Winstona Churchilla u Teheranu, 28. novembra – 1. decembra 1943.

Bila je to prva od savezničkih konferencija u Drugom svjetskom ratu na kojoj je učestvovala "Velika trojka" (Sovjetski Savez, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo) i održana je u sovjetskoj ambasadi u Teheranu nešto više od godinu dana nakon Britansko-sovjetske invazije na Iran. Sastanak se održao ubrzo nakon što je Kairska konferencija održana u Egiptu radi diskusije između Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Kine od 22. do 26. novembra 1943. Velika trojka se nije ponovo sastala sve do 1945, kada je Konferencija u Jalti održana na Krimu od 4. do 11. februara, a Potsdamska konferencija u Njemačkoj pod okupacijom Saveznika od 17. jula do 2. augusta. Važno je da je predsjednik Franklin D. Roosevelt stigao na USS Iowa.

Iako su trojica lidera stigla u Teheran s različitim ciljevima, glavni ishod sastanka bila je britanska i američka posvećenost otvaranju drugog fronta protiv Nacističke Njemačke, čime bi se ona prisilila da povuče vojnu imovinu s Istočnog fronta sa Sovjetima. Pored ove odluke, Teheranska konferencija se također bavila: odnosima Velike trojke s Turskom i Iranom, budući da je prva bila prisiljena da uđe u sukob, a druga je bila pod savezničkom okupacijom; operacijama u Jugoslaviji i protiv Japana; i predviđenim rješenjem nakon očekivanog poraza Sila Osovine. U posebnom ugovoru, Velika trojka se također obavezala da će priznati iransku nezavisnost.

U vrijeme održavanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat: Italija je već kapitulirala, a Njemačka i Japan bili su u defanzivi. Međutim, njihov otpor bio je još vrlo jak i pred Saveznicima su stajali teški zadaci.

Nasuprot razlikama u ocjenama i pogledima na neke političke i vojne probleme, saveznički predstavnici usaglasili su se u obimu i koordinaciji predstojećih operacija na istoku, zapadu i jugu Evrope radi uništenja njemačke vojske. Postigli su i načelnu saglasnost i o glavnim političkim pitanjima. Donesene su odluke:

• Saveznici će pomagati partizane u Jugoslaviji;
• uvući Tursku u rat na strani Saveznika;
• ako Turska zarati protiv Njemačke a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, Sovjetski Savez će objaviti rat Bugarskoj;
• iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj započet će u maju 1944., a u isto vrijeme Crvena armija će otpočeti veliku ofanzivu.

Predviđena je saradnja komandi zapadnih Saveznika i Sovjetski Savez u pripremama za predstojeće operacije u Evropi.

Razgovaralo se također o stvaranju Ujedinjenih nacija nakon rata.

Dodatna literatura

• Ehrman, John (1956). Grand Strategy Volume V, August 1943 – September 1944. London: HMSO (British official history). str. 173–183.
• Leighton, Richard M. (2000) [1960]. "Chapter 10: Overlord Versus the Mediterranean at the Cairo-Tehran Conferences". u Kent Roberts Greenfield (ured.). Command Decisions. United States Army Center of Military History. CMH Pub 70-7. Arhivirano s originala, 30 December 2007. Pristupljeno 18 June 2010.
• The Ministry of Foreign Affairs Iran, ured. (2021) [1943]. The Tehran Conference: The Three-Power Declaration Concerning Iran December 1943. epubli.de, Berlin. CMH Pub 70-7.

Bibliografija

• Best, Geoffrey. Churchill: A Study in Greatness. London: Hambledon and London, 2001.
• "Cold War: Teheran Declaration." CNN. 1998. 26 March 2006.
• The Road to Berlin. Stalin's War with Germany, Volume 2, Yale University Press, New Haven and London 1999 ISBN 0-300-07813-7
• Erickson, John (2001). The Eastern Front in Photographs:1941-1945 From Barbarossa to Stalingrad and Berlin. London: SevenOaks. ISBN 978-1-86200-497-9.
• Feis, Herbert. Churchill-Roosevelt-Stalin (Princeton U.P. 1967), pp. 191–279
• Foster, Rhea Dulles. "The Road to Tehran: The Story of Russia and America, 1781 – 1943." — Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 1944
• Hamzavi, A. H. "Iran and the Tehran Conference," International Affairs (1944) 20#2 pp. 192–203 in JSTOR Arhivirano 30. 7. 2018. na Wayback Machine
• McNeill, Robert. America, Britain, & Russia: their cooperation and conflict, 1941–1946 (1953) 348–68
• Mastny, Vojtech. "Soviet War Aims at the Moscow and Tehran Conferences of 1943," Journal of Modern History (1975) 47#3 pp. 481–504 in JSTOR Arhivirano 9. 3. 2021. na Wayback Machine
• Mayle, Paul D. Eureka Summit: Agreement in Principle & the Big Three at Tehran, 1943 (1987, U of Delaware Press) 210p.

Primarni izvori

• Miscellaneous No. 8 (1947) "Military Conclusions of the Tehran Conference. Tehran, 1 December 1943." British Parliamentary Papers. By Royal Command. CMD 7092 Presented by the Secretary of State for Foreign Affairs to Parliament by Command of His Majesty.
• The Tehran, Yalta & Potsdam Conferences. Documents. Moscow: Progress Publishers. 1969.

• The Ministry of Foreign Affairs Iran (Hrsg.): The Tehran Conference – The Three-Power Declaration Concerning Iran. Tehran December 1943. Reprint epubli, Berlin 2021, ISBN 978-3-7531-6779-4.

Literatura

• Opća enciklopedija JLZ, sv. 8, 1982.